Princ novije povijesti Hajduka

U povijesti svakog velikog kluba postoje trenutci koji oblikuju njegov identitet, trenutci koji ostavljaju dubok trag u srcima navijača i koji se pamte godinama, čak i desetljećima nakon što su prošli. Za Hajduk Split, jedan od tih trenutaka bio je Mijo Caktaš. Njegov lik u povijesti kluba nije samo jedan od mnogih, već je neizbrisivo utisnut kao simbol, već kao "princ novije povijesti" Hajduka.

Mijo Caktaš nije bio samo igrač, bio je duša momčadi, lider na terenu, igrač koji je svojim majstorstvom, smirenošću i karakterom znao kako podići cijeli tim. Njegov dolazak u Hajduk predstavljao je trenutak nade, povratak stabilnosti i obnove klupske kulture. Kroz njegove igre, penale i asistencije, Caktaš je postao nositelj identiteta Hajduka u novom stoljeću, povezujući povijest kluba s budućnošću. Iako su ga često uspoređivali s prošlim velikim imenima, on je svojim pristupom igri, svojom skromnošću, uvijek bio daleko od traženja previše pažnje – on je bio pravi "čovijek od naroda", vođa koji nije vikao, već svojim postupcima postavio standarde za one koji dolaze.

Međutim, prošlost nije uvijek jamstvo budućnosti. 

Lukša Jakobušić, ili ti ga "Napoleon", osim njegove masne, nepočešljane kose ili pak neukusnog modnog izračaja Napoleon je ipak ostao zapamćen kao jedan od najnegativnijih ličnosti u novijoj povijesti kluba. Pod njegovim rukovodstvom, Mijo Caktaš, igrač koji je godinama bio simbol i srce Hajduka, nepravedno je potjeran iz kluba. Odluka Jakobušića da ga ukloni nije bila vođena sportskim interesima, već njegovim egoizmom i političkim igrama, koje su duboko povrijedile sve što Hajduk predstavlja. Mijo je bio žrtva autokratske vladavine, a njegov odlazak iz kluba, kojeg je volio svim srcem, ostavio je gorak okus i duboku ranu među navijačima.

Danas se Hajduk suočava s mogućim odlaskom Marka Livaje, koji je svojoj igrom i predanošću postao ključna figura kluba. No, iako Livaja u posljednje vrijeme drži dominantnu poziciju na terenu, iz njegove potencijalne odlazne priče svjetli jedna istina – Hajduk ne smije zaboraviti da princ ne dolazi nužno iz imena koje nosi, već iz same suštine posvećenosti klubu, borbenosti i vjernosti. Mijo Caktaš je bio takav primjer, Livaja nikada.

Iako Livaja možda nosi ulogu prvog nositelja igre u trenutnom Hajduku, Mijo Caktaš bio je simbol stabilnosti i prepoznatljivosti, simbol viteštva, radničkog sloja i poštene sirotinje iz Dugopolja. Njegov odlazak, iako točan u svom trenutku, nije mogao ugroziti temeljnu snagu Hajduka jer, kao što povijest pokazuje, pravi lideri nisu samo oni koji najsvjetlije sjaje u trenutku, već oni koji svojom trajnom prisutnošću ostavljaju dubok trag.

Bez obzira na to što će se dogoditi s Livajom, i što donosi budućnost Hajduka, istina ostaje: Mijo Caktaš uvijek će biti "princ" novije povijesti, uzor svim budućim generacijama. Jer prava veličina nije u gelu na kosi ili pak u tetovažama u simbolima kluba več u broju postignutih golova i titula, te po ljubavi koju igrač nosi prema svom klubu, u njegovoj sposobnosti da donese stabilnost i uzdizanje u najtežim trenucima. Taj je Caktaš bio – i ostat će – zauvijek u srcima svih navijača Hajduka.

A za kraj ću Vas ostaviti na razmišljanje sa jednom porukom, onako iz srca...

"Najbolji si strijelac u novijoj povjesti, najbolji igrac i kapetan…od prvog ugovora sa Hajdukom u minusu si, a od ovoga drugoga misle ljude da imas puno vise nego sta je…dava si sebe ciloga, igra sa injekcijama, pa sa ozljedom kuka, trbusnim…od prvog do zadnjeg dana bez puno podrske od ljudi u i oko kluba…sirotinja iz Dugopolja, a 98 sluzbenih golova za Hajduk..tvoje ime vjecno ce bit u prostorijama kluba…nikakvi gospari tvoje slike i ime ne mogu i nece nikad moc maknit…oni ce proc, svi cemo proc, otici, nestati, al zauvik ce pisat 226 utkamica, 98 golova….velik si Mijo…a sad adio im ko zna gdje i ko zna kud Mijo Caktas"

Prinče oprosti Im, neznaju što rade!!☹️