Gledajući Rijeku kako ovih dana diže dva velika trofeja – pehar za naslov prvaka i Rabuzinovo sunce za osvojen Kup – čovjek teško ne primijeti koliko ta dva predmeta savršeno utjelovljuju ono što predstavljaju. I koliko je zapravo nevjerojatno da treći važan trofej hrvatskog nogometa – onaj za Superkup – i dalje nema lice, oblik ni identitet.
Trofej za prvaka Hrvatske, koji je koncipirao Marijan Zaradić kao "pješčani sat" okrenut naglavce, možda je najbolji primjer kako dizajn može imati duboko značenje. Pijesak koji istječe je vremenska metafora trajanja prvenstva – jednostavno, jasno, snažno.U tom peharu je sažeta cijela sezona. I zato je važno što je ostao nepromijenjen, stalan, prepoznatljiv.
Rabuzinovo sunce je možda i najprepoznatljiviji trofej u hrvatskom sportu. Dizajniran prema predlošku Ivana Rabuzina koju je kiparski uobličio akademski kipar Marijan Zaradić dodajući niz ukrasnih detalja, spoj je umjetnosti i nogometa, s jasnom estetskom vrijednošću. Ne izgleda kao klasični pehar, ali upravo zato ima karakter i značenje.
A onda postoji Superkup. Koji se odigra – ponekad. I svaki put donese novi trofej. Nema stalni oblik, nema simboliku, nema priču. Neki od tih pehara su ostali u posebno negativnom sjećanju kao na primjer onaj iz 2022. kada je Dominik Livaković podigao trofej gotovo veći od sebe – golem, kičast i potpuno nepovezan sa bilo kakvom tradicijom.
Naravno, problem Superkupa nije samo estetski. Superkup se ne igra svake godine – čim netko osvoji dvostruku krunu, utakmica jednostavno nestane iz kalendara, tako da ni ovog ljeta nećemo imati priliku uživati u toj utakmici kao uvertiri za novu sezonu. U ozbiljnijim ligama rješenje je jednostavno: igraju prvak i drugoplasirani. Kod nas – ništa.
Upravo zato, gledajući Rijeku kako podiže “pješčani sat” i Rabuzinovo sunce, postaje jasno koliko je moćan dobar dizajn. Koliko trofej može podići težinu utakmice, natjecanja, sportskog trenutka. I koliko je zapravo šteta da treći najvažniji trofej u hrvatskom nogometu još uvijek izgleda kao da se izmišlja dan prije utakmice, a značaj samog natjecanja sveden je na minimum . Ali što očekivati od saveza kojem je i sama liga često zadnja rupa na svirali…
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!