Plasiravši se u finale Wimbledona po treći puta zaredom, Carlos Alcaraz ostvario je još jedno u nizu fantastičnih postignuća u ovoj sezoni. Izborio je 24. pobjedu zaredom i samim plasmanom u finale stigao je do osvojenih 7540 bodova u aktualnoj sezoni, čime se odvojio prilično daleko od ostataka konkurencije na Race listi.

Kako bi dočarali koliko je to zapravo puno bodova za ovaj dio sezone, spomenut ćemo da je na kraju prošle sezone Alcaraz osvojio 7010 bodova, dakle praktički na polovici aktualne sezone osvojio je više bodova nego lani u cijeloj koja traje skroz do kraja studenog. Na kraju krajeva, Jannik Sinner koji je prošle sezone imao povijesno uspješnu sezonu završivši godinu na broju 1 nakon Wimbledona je imao 5800 bodova.

Pobjedom u finalu Alcaraz je imao priliku postati jedini igrač nakon legendarnog Rafaela Nadala koji je u ovom stoljeću uspio povezati naslove na Roland Garrosu, Queensu i Wimbledonu. Osim toga, pobjedom bi postao tek drugi tenisač još od vremena Bjorna Borga koji je u minimalno dvije sezone osvajao i Roland Garros i Wimbledon. Jedini koji je to uspio više od jedanput je već spomenuti Nadal.    

Dakle, puno toga je tog vrućeg nedjeljnog popodneva u jugozapadnom Londonu bilo u igri i Alcaraz je već sada sa samo 22 godine na leđima u prilici igrati mečeve kojima može mijenjati povijest tenisa, što već samo po sebi dovoljno govori. Međutim, upravo takvi mečevi s razlogom nose jako puno pritiska, pogotovo na mitskom Wimbledonu, i u takvim uvjetima nije nimalo lako pružiti svoj najbolji tenis. A kada se s druge strane mreže nađe protivnik poput Jannika Sinnera, igrač kojega je Alcaraz pobijedio u prethodnih pet susreta zaredom – od kojih su četiri bili izuzeto izjednačeni - zadatak postaje višestruko teži. Stoga, nimalo iznenađujuće Alcaraz je u finalu ipak poražen u četiri seta. 

Iako je tim porazom sjajni niz pobjeda završio, i povijest je barem na kratko ovog puta ostala sačuvana do neke iduće prilike, Alcaraz je odigrao spektakularan prvi dio sezone. Osvojio je Roland Garros i igrao finale Wimbledona, a od ostalih velikih turnira valja izdvojiti naslove na ATP 1000 turnirima u Monte Carlu i Rimu. Iako je svibnju ove godine navršio tek 22 godine, Carlos Alcaraz već ima prilično impozantan broj velikih titula pa je red da njegovu dosadašnju karijeru usporedimo s karijerama drugih povijesno dobrih igrača, a nema boljeg izbora za to od karijera legendarne Velike trojke – Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Rogera Federera.

Usporedive brojke s brojkama Velike trojke

S obzirom da su sva trojica - isto kao i Alcaraz - rođeni u rasponu od svibnja do kolovoza, ali naravno ne u istoj godini - radi jednostavnosti i jasnije konačne slike ćemo uzeti u obzir rezultate ostvarene i nakon što je spomenuta četvorka napunila 22 godine, odnosno cijelu tu sezonu. Prema tome, Alcarazove dosadašnje rezultate uspoređujemo s Đokovićevim rezultatima do kraja 2009., Nadalovim rezultatima do kraja 2008. te Federerovim rezultatima do kraja 2003. godine.

U obzir ćemo uzeti po mnogima tri najvažnija parametra kada se određuje uspješnost karijere nekog tenisača - broj osvojenih grand slamova, broj osvojenih ostalih velikih titula i broj provedenih tjedana na prvom mjestu ATP ljestvice. Kao velike titule u tenisu se, osim grand slamova, uobičajeno uzimaju i Tour Finals, ATP 1000 turniri te Olimpijske igre. Uz to, kao dodatni parametar ćemo uzeti najbolji rezultat svakog tenisača na svim velikim turnirima na kojima su sudjelovali do sezone u kojoj su navršili 22 godine.

Krenut ćemo s grand slamovima. Alcaraz je do ovoga trenutka osvojio dva puta Roland Garros i Wimbldon te jednom US Open što znači da je osvojio 5 naslova na takvim turnirima. Na Australian Openu je najdalje došao do četvrfinala. U tom segmentu jedino Rafael Nadal se može mjeriti s njim koji je također u tim godinama osvojio pet grand slam naslova – četiri Roland Garrosa i jedan Wimbledon. Đoković i Federer su imali tek jedan takav naslov.

Rafael Nadal je isto tako jedini tenisač koji se može pohvaliti da je osvojio više velikih titula od Carlosa Alcaraza koji ih je osvojio 12. Zapravo, Nadal je vjerojatno po ovom parametru najbolji igrač u povijesti jer rijetko koji tenisač je tako rano počeo osvajati velike titule u tolikoj mjeri. Zasigurno mu je u tome pomoglo to što je praktički odmah nakon što je postao profesionalni tenisač ujedno i u rekordnom roku postao dominantan igrač na zemlji. Tako je kralj zemlje do tada skupio već 8 ATP 1000 turnira na toj podlozi, a zaustavio se na 18 velikih titula ukupno. S druge strane, Đoković je osvojio sedam velikih turnira, a Federer tek 3.

Kada se pogleda broj provedenih tjedana na prvom mjestu ATP ljestvice, on je možda i najbitniji jer je pokazatelj dominacije nekog tenisača nad ostatkom konkurencije. A ako netko do sezone u kojoj je navršio 22. godine već uspije uspostaviti dominaciju, to je prilično dobar pokazatelj da je na dobrom putu da postane povijesno dobar igrač.

U tom pogledu Carlos Alcaraz je vodeći od spomenute četvorke. Trenutno ima 36 tjedana koje je proveo na prvom mjestu ATP ljestvice, a od ostale trojice jedino je još Nadal uopće i došao do prvog mjesta zaustavivši se na 20 tjedana. Đoković i Federer su se na vrh popeli tek nakon sezona u kojima su navršili 22 godine.

I konačno, moramo još usporediti njihove najbolje rezultate na svim velikim turnirima na kojima su nastupili. Od ukupno 15 velikih turnira – 4 grand slama, 9 ATP 1000 turnira, Tour finals i Olimpijske igre – Carlos Alcaraz je osvojio već više od polovice – njih 8. Na velikim turnirima koje do sada nije osvajao je minimalno stizao do četvrtfinala. Po ovom parametru itekako mu konkuriraju i Nadal i Đoković – Nadal je do tada osvojio već devet od 15 velikih turnira, a na ostalima je stizao minimalno do polufinala, dok je Đoković osvojio sedam takvih turnira, a na ostalima stizao minimalno do polufinala. Federer je, s druge strane, i u ovoj kategoriji znatno lošiji od spomenute konkurencije jer je osvojio samo tri od 15 velikih turnira, a na pet turnira nije uspio doći niti do četvrtfinala tako da Federera u ovom ekstremnom kontekstu možemo čak nazvati i late bloomerom iako je Švicarac već iduće sezone – u kojoj je navršio 23 godine – zavladao teniskim svijetom osvojivši tri grand slama, tri ATP 1000 turnira i Tour Finals.

Tablica 1. Usporedba Carlosa Alcaraza, Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Rogera Federera do sezone u kojoj su navršili 22 godine po broju osvojenih grand slamova, velikih titula i provedenih tjedana na broju 1.