Nekoć smatrana najljepšom ženom svijeta, Europa, živjela je na istočnim obalama Mediterana. Kada je njezina ljepota zapela za oko vrhovnom bogu Olimpa, Zeusu, uputio se na istok s namjerom da ju uzme za sebe. Došao je pred nju uzevši figuru bika te ju očarao svojom pojavom i odveo iz njene rodne Fenicije na otok Kretu. Zeus je u svome naumu uspio.

Nekoliko tisuća godina nakon događaja izloženih u mitu o Europi, jedan nogometni klub iz Splita krenuo je na još dalji put istočno s istom namjerom. Uzeti Europu za sebe. No, ono što je Europa ovaj put imala prilike vidjeti nije bio prekrasni bik, već nešto nalik neuhranjenom volu. U prvih 45 minuta Hajduk je, po dojmu igre, nastavio gdje je stao prošle godine. Vrlo brzo je osjećaj iščekivanja nadolazeće sezone pretvoren u muku, dosadu i zamor. Međutim, drugo poluvrijeme je ipak malo popravilo sumorni dojam. Igra je izgledala bolje, izlazilo se lakše iz zadnje trećine, protivničke linije su se probijale i Europa možda nije bila spremna pobjeći s Hajdukom, ali mu se barem malo osmjehnula i u Split se momčad vratila s itekako živim rezultatom.

Počele su ubrzo nakon kraja utakmice već usporedbe s prošlogodišnjim gostovanjima u pretkolima Konferencijske lige, no čak je i to prvo poluvrijeme u kojem je Hajduk izgledao pomalo neozbiljno dalo naslutiti da će stvari ove godine biti drugačije. Glavna razlika između ove utakmice i gostovanja u Slovačkoj ili na Ovčjim Otocima je u razini rizika koju je momčad kontinuirano preuzimala. Prošle sezone nogomet je bio negledljiv jer je momčad pokušavala zaštititi vlastiti gol, a ove godine je bio negledljiv jer je momčad pokušavala ugroziti suparnika, ali uglavnom nije u tome uspijevala. Ono čemu se zbilja možemo radovati je činjenica da unatoč neefikasnosti u provođenju ideje ni igrači ni trener nisu odustali, već su se kroz utakmicu i zamjene prilagodili i postali efikasniji, što se najbolje moglo vidjeti u tih 20-ak minuta drugog poluvremena kad je Hajduk izgledao zaista ozbiljno. Zira definitivno nije Gzira, ali bome nije niti Ružomberok.

Godine kendavanja na Livaju čine svoje i teško je očekivati da će se čitava momčad kroz jedne pripreme potpuno preokrenuti, pogotovo kad se uzme u obzir koliko je ostalo posla za sportskog i tehničkog direktora do kraja ovog prijelaznog roka. Hajduk tek mora uhvatiti ritam na kojem će se melodija, harmonija i dinamika graditi, a za takvo što ipak treba vremena, odnosno strpljenja i razumijevanja u klubu i oko kluba. Uvođenje bilo kakvih promjena podrazumijeva i određenu razinu trpljenja kojem se dodaje obilježje svrhovitosti. Možda je taj napredak nekim navijačima malo s obzirom na nerealna očekivanja, ali malo se odigralo i sezona je tek počela.