Pozdrav svim tribinašima, za moj prvi tekst na ovoj platformi odlučio sam se detaljnije obraditi profil Huga Guillamona, primarno šestice koja bi trebala postati novo pojačanje Hajduka i pomoći u novom lovu na naslov prvaka. Vratimo se u godinu gospodnju 2020. kada je Hugo imao 20 godina te se naveliko spominjao interes Barcelone, a on je prolazio kroz rigidan sustav španjolskog nogometa koji nerijetko izbaci nade u prvotimce tek nakon što dobrano pređu 20. godinu života. Guillamon je tada zaigrao prvi put pod trenerom Javierom Gracijom. Debitirao je na mjestu stopera ušavši u drugom dijelu utakmice protiv Real Sociedada umjesto Eliaquima Mangale, dok su ispred njega u veznom redu igrali legenda španjolskog nogometa Dani Parejo i Geoffrey Kondogbia. Iza toga je uslijedio lock-down, nakon čega je od 10 posljednjih kola Hugo Guillamon odigrao pet kao starter na poziciji stopera. Imao je preko 90 posto uspješnih dodavanja, ali i malo progresivnih izlazaka (2) s loptom što će biti važno nešto kasnije.

Iduću sezonu je imao 24 starta kao stoper i 4 ulaska s klupe na istu poziciju. Ono što je očito je povećanje broja progresivnih dodavanja pa ih je tako u dvije utakmice imao i preko 10. Imao je preko 3 čišćenja po utakmici i samo 3 greške koje su dovele do udarca. Oduzimanje lopte mu je bilo nešto slabije s manjim postotkom od 50 %. Ipak, razina dodavanja i očita kvaliteta na lopti su ga dovele do debija za prvu ekipu Španjolske nogometne reprezentacije u prijateljskoj utakmici protiv Litve gdje je i zabio gol.

Najbolju sezonu je pružio 2021-22 koja ga je lansirala u orbitu najvećih mladih talenata na svijetu na poziciji zadnjeg veznog/stopera. Tu je odigrao ukupno 38 utakmica od čega je 33 startao. 26 utakmica je proveo u vezi, a 12 na poziciji stopera s tim da je često tijekom utakmice mijenjao poziciju ovisno o potrebama na terenu. Imao je 1 presijecanje po utakmici i nešto manje od 1 bloka po utakmici u prosjeku. Progresivna dodavanja je povećao do brojke od 139 što je više od 4 po utakmici, ali iznošenje lopte mu se zaustavilo na skromnih 11 u cijeloj sezoni.

U sezoni 2022-23 je dobio nagradu za dobre igre i nastup na Svjetskom prvenstvu u Katru u vidu četverogodišnjeg ugovora koji ističe u lipnju 2026. godine. Trener mu je do polovice sezone bio Gennaro Gattuso pod kojim je igrao u veznom redu. Nakon odlaska Gattusa u siječnju i dolaskom Rubena Baraje polako je počeo padati u drugi plan, a Valencia je sve više rasla. Iste sezone je prodan Carlos Soler te su mu konkurenciju u vezi uz spomenutog činili Yunus Musah (sada član Milana), Ilaix Moriba (velik talent Barcelonine škole, posudba iz RB Leipziga), Nico Gonzalez (sadašnji član Manchester Citya, tada na posudbi iz Barcelone) i Andre Almeida (doveden iz Vitorie Guimaraes koju je ranije te sezone upravo Hajduk izbacio iz Europe s Andre Almeidom u prvom sastavu). Svi navedeni su zabilježili više nastupa te sezone od Huga Guillamona. Pred kraj te sezone je debitirao novi wonderkid Javi Guerra koji je već iduću sezonu preuzeo konce vezne linije u svoje ruke.

Iduće sezone je u potpunosti prešao u vezni red gdje je imao 15 startova i 15 ulazaka s klupe iako s bitno slabijom konkurencijom (Javi Guerra, Pepelu i Andre Almeida), ali i s nešto slabijim nastupima. Iznad prosjeka lige je ostao u svim dodavačkim aspektima iako je bio nešto slabiji u kratkim i srednjim dodavanjima nego u prethodnim sezonama (povezano i s mjestom u veznom redu umjesto stopera), ali je ostao iznad prosjeka lige u dugim dodavanjima. Bitno je naglasiti kako je Valencija od borbe za opstanak u prošlim sezonama došla do 9. mjesta u La Ligi.

Nakon toga, prošle sezone je u potpunosti pao u drugi plan sa samo 10 nastupa, većinom ulazeći s klupe. Ostaje nerazjašnjeno zbog čega je pao u nemilost trenera Baraje, a prošle sezone još i više dolaskom trenera Corberana budući da je manje ozljede imao samo do 2022. godine. Navijači Valencije tvrde da nakon nastupa u Katru više nije bio isti te da se od psihološkog pada koji je uslijedio nikada nije u potpunosti oporavio.

Miho je u jednom podcastu pričao o 'gašenju' igrača i kako se često dogodi da se nikada više ni ne upale, obzirom na godine igrača i razliku u kvaliteti liga sumnjam da bi se tako nešto trebalo dogoditi, ali je svakako nešto što traži pozornost. Moje pitanje bi bilo usmjereno ka motivaciji igrača nakon što je s 21 godinom dosegao visine standardnog prvotimca Valencije i španjolskog reprezentativca, a sada odlazi u treću ekipu HNL-a koja ne igra europska natjecanja. Veliku ulogu u njegovom angažmanu su vjerojatno odigrali Goran Vučević kao bivši skaut Barcelone, Ivan Rakitić s enormnim nogometnim pedigreom, ali treba spomenuti i novog skauta Pepa Boadu.

Što se tiče Hajduka, Bijeli svakako vape za šesticom koja je stabilna na lopti i ima visoki postotak točnih kako kratkih i dugih dodavanja tako i progresivnih dodavanja. Progresivni izlasci s loptom iz zadnje trećine mu po svemu sudeći nisu jača strana pogotovo kada se uzme u obzir njegova atletičnost i fizički profil, ali u kontekst statistike treba uzeti kvalitetu La Lige i njihovih veznjaka. Međutim, u Hajduku s Pajazitijem mislim da to i nije toliko potrebno, ali ono što Garcia traži uz kvalitetu na lopti je igrača koji može pokrivati veliki dio terena i fizički ima kapacitete za takvo nešto što bi Guillamon trebao imati uz mali upitnik uspješnih duela.

Garcijin stil traži profil šestice koji uz stabilnost na lopti može probijati linije dodavanjima i ako psihološki uspije prijeći preko pada karijere i stekne samopouzdanje Hajduk bi trebao dobiti vrhunsku šesticu koja mu donosi sve prijeko potrebno za iskorak u izgradnji igre kao i veću defenzivnu stabilnost protiv jačih ekipa.