Europske utakmice nisu samo bonus za navijače, one su ogledalo stanja cijelog hrvatskog klupskog nogometa. Kad igraš u HNL-u, mjeriš se s Dinamom, Hajdukom ili Rijekom ali tek kad izađeš na europsku pozornicu vidiš gdje zapravo stojiš. Zato je svaka sezona u Europi priča za sebe, sa svojim junacima i tragičarima.
Ove godine imamo sljedeći scenarij: Dinamo Zagreb i Rijeka izborili su grupne faze, dok su Hajduk i Varaždin stali ranije. Na papiru – solidno. U praksi – opet gorak okus jer potencijal postoji, ali ga ne znamo do kraja iskoristiti.
Krenimo redom, ali šire, od povijesti i tradicije, preko aktualne sezone, pa sve do budućnosti hrvatskog nogometa u europskom kontekstu.
Dinamo je već desetljećima najkonstantniji hrvatski klub u Europi. Uvijek će se pamtiti pobjede nad Tottenhamom, Atalantom i sličnim klubovima, a nakon osamostaljenja Dinamo je gotovo svake godine nosio hrvatski nogomet na europsku scenu.
Od 2000-ih pa nadalje, Dinamo je postao redovit gost europskih skupina. Bilo da se radi o Ligi prvaka, Europskoj ligi ili Konferencijskoj ligi, modri znaju kako proći kvalifikacije. To nije samo stvar novca, nego i organizacije i rutine.
Iskustvo – U Dinamu je normalno da igraš 10+ europskih utakmica godišnje. Za njihove mlade igrače to je škola nogometa.
Mentalna snaga – Iako znaju imati kikseve, Dinamo često pronađe način da “preživi” teške situacije.
Financijska moć – Ulazak u skupine svake godine donosi milijune eura. Taj novac vraća se u klub, u infrastrukturu i omladinsku školu, što osigurava stalnu opskrbu talentima.
Tko ne pamti pobjedu nad Atalantom (4:0) u Ligi prvaka, ili eliminaciju Tottenhama? Dinamo je dokazao da nije samo “prolaznik”, nego klub sposoban iznenaditi i europske velikane.
Od Dinama se očekuje najmanje europsko proljeće. Sve ispod toga navijači će smatrati razočaranjem, Dinamo ima status da uvijek mora ciljati prolaz.
Rijeka je klub koji u Europi živi posebnu priču. Ne zaboravimo 2017. kada su igrali playoff za Ligu prvaka protiv Olympiacosa, a u Europskoj ligi pobijedili Milan na Rujevici. Taj osjećaj sada se vratio. Rujevica je specifičan stadion – kompaktan, pun energije, idealan za europske večeri.
Motivacija i glad – Dok je Dinamo navikao na Europu, Rijeci je svaka utakmica prilika da se dokažu.
Trenerska taktika – Rijeka zna pronaći trenera koji izvuče maksimum iz kadra.
Navijači – Armada je sila koja svojim žarom gura momčad.
Kadrovska širina. Jedna ozljeda ključnog igrača može poremetiti cijelu ekipu. Rijeka nema dvije jednako jake postave.
Prolazak skupine će biti izazov, ali i par pobjeda donijelo bi ogromnu satisfakciju i koeficijent. Za Rijeku je važno da pokažu da nisu “slučajni putnik”, nego klub sposoban redovito igrati europske skupine.
Hajduk je kroz povijest bio simbol hrvatskog nogometa u Europi. Pamte se pobjede nad Tottenhamom, PSV-om, HSV-om, finala Intertoto kupa… Poljud je bio mjesto gdje su padali veliki klubovi.
Ali posljednjih 20 godina priča je drukčija. Hajduk se pretvorio u klub s ogromnim navijačkim bazenom, velikim očekivanjima i minimalnim europskim uspjesima.
Nedostatak kontinuiteta – Dok Dinamo svake godine igra Europu, Hajduk već desetljećima nema “naviku” igranja skupina.
Pritisak Poljuda – Kada ide dobro, atmosfera nosi momčad. Ali kad krene loše, pritisak postaje uteg.
Kadrovski problemi – Imaju vrhunske pojedince, ali nedostaje širine i ravnoteže u momčadi.
Ogroman sportski i financijski gubitak. Grupa bi im donijela milijune eura, stabilnost i dodatni zamah za budućnost. Ovako – opet razočaranje i pitanje “dokad ovako?”.
Hajduk mora shvatiti da se europske utakmice ne dobivaju samo talentom, nego i rutinom, disciplinom i “prljavim” nogometom. Bez toga, svaka sezona će biti ista priča.
Varaždin je nekad (kao Varteks) znao igrati Europu i raditi iznenađenja. Povratak na europsku scenu bio je veliko postignuće za klub iz manjeg grada.
Ogromno iskustvo za igrače i klub.
Pozicioniranje na karti, što može privući investitore i pojačanja.
Motivacija za mlade igrače i navijače.
Nisu imali snagu ni iskustvo da odu daleko, ali nitko im to neće zamjeriti. Za Varaždin je ovo tek početak, sada znaju što znači igrati Europu i što trebaju popraviti.
Hrvatska zahvaljujući Dinamu stoji stabilno u top 25, ali previše ovisimo o jednom klubu. Kad bi još Hajduk ili Rijeka redovito igrali skupine, bili bismo među top 15 ili 12 liga. To bi značilo:
više klubova u kvalifikacijama,
bolji ždrijeb,
lakši put do skupina.
Češka – Sparta, Slavia i Plzen redovito igraju skupine. To je model koji bismo trebali kopirati – barem tri kluba koja donose bodove.
Švicarska – Basel, Young Boys, Zürich… svaki ima svoj europski identitet.
Austrija – Salzburg stalno igra Ligu prvaka, dok Rapid i Sturm osiguravaju bodove u EL i KL.
Hrvatska je tu negdje po kvaliteti, ali razlika je u kontinuitetu. Mi imamo Dinamo, a ostali tek povremenu bljesnu.
Europa je spas za klubove. Dinamo s europskim milijunima održava razinu. Rijeka će ove godine zaraditi dovoljno da zatvori budžet. Hajduk? Bez Europe – ovisi o transferima i prodaji igrača. To je dugoročno nestabilno.
Naš nogomet je pun talenta, reprezentacija je dokaz toga. Ali klubovi teško kapitaliziraju taj potencijal
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!