Jučerašnjom utakmicom Dinama i Fenerbahçea, hrvatski su nogometni klubovi službeno započeli ovogodišnju fazu skupina europskih natjecanja. Dinamo je na Maksimiru slavio 3-1, a iako je Fenerbahçe, pa i sam turski klupski nogomet, trenutačno u turbulentnoj fazi, Dinamo je ostvario rutinsku pobjedu protiv kluba koji po Transfermarktu vrijedi četverostruko više eura. A o plaćama igrača da ne pričamo...

Pozitivna promjena

Sve što se u Dinamu događalo izvan svlačionice u proteklih nekoliko mjeseci već je stoput opjevano, a iako će netko reći da to nije istina, dosta se ispod tepiha gura činjenica koliko je novih lica ovog ljeta zadužilo klupsku opremu. Jer tu su novi trener, novi stručni stožer, ali i kompletno redefinirani roster. Prvu HNL utakmicu ove sezone Dinamo je započeo s devet igrača koji prošle sezone nisu bili dio ekipe. Ivan Nevistić i Josip Mišić u klubu su već starosjedioci, a čak i ako iz grupe novajlija isključimo Gabriela Vidovića koji je u svibnju 2024. odigrao svoju posljednju utakmicu za Dinamo prije povratka u klub na ljeto, toliki broj debitanata teško da je zabilježen u novijoj povijesti ijednog HNL kluba. Ako pogledamo samo Dinamo, u posljednjih deset sezona tek je 2018. godine HNL otvorio s više od dva igrača koji prethodnu sezonu nisu bili dio kluba, jer utakmicu protiv Rudeša tadašnji je trener Nenad Bjelica započeo s Lovrom Majerom, Sadeghom Moharramijem i Ivanom Šunjićem.

Pogled na roster Dinama nekoliko tjedana nakon tog prvog kola izgleda kao da je riječ o nečijem sejvu s Football Managera, a ne o realnoj slici koju je stvorila sportska politika kluba. Povijest se često ponavlja, pa se tako i nebrojeno puta dogodilo da kada neki klub iz regije u jednom prijelaznom roku dovede i (pre)plati nekoliko inozemnih pojačanja, rezultat nekako završi obrnuto proporcionalan očekivanjima. Dinamo je sličnu situaciju imao i prošle sezone, a sigurno su brojni navijači Dinama nakon nedavnog poraza od Gorice doživjeli deja vu, dok su novinari bliski klubu napokon dočekali priliku napisati ono što su očito htjeli od samog trenutka kad je Mario Kovačević preuzeo klub – dobar je dečko, ali Dinamo ja za njega ipak prevelik zalogaj. Trebalo je tek deset dana da gospodin Kovačević sve to demantira.

Dinamo je za vikend relativno rutinski slavio protiv Hajduka, ali najveći ispit slijedio je u srijedu nakon. Ederson, Marco Asensio, Milan Škriniar, Nelson Semedo, Fred. I još nekoliko velikih zvijezda svjetskog nogometa, možda ne na vrhuncu karijere, ali još uvijek daleko od mirovine, u srijedu je dolazilo na Maksimir. U čijem god dresu dolazili, u kojoj god fazi karijere, rijetki bi ostali neimpresionirani. Dinamo je pokazao – da ih to uopće ne dira. Turcima je dopušteno tek šest udaraca, a samo je jedan od njih došao unutar kaznenog prostora. Iako su gosti preuzeli posjed u drugom poluvremenu, Dinamo je rutinski završio utakmicu, a Monsef Bakrar je izvanrednim udarcem u kasnoj fazi utakmice drugi put u samo nekoliko dana klub odveo na dva pogotka razlike i otklonio sve upitnike o pobjedniku utakmice.

Ovom pobjedom Dinamo je povećao svoje šanse za proljeće u Europi. Jasno, ovo je tek prva od osam utakmica, ali Fenerbahçe je u ovoj utakmici bio favorit i Dinamo je već u prvom kolu skinuo svoj prvi 'skalp'. Ako odemo u brojke i pogledamo vjerojatnosti pobjede Dinama u svakom kolu natjecanja temeljenu na Elo vrijednostima klubova s http://clubelo.com, Dinamo će favorit biti tek jednom - u sedmom kolu i domaćoj utakmici protiv FCSB. Naprednim simulacijama potencijalni bodovi Dinama nakon ove pobjede do kraja grupne faze natjecanja sada su s 8,89 bodova porasli na 10,60, čime su korak bliže prolasku. Elo sustav u nogometu ima svojih mana i favorizira jače lige pa možda odnosi između kluba s gore navedene stranice ne prikazuju realan odnos snaga, ali dostojno prikazuje određene razmjere u kvaliteti i dokazano je najbliži temelj sustava prognoziranja rezultata.

Ne tako pozitivna promjena

Još je jedan klub imao turbulentno ljeto u uredima. Ako se uopće i događalo sve to što se pisalo. Kome više vjerovati? Uglavnom, Rijeka je krajem svibnja po drugi put u svojoj povijesti osvojila duplu krunu. Tek što se i uprava kluba otrijeznila od dvostrukog slavlja na Korzu, počele su špekulacije o prodaji kluba, a svaki objekt koji je sletio na krčki aerodrom u srcu turističke sezone navodno je prevozio barem jednu delegaciju koja je na Kvarner dolazila s ponudom za HNK Rijeku koja će izuti iz cipela Damira Miškovića.

Epilog? Mnogi su službeni i neslužbeni portali krajem kolovoza prenijeli vijest da se prodaja kluba dogodila, da su novi vlasnici Bill Foley i njegova BKFC grupacija te da će se u narednih nekoliko dana o tome očitovati i klub preko svojih službenih kanala. Službene objave na klupskim stranicama i dalje nema, a na istim tim stranicama i dalje su u vlasničkoj strukturi ista lica kao i dosad. Kolovoz je završio, uskoro će i rujan, i stvarno se treba zapitati – kome više vjerovati?

Rijeka je, baš kao i Dinamo, prije početka grupne faze europskih natjecanja promijenila trenera. Doduše, Dinamo je to odradio na puno uglađeniji način, dok je Rijeka treću sezonu zaredom krenula s trenerom koji je dobio otkaz prije no što je iz ormara izvukao robu dugih rukava. Iako je Radomir Đalović u lipnju potpisao novi ugovor, navodna neslaganja s predsjednikom i relativno loš ulazak u sezonu presudili su Crnogorcu pa je tako nakon 5-0 poraza od PAOK-a i ispadanja iz Europske Lige klub krenuo u potragu za novim trenerom. Novo lice na klupi Rijeke postao je Victor Sanchez, čovjek koji je godinu dana ranije s 5-0 razmontirao svog novog poslodavca, s klupe slovenske Olimpije.

Đalović se u tjednima prije otkaza nije libio prozvati upravu i javno se žaliti na širinu kadra, to jest na manjak istog. Rijeka je osvojila naslov i on je, kao i navijači, očekivao da će se klub pojačati na nekoliko pozicija. Klub je doveo osam igrača, za dvojicu je plaćena i odšteta, ali nedovoljno za apetite čovjeka koji je u debitantskoj sezoni osvojio sve što je mogao. Ni za pomake u igri Rijeke, unatoč tome što se uprava kluba i mediji bliski klubu s time ne slažu, jer po njima su ta pojačanja više nego kvalitetna. Isto tako, očekivalo se da će i biti nekoliko odlazaka. Mišković je od Fiorentine otkupio ostatak Tonija Fruka planirajući ga kasnije utržiti za, spominjalo se, preko deset milijuna. Niko Janković već se oprostio od navijača i u džepu već imao jednosmjernu kartu za Tursku, dok su se Lindon Selahi i Nais Djouahra već tijekom slavlja duple krune vjerojatno oprostili sa svima. Selahi i Djouahra uistinu jesu otišli, dok su Fruk i Janković i dalje tu, tjednima nakon zaključavanja prijelaznih rokova.

Cilj opravdava sredstvo bila je misao vodilja Radomira Đalovića. U njegovih godinu dana na klupi Rijeke igra ni u jednom trenutku nije pratila rezultate, ali svi su bili voljni zažmiriti na jedno oko dokle god se Rijeka nalazi na vrhu prvenstvene tablice. Pa tako je bilo i Željku Sopiću, čije je igra bila oku mnogo ugodnija od Đalovićeve, a kojega se klub brže-bolje odrekao onog trena kad je Dinamo krajem pretprošle sezone ubacio u razinu više i prestigao Rijeku nekoliko kola prije kraja prvenstva. Ako je to uopće i bio razlog zašto je potjeran s klupe.

Bilo kako bilo, novi trener Victor Sanchez ušao je u ne pretjerano entuzijastičnu svlačionicu. Rijeka je u prvih sedam kola upisala tek jednu pobjedu, a u Europi je prošla tek do jučer poluamaterski irski Shelbourne. Ekipa izgleda neuvjerljivo, fizički nespremno, a situacija je dotakla dno proteklog vikenda kada je Rijeka dvaput vodila protiv posljednjeplasiranog Vukovara, ali na kraju ipak izgubila 3-2 i novopečenim superligašima omogućila prvu pobjedu sezone. No, koliko god ta situacija kod ljubitelja Rijeka izazivala nervozu i koliko god je igra, pogotovo obrambena, bila daleko od idealne, treba biti realan i reći da bi u devet od deset susreta ishod bio potpuno drukčiji, ne u prognozama rezultata prije, već po situacijama koje su se dogodile za vrijeme utakmice. Rijeka je dvaput pogodila okvir gola, primila nesretni autogol i treći pogodak iz kaznenog udarca koji je također proizašao iz situacije koja se prošle godine Rijeci gotovo sigurno ne bi dogodila.

Sanchezu, kao i uostalom svakom treneru, treba dati vremena da se prilagodi ekipi. Ali ako Rijeka želi biti ozbiljna na dva kolosijeka, to se mora dogoditi u što skorijem roku. Jer iako je većina igrača Rijeke prošle sezone očito pomaknula svoje limite po pitanju kvalitete igre i teško je za očekivati da svi igrači toliko dugo vremena igraju na gotovo 100 % svojih krajnjih mogućnosti, nevjerojatno je da prošlogodišnji prvak nakon sedam kola HNL-a ima tek jednu pobjedu i samo jedan bod više od Vukovara. Nešto ozbiljno ne štima. Nebitno jesu li to propali transferi, je li to promjena trenera, promjena vlasničke strukture ili nešto sasvim deseto, vidljiv je očit nedostatak voljnog momenta, a to je nešto oko čega bi se Sanchez trebao ponajprije pozabaviti. Također, opet se povlači priča o nedostatku fizičke spreme, što je i nezagriženom gledatelju vrlo lako uočljivo, s kojim bi se opet, na neki način trebala pozabaviti uprava – jer ako se može miješati u sve od transfer politike pa do biranja boji kemijskih olovki u uredu, onda valjda može i ugurati pokojeg stručnjaka glede fizičke pripreme nauštrb volje glavnog trenera. I platiti ih puno manje nego neke igrače koji mjesecima nakon pridruživanja klubu nisu i neće biti fizički spremni izdržati napore jedne od fizički najmanje zahtjevnih liga u Europi.

Rijeka za tjedan dana otvara svoju europsku grupnu fazu utakmicom protiv armenijskog Noaha. Na gostovanje kod kluba koji je u doigravanju izbacio već gore spomenutog Sanchezovog bivšeg poslodavca, Olimpiju, odlazi se više od mjesec dana nakon poraza od PAOK-a. I Noah je ovog ljeta imao aktivan prijelazni rok, u klub je između ostalog stigao i donedavni igrač Rijeke Alen Grgić, ali novi stručni stožer Rijeke imao je sasvim dovoljno vremena za taktičku pripremu. I ne treba bježati od činjenice da je favorit u toj utakmici. Ako se vratimo na gore spomenute simulacije i računicu ubacimo Elo vrijednosti Noaha i Rijeke, uz prednost domaćeg terena (unatoč tome što ne igraju na svojem terenu, i dalje govorimo o istom gradu i činjenici da Rijeka putuje sve do Armenije), Rijeka ima tek 1 % šanse više. Ako trener mentalno pripremi momčad i ako ona sama po nekoj inerciji bude imala više motivacije nego u utakmicama protiv Varaždina i pogotovo Vukovara, straha ne bi trebalo biti.

Prema istim modelima, Rijeka je favorit u i tri od preostalih pet utakmica. Sparta i Shakhtar nekoliko su koplja iznad hrvatskog prvaka, ali tu se radi o utakmicama u koje bi trebalo ulaziti bez pritiska i s dovoljno taktičke organizacije i mentalne pripreme kako bi se iskoristila svaka pogreška suparnika i potencijalno ukrao pokoji bod, pogotovo na domaćem terenu protiv češke momčadi. Sve osim pobjede protiv Lincolna, čak i uvjerljive, trebalo bi se smatrati debaklom, dok se u dvobojima četvrtog i petog kola protiv AEK Larnace i slovenskog Celja, Elo prednost i jednih i drugih poništava činjenicom da se obje utakmice igraju na Rujevici, što Rijeku stavlja u ulogu favorita. Ciparski nogomet je u rastu što pokazuje i činjenica da Pafos ove godine igra skupine Lige Prvaka, dok Celje pod Sanchezovim sunarodnjakom Albertom Rierom igra jedan od najkvalitetnijih nogometa u regij. Ali, na Rujevici su dosad padali i puno jači. Ako sve prođe po planu, Rijeka bi po naprednim simulacijama trebala dostići 8,80 bodova, što bi u situaciji koja za razliku od Lige Prvaka i Europske Lige nudi šest umjesto osam utakmica, trebalo biti dovoljno da se izbjegne ispadanje nakon grupne faze.

Ni jedni ni drugi ne smiju ispasti

Možda rečenica iz naslova zvuči pregrubo, ali ako u obzir uzmemo sve činjenice, a ponajviše onu da valjda ni u jednom klubu na svijetu nije sve savršeno, oba bi kluba trebala izboriti minimalno knockout fazu svojih natjecanja. Ako ćemo uspoređivati kvalitete protivnika, preko gore navedenih Elo modela ili preko bilo kojih drugih, ne samo statističkih, Dinamo je u težoj situaciji no Rijeka, ali je već u prvom susretu pokazao da misli ozbiljno. Igranje na dva kolosijeka problem je, ne biste vjerovali, svima, ne samo našim klubovima, a sigurni smo da je Celti, Betisu ili Lilleu, bez obzira na širinu kadra i uvjete, ipak malo teže iz vikenda u vikend igrati domaću ligu nego Dinamu. Bez obzira na to što je, unatoč mišljenjima mnogih, HNL jači nego ikad.

Rijeka ima savršenu priliku za nikad bolji rezultat u Europi, za punjenje klupske kase i džepova, Miškovićevih ili Foleyjevih, sasvim nebitno. I za jačanje koeficijenta hrvatske nogometne lige. Koji nije toliko ni loš, koliko je malo klubova koji u njemu aktivno sudjeluju. Jer dosta poražavajuće zvuči činjenica da je od svih liga u Europi u posljednjih pet godina, Hrvatska druga po postotku jednog kluba u ukupnom koeficijentu lige, s 57,9 % - Dinamovih 42 od ukupno 72,5 osvojenih od sezone 2021./22. I to iza, pogađate, Lihtenštajna, koji u europska natjecanja ima pravo slati samo jedan klub, i koji je uvijek Vaduz, klub zaslužan za 8,5 od 8,5 ukupnog koeficijenta tamošnje lige.