Prošla su 34 dana od posljednje Hajdukove pobjede u ligi. Predugačak period za klub koji donosi toliku količinu pritiska sa sobom i već su počele usporedbe sadašnjeg trenera s prethodnim s namjerom da se aktualni mandatar klupe bijelih, kao što to obično biva, prikaže kao neuspješna neznalica. Lakoća pojavnosti atmosfere linča te velike oscilacije u očekivanjima i procjenama stručnosti i sposobnosti zaposlenika Hajdukovog sportskog segmenta pretvorili su sraz s Lokomotivom u svojevrsni ispit kojeg je Gonzalo Garcia morao položiti.

Već i prije same utakmice bilo je očekivano da će se dogoditi promjene u prvih jedanaest, no osobno smatram da nitko nije očekivao da će trener odlučiti na teren poslati sustav s tri stopera. Valjda mu nitko nije javio da navijači splitskog sastava na takve formacije reagiraju kao na proždrljivu zvijer koja im se odlučila napiti krvi, a možda je iz tog razloga na grafici prije utakmice Ron Raçi upisan kao lijevi bek u formaciji s četiri iza. Ipak, svjestan ili nesvjestan količine rizika s kojim je ušao u dvoboj, Gonzalo Garcia je napokon uzeo tri boda i osigurao Hajduku malo mira u kući.

Međutim, ono što je Hajduk prikazao nije bilo efikasnije od onoga što smo imali priliku gledati do sad. Da, visoki presing je u prvom poluvremenu funkcionirao bolje, ali su se i dalje događali kaskadni raspadi obrambenih linija koje bi Lokomotiva isprovocirala brzim izlascima kroz trokute. Također su se i pojavljivale kardinalne pogreške u posjedu koje su obilježile prvu četvrtinu sezone, možda i u većoj mjeri nego inače, no ovaj put ih suparnička momčad nije uspjela iskoristiti. U drugom poluvremenu su gosti preuzeli inicijativu te je Hajduk na kraju odradio utakmicu s najmanje upućenih udaraca do sad i Lokomotiva mu je uspješno parirala u volumenu napadačkih akcija. Čak je dojam bio i da se Hajduk nije uspio do kraja nametnuti, ali pobjeda je tu i to je na kraju dana najvažnije.

I trener i momčad su napravili potrebne prilagodbe kako bi ostvarili rezultat koji je u ovakvom okolišu važniji i od procesa i od razvoja igre ili mladih igrača. Na žalost ne postoji dovoljna količina strpljenja koja može apsorbirati razinu negative stvorene nekolicinom lošijih izvedbi te je svakom treneru Hajduka nužnost raditi kompromise koji bi mu trebali omogućiti kontinuitet potreban za ostvarivanje ideje nogometa koju njeguje. U tom segmentu je sposobnost prilagodbe jako bitna, no pritom se ne smije odustati od temeljne ideje i Garcia je kroz izjave pokazao da to razumije, a možemo se samo nadati da će to u budućnosti  pokazati i kroz rad na klupi Hajduka jer u trenutku kada prilagodbe postanu promjene te se izgubi balans između rezultata i ideje svrha kontinuiteta postaje legitimni predmet rasprave.

Za kraj se potrebno i osvrnuti na kontroverzu prvoga gola. U ovu sezonu sam ušao sa željom ignoriranja sudaca i njihovih odluka, no količina šutnje od strane odgovornih je zapanjujuća i sramotna. Narušeno povjerenje može se vratiti samo radikalnom transparentnošću, a ovakvo skrivanje iza nejasnoće trenutka upućivanja lopte i neslužbeno iscrtanih linija nogometnoj zajednici nameće otrovan diskurs. Nitko neće zaboraviti ovu situaciju neće biti bolje sve dok se javno ne izađe s istinom i preuzme odgovornost za učinjene propuste. Sve objavili dabogda.