U rukometu, a i sportu općenito, se često provlači uzrečica da se prvenstva osvajaju obranom. U rukometu su svega donedavno najbolje ekipe bile one koje su imale najčvršću obranu, ali se u napadu sve svodilo na individualnu improvizaciju te su zato ekipe često bile napadački sterilne, neuigrane i naposlijetku negledljive. Zbog toga su često rukometne utakmice završavale s malo postignutih pogodaka i s više polomljenih zuba nego atraktivnih poteza. A kako znamo da će danas 'highlight' špice prije popunit lijepi gol, dobra finta i sl., a ne video kako osoba A lomi osobu B, iz rukometnih vrhova donijela se odluka o postrožavanju pravila. Tim postrožavanjem pravila vezanima za isključenja i faulove općenito (koji su sastavni dio rukometa), došlo je do znatnog povećanja broja golova po utakmici. Dok su nekad utakmice znale završavati 22:21, danas se više završavaju 32:31. Da se razumijemo, do velikog porasta broja golova nije došlo samo postrožavanjem pravila, već i evolucijom sporta u vidu dosta bolje napadačke uigranosti ekipa. Danas gledamo puno klubova s jako puno kretnji i šabloniziranih akcija (ne i u Hrvatskoj naravno), stoga se postavlja pitanje je li napad preuzeo primat u odnosu na obranu? Nedavno je osvanuo tekst na portalu Balkan Handball u kojem su izneseni podaci o najboljim napadima i najboljim obranama u ovom trenutku na temelju postignutih/primljenih pogodaka u 4 najbolje lige Europe - Bundesliga (Njemačka), Liga ASOBAL (Španjolska), LNH Starligue/Division 1 (Francuska) i Håndboldligaen (Danska). U sve 4 lige prosjek je 60-62 gola po utakmici što potvrđuje teoriju o dosta ofanzivnijem rukometu posljednjih godina.OBRANAU sljedećoj tablici prikazano je 10 najboljih ekipa po prosjeku primljenih golova. Zanimljivo je za primjetiti kako prednjači španjolska Cuenca, inače klub sa sredine tablice lige ASOBAL sa 26 primljenih golova po utakmici. Također, zanimljivo je vidjeti kako se u top 10 nalazi dosta klubova koji nisu sami europski vrh, točnije njih čak 6 ne igra Europsku ligu / Ligu prvaka (Cuenca, Gummersbach, Lemgo, Torrelavega, Rhein-Neckar Löwen, Mors Thy Håndbold). Taj podatak možda nije najbolji indikator kvalitete pojedinih ekipa, pošto su recimo Lemgo i Gummersbach (trenutno) 4. i 5. ekipa Bundeslige, a Mors Thy drugoplasirana momčad Danske lige i za sve ekipe se može reći da su u rangu Montpelliera (Europska liga). Unatoč tome što se radi o kvalitetnijim ekipama nego što se na prvu čini, svejedno to nisu ekipe iz samog europskog vrha. Pogotovo u tu klasu ne spadaju ekipe poput španjolskih predstavnika (izuzev Barcelone) i Rhein-Neckar Löwena.

NAPAD

Što se napadačkog dijela tiče vidljivo je kako u top 10 dominiraju najveće europske sile i da je jedina "zalutala" ekipa zapravo francuski Limoges koji je trenutno 4. momčad u njihovom prvenstvu (ako tako ostanu, igraju EL sljedeće godine). Također, od ovih 10 ekipa jedino navedeni Limoges ne igra europsko natjecanje - 6 ekipa je u Ligi prvaka, 3 u Europskoj ligi, s tim da su pd tih 3 ekipe Flensburg i Kiel 1. i 2. u Bundesligi, a Montpellier 3. u Francuskoj. S druge strane, od najboljih obrambenih ekipa samo su 2 u Ligi prvaka i 2 u Europskoj ligi. 

Nakon analize ovih dviju tablica moglo bi se reći kako su one ekipe koje postižu najveći broj golova najdominantnije (najkvalitetnije) ekipe. Međutim, nisu sve lige jednako kvalitetne zbog čega je nezahvalno uspoređivati podatke na taj način - npr. španjolska liga je u top 4 u Europi (diskutabilno), a ogromna je razlika između njih i Bundeslige. Činjenica da španjolska Cuenca ima najbolju obranu u Europi je dovoljan indikator kako ova metoda sama za sebe nije dovoljna kako bi se donio kvalitetan zaključak. Podatak da se malo klubova najviše klase nalazi u top 10 obrana je također nedovoljan da se dokaže kako je trenutno napad prednjači nad obranom. Zbog svega toga navedenog, za potrebe ove analize uzet će se u obzir i prosjek primljenih i postignutih pogodaka i u Ligi prvaka. Balkan Handball je i na tu temu objavio članak u kojem im je (toliko očito) ChatGPT pomogao sastaviti tablice (provjerite sami na https://www.balkan-handball.com/evropa/statistika-ehf-lige-sampiona-barsa-igra-najbolju-odbranu-pelister-i-zagreb-najlosiji-u-napadu/#). Prema podacima iz tablica koje su izbacili, u top5 napada su ekipe Berlina, Sportinga, Nantesa, GOG-a i Kielcea (Zagreb ima najlošiji napad), dok su u 5 najboljih obrana Barcelona, Magdeburg, Aalborg, Nantes i Wisla Plock. Vidimo da su po mnogima najbolje 2 ekipe Europe u ovom trenutku, Magdeburg i Barcelona, najbolje 2 obrane Lige prvaka. Također tu je i Nantes koji je prošle godine završio 3. u Ligi prvaka. S druge strane, listu najboljih napada predvodi Berlin, prošlogodišnji finalist. Što na kraju možemo zaključiti iz ovih svih podataka?Iz usporedbe top 4 europske lige možemo vidjeti da su jako efikasne napadačke ekipe ujedno i one najvalitetnije ekipe, međutim po toj metodi nije bilo moguće dobiti uvid u kvalitetu njihovih obrana. Na temelju statistike iz Lige Prvaka može se zaključiti kako su one najkvalitetnije zapravo najbolje u obrani, ali imaju i dovoljno kvalitetan napad (Magdeburg zapravo poravnat na 5. mjestu s Kielceom, a Barcelona postiže samo gol manje).  Isto je vidljivo i kod Nantesa (3. napad, 4. obrana) i Berlina (najbolji napad, a primaju gol više od Nantesa). Za sve ostale ekipe koje su u top 5 po napadačkim statistikama može se reći da imaju tu karakteristiku dosta bolju od druge, zbog čega ne spadaju u sami vrh. Npr. Sporting zabija puno, ali puno i prima (3. najlošiji), dok isto vrijedi i za danski GOG. Na kraju se može zaključiti kako u rukometu i dalje sve kreće od obrane i bez nje nema velikih rezultata, no sama obrana danas nije dovoljna kako bi se ostvario vrhunski rezultat. To potvrđuje i tzv. "eye test" koji se možda najboljim pokazuje kod ekipe Magdeburga. Magdeburg po napadačkoj igri spada sigurno u top 3 napada Europe jer u kontinuitetu dolaze do dobrih šansi za gol (prolaz do 6 metara, razrađeni šut izvana, itd.) međutim zna se dogoditi da imaju problema s realizacijom, što im kratkoročno zna donositi probleme i zbog toga se možda po statistici ne vidi koliko su zapravo dobri. Jedan od takvih slučajeva kojeg se hrvatska javnost možda sjeća je utakmica Zagreb - Magdeburg prošle sezone u Zagrebu gdje je Matej Mandić imao 18 obrana, od čega je makar 12 bilo čistih zicera te je Magdeburg tu utakmicu izgubio 22:18. No dugoročno gledano, oni znaju da će u svakoj utakmici stvoriti dovoljno šansi da uz jako kvalitetnu obranu uspiju pobjediti.

I to je zapravo ključ svega: moderni rukomet zahtijeva prilagodljivost i sposobnost dominacije u oba segmenta. Dok je čvrsta zona preduvjet za borbu za trofeje, prvenstva osvaja ekipa koja posjeduje ravnotežu – obrana koja postavlja standard, podržana napadom koji u ključnim trenucima ne oprašta. Titule osvajaju kompletne ekipe, one koje su jednako neumoljive pred svojim golom, kao i pred protivničkim.