Iskreno govoreći, susret Slaven Belupa i Hajduka je bio dosadan. Ipak, postoje različite vrste dosadnih utakmica. Momčad može biti dosadna i igrati loše (Hajduk prošle sezone), a može biti dosadna i igrati dobro (Hajduk protiv Slavena). Može imati obrambenu stabilnost, uspostaviti kontrolu utakmice i imati napadački neinspiriran dan suočen s dobrom obrambenom izvedbom protivnika, što je bio slučaj Hajduka u Koprivnici. U takvim utakmicama važno je uzeti barem bod, ostati nepobijeđen i ići dalje.

Najzanimljiviji trenuci utakmice bili su Hajdukova početna nesigurnost u izlaženju iz svoje trećine, Šegina propuštena prilika i divljački start Filipovića (nogometaša, ne MMA borca). Bili su možda najzanimljiviji, ali nijedan nije bio ključan za krajnji rezultat jer bi i bez njih na semaforu pisalo 0-0. No, je li tome zaista tako? Treba li se nešto dogoditi da bi imalo utjecaj na ishod u realnosti. Uzmimo za primjer Šegin promašaj s 2-3 metra udaljenosti. Narativ je u javnosti da bi Hajduk pobijedio kad bi ta prilika bila pretvorena u pogodak. U tom smislu ta situacija prestaje biti promašaj i transformira se u negol. Podrazumijeva se da će napadač zabiti iz te pozicije i prilikom promašaja kao da se, umjesto percipiranja nepromijenjenosti rezultata, u mentalnim semaforima gol oduzme onome tko ga nije postigao.

Nadalje, spominjao se i izostanak Rokasa Pukštasa koji bi, da je igrao, dominirao u duelima u sredini i omogućio Hajduku više posjeda, više kontrole i više prilika. U tom primjeru Hajduku se oduzeo učinak suspendiranog Pukštasa, neigrača, koji je u imaginariju Kušek Apaša uzeo 20 duela i asistirao. Govorilo se i o Livaji koji onakve prilike sa sigurnošću zabija. Može se reći da se stvorila priča kako su jedan negol i dva neigrača odlučili utakmicu.

Nastanak takve priče se može pripisati neispunjenim očekivanjima gdje njihovo neostvarenje stvara manjke iz kojih proizlaze fenomeni negolova, neigrača i sličnih, opipljivih, praznina. Kad je o golovima riječ, granica između promašaja i negola se može izraziti u granicama neostvarenog xG parametra (vjerojatno se nalazi negdje oko 0.6 xG), dok je kod neigrača riječ o puno subjektivnijim očekivanjima na koje ne utječu samo igrači, već i gledatelji koji ih na različite načine cijene. Možda su najbliže matematičkoj procjeni očekivanja nečije izvedbe došli modeli ocjenjivanja koje koriste razne aplikacije i stranice, no i njih je potrebno uzimati s rezervom.

Ipak, usprkos izgubljena dva boda ne možemo biti nezadovoljni širim kontekstom. Hajduk je i dalje prvi, zahvaljujući osvojenom bodu, serija gostovanja je prošla rezultatski odlično (prijeđenih više od 5000 km), Rebić nije ozlijeđen, Livaja se vraća, a mi se veselimo domaćoj atmosferi koja nas čeka iduće kolo protiv Osijeka i možemo se nadati da će nakon te utakmice biti govora o onome što se dogodilo, a ne o onome što se propustilo.