Nadolazeće Europsko prvenstvo u rukometu bit će 17. izdanje ovog prestižnog natjecanja, koje se održava od 1994. godine i okuplja najbolje muške reprezentacije Europe. Domaćini prvenstva 2026. godine bit će Danska, Švedska i Norveška, koje će zajedničkim snagama ugostiti rukometnu elitu i još jednom potvrditi status Skandinavije kao jedne od najvažnijih regija ovog sporta. Kroz povijest, Euro je izrastao u najzahtjevnije rukometno prvenstvo, gdje je konkurencija izuzetno jaka, a put do zlata nikada nije lagan. Posljednja izdanja upravo su to potvrdila – Francuska je osvojila naslov 2024. godine, Švedska je bila prvak 2022., dok je Španjolska slavila 2020. i 2018., a Njemačka 2016. Još jedan dokaz koliko je Euro zahtjevno je i to što Danska, aktualni četverostruki svjetski prvak i olimpijski pobjednik, na zlato čeka još od 2012. Upravo ta smjena osvajača, uz vrhunsku organizaciju domaćina, čini Europsko prvenstvo posebnim i jamči vrhunski rukometni spektakl. 

Kao i u zadnjih nekoliko godina, glavni favoriti za osvajanje su Danska i Francuska, a uz njih u krug glavnih favorita spadaju još i Švedska i Njemačka. U ekipe tzv. druge klase spadaju Hrvatska, Portugal, Španjolska, Norveška, Mađarska, Island i Nizozemska. S obzirom na to da je ždrijeb na istu stranu stavio Dansku, Francusku i Njemačku, samo 2 od te 3 reprezentacije moći će do polufinala. Na drugoj strani ždrijeba glavni favoriti za polufinale su, barem na papiru, Švedska i Hrvatska. Međutim tu se još nalaze momčadi poput Islanda, Mađarske, Nizozemske i Slovenije koje mogu svakome od navedenih pomrsiti račune.

Zvučna imena

Što se tiče reprezentacija sa ovih prostora može se reći da nikad zvučnija imena nisu bila na izborničkim pozicijama - neki su proslavljena igračka imena i sada dobri mladi treneri, a neki su već (i) dokazana trenerska imena. Hrvatsku vodi Dagur Sigurdsson (s Njemačkom osvojio Euro i broncu na OI), Sloveniju Uroš Zorman, Srbiju Raul Gonzalez (Liga prvaka s Vardarom i dugogodišnji trener PSG-a), Sjevernu Makedoniju Kiril Lazarov i Crnu Goru Didier Dinart (bivši izbornik Francuske). Za Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju će prolazak u glavnu fazu biti ogroman uspjeh s obzirom da su smješteni u dosta teške skupine; Crna Gora sa Slovenijom, Farskim otocima i Švicarskom (grupa D), a Sjeverna Makedonija s Danskom, Portugalom i Rumunjskom (grupa B). Crna Gora ima veće šanse za prolaz, pogotovo nakon ozljeda i izostanaka koje su zadesile Sloveniju (nema Vlaha, Blagotinšeka, Zarabeca,...), a druge momčadi iz te grupe su daleko od nepobjedivih za Crnu Goru. Bit će zanimljivo pratiti tu grupu i iz perspektive Farskih otoka, koji su kao država od 50000 stanovnika uspjeli izbaciti 2 megatalenta (Skipagotu i Mittun) te će nakon jednog osvojenog boda na prošlom Euru ovdje definitivno tražiti prolaz dalje. Sjeverna Makedonija će svoju šansu za prolaz dalje morati tražiti protiv Portugala predvođenog braćom Costa; Portugal je 4. sa prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva i dosta kvalitetnija momčad, međutim ne treba sumnjati u borbenost Makedonije koja je ponovno sastavljena kompletno od igrača iz vlastite lige. 

Važnost Srne i Lučina

Za Hrvatsku će prvi pravi test biti utakmica protiv Nizozemske. Nizozemska je reprezentacija koja je već nekoliko godinu u rastu i koja posjeduje 3 pojedinca na vrhunskoj razini - najviše se ističe ljevoruki Kay Smits, a uz njega su u vanjskoj liniji još nimalo lošiji Luc Steins i Dani Baijens. Nizozemska je svojevrsni "missmatch" za Hrvatsku jer se radi o ekipi koja igra jako brzo i navedena 3 pojedinca su niži i brži igrači koji mogu praviti dosta problema našim igračima te će ta utakmica poslužiti i kao odlična priprema za Švedsku. S obzirom na dosta povoljan ždrijeb Hrvatskoj bi cilj trebao biti prolazak u polufinale. Naravno, da bi se to ostvarilo Hrvatska će morati ostvariti kontinuitet dobrih utakmica što na zadnjih nekoliko Eura nije uspjela. Igrači od kojih se očekuje da se pokažu u kontinuitetu su Srna i Lučin koji se tek vraćaju nakon ozljeda (šteta da se ozljedio Leon Ljevar koji je cijelu polusezonu igrao odlično). Koliko njihove dobre partije znače Hrvatskoj dovoljno govori činjenica da je na prošlom prventsvu Hrvatska pobjeđivala kada bi njih dvojica dali svoj obol, a gubila kada bi bilo suprotno - protiv Egipta su zajedno zabili jedan gol te je Hrvatska izgubila, a protiv Mađarske i Francuske su zabijali zajedno 8 i 9 golova te je tu Hrvatska pobjeđivala. Bit će zanimljivo ispratiti i igre mladog Ivana Pavlovića koji je pružio neke dobre partije u Zagrebu ove polusezone, no unatoč tome očekuje se da će dosta minuta na srednjem vanjskom dijeliti Cindrić i Martinović. Također valja obratiti pažnju na Verona Načinovića koji bi trebao postati prva opcija na pivotu, ali i centralna figura u obrani. 

Skupina "smrti"

Definitivno najteža skupina prve faze na turniru je skupina A u kojoj se nalaze Njemačka, Španjolska, Srbija i Austrija. Sve četiri momčadi imaju šanse za prolaz dalje i sve imaju neke želje za dokazivanjem. Njemačka se izdvaja kao prvi favorit za prolazak zbog svoje kvalitete i kontinuiteta, međutim nalazit će se pod pritiskom velikog rezultata. U zadnjih nekoliko godina bilježe samo srebro s Olimpijskih igara, što je definitivno premalo za državu s najjačom ligom na svijetu. Većina njihovih igrača ulazi u najbolje godine - sastav je složen od igrača rođenih 2000. i 2002. godine uz nekoliko starijih igrača poput golmana Wolffa (uz Danca Nielsena najbolji na svijetu) koji može gotovo samostalno pobjeđivati utakmice. Za prolaz do polufinala trebat će im dodatni iskorak igrača poput Jurija Knorra, Marka Grgića i Renarsa Uščinsa bez kojih neće biti moguće savladati momčadi poput Danske i Francuske. 

Srbija će nakon nekoliko lošijih rezultata tražiti iskupljenje na ovom turniru. Bit će vođeni velikim trenerskim imenom, imaju solidan sastav s nekoliko vrhunskih igrača, ali i dobrih potencijala iz generacije rođene 2002. godine od kojih se najviše ističe srednji vanjski Stefan Dodić kojeg su mnogobrojne ozljede spriječile da mu ova sezona ne bude 4. sezona u Barceloni ili Veszpremu. Uz njih, iskupljenje će tražiti i Španjolci nakon nekoliko lošijih rezultata na prethodnim prvenstvima. Dosta se igrača promjenilo u njihovom sastavu, ali neke stvari i dalje ostaju iste - Alex Dujshebaev bi i dalje trebao biti prva violina momčadi, dok se iskorak iščekuje od braće Cikuša koji zauzimaju bekovske pozicije (obojica igrači Barcelone rođeni 2005. godine). U toj grupi pitat će se još i Austriju, koja nakon nekoliko dobrih prvenstava želi ponovno proći dalje u društvo najboljih. Sastavljeni su od igrača iz vlastite lige i iz Bundeslige, a najviše će ovisiti o Bilyku, njihovoj zvijezdi iz Kiela. Upravo su Austrijanci na prošlom Euru izbacili Španjolce, što će morati učiniti i ove godine žele li proći dalje.

Pred nama je turnir s ukupno 65 utakmica u kojem neće biti prostora za kalkulacije ni skrivanja forme. Svaki dan donosi nove derbije, sudare različitih rukometnih stilova i utakmice u kojima će nijanse odlučivati pobjednika. Uz izniman paritet, izostanak pravih autsajdera i kvalitetu kakvu europski rukomet dugo nije imao, sve je spremno za prvenstvo koje bi moglo nadmašiti sva prethodna. Zato se udobno smjestite i uživajte u najboljem Euru dosad.

Neka počne!