S prvim danima 2026. godine počela je i nova teniska sezona. Sport je to u kojem gotovo da i nema odmora jer sezona završava krajem studenoga, a već početkom prosinca počinju različiti egzibicijski mečevi s ciljem što bolje pripreme za iduću sezonu, kao i zbog želje za osvajanjem sve izdašnijih novčanih nagrada koje takvi turniri nude.

I ove godine, kao i obično, nije bilo puno vremena za pripremu i traženje prave forme. Nakon svega dva tjedna, u kojem su održana 4 turnira i nekoliko pripremnih mečeva, odmah je na redu Australian Open koji je radi toga malo drugačiji turnir od ostala tri Grand slama. Zbog toga je teško donositi neke zaključke na temelju dosad viđenog, čak štoviše, bolji indikator forme pojedinih igrača može poslužiti završetak prošle sezone.

Iako smo tek na početku godine, već sada je sigurno da ćemo svjedočiti nečemu spektakularnom – Carlos Alcaraz kreće u pohod na ispisivanje novih stranica teniske povijesti. Mladi Španjolac će iduća dva tjedna nastojati osvojiti jedini Grand slam turnir koji mu nedostaje – Australian Open. Tako bi sa samo 22 godine i 8 mjeseci postao najmlađi igrač u povijesti koji bi to uspio i bilo bi to bez ikakve dvojbe božanstveno postignuće.

Međutim, njegove pripreme za novu sezonu nakon fantastične prošle nisu prošle onako mirno kao što bi se očekivalo nakon takvih postignuća. Veći dio njih obilježio je razlaz s Juanom Carlosom Ferrerom, čovjekom s kojim je radio od juniorskih dana i koji je ugradio svoj pečat u sve ono što je Alcaraz dosad ostvario.

Ferrero je bio puno više od samog trenera. Bio je njegov teniski mentor i drugi otac, netko tko ga je savršeno poznavao i besprijekorno vodio kroz sve izazove. To je vrijedilo i na terenu i van njega. Znao je kako ga pripremiti za najvažnije turnire, a isto tako je znao prepoznati trenutke kada je Alcarazu potreban odmor te je imao razumijevanja za njegove trenutke u kojima bi tražio predah. S druge strane, samo njegovo prisustvo na terenu davalo je Alcarazu mirnoću i od ove sezone Španjolac će morati pronaći način kako jednu takvu važnu figuru u svom životu zamijeniti.

Ostatak njegovog trenerskog stožera ostao je netaknut, a prazninu nastalu odlaskom Ferrera pokušat će nadomjestiti Samuel Lopez, Alcarazov drugi trener koji će ove sezone postati glavni. On je već napravio fantastičan posao na polju biomehanike. Tokom prošle sezone Alcaraz je primijenio novi pokret prilikom servisa što mu je donijelo ogromno poboljšanje početnog udarca, a isto tako poboljšao mu je forehand i backhand te je sada Alcaraz puno stabilniji i manje ranjiv nego ranije. U pripremi za ovu sezonu Alcaraz je dodatno doradio pokret prilikom serviranja pa se očekuje dodatni napredak na servisu, a ukoliko Lopez uspije nadomjestiti i Ferrerovu ulogu u psihološkoj i taktičkoj pripremi mečeva veliki su izgledi da će ostati glavni trener i dugoročno. Naslov u Australiji bio bi fantastičan korak prema tome.

Nakon ždrijeba koji je održan u četvrtak ujutro, dobili smo jasniju sliku onoga što ga čeka na tom putu.

Kao prvi nositelj smješten je u gornjoj polovini ždrijeba i prvi dojam je da je dobio relativno povoljan ždrijeb. U njegovo četvrtini ždrijeba od nositelja smješteni su Corentin Moutet, Tommy Paul, Alejandro Davidovich Fokina, Alexander Bublik, Flavio Cobolli, Frances Tiafoe i Alex de Minaur.

Družina je to tenisača od kojih nitko u dosadašnjoj karijeri nije nastupio u polufinalu Grand slama, tako da bi bilo pravo čudo da nekom to ovoga puta pođe za rukom. Nakon početna dva kola pred Alcarazom bi se u trećem kolu trebali naći Moutet ili Sebastian Korda. Koliko god Moutet bio atraktivan igrač, i koliko god imao mekanu ruku, jednostavno nema oružja kojim bi ugrozio Alcaraza. Korda, s druge strane, već nekoliko godina muku muči s ozljedama i iako je u stanju igrati kvalitetan tenis, u ovom trenutku nije spreman ozbiljnije mu zaprijetiti.

Na putu do polufinala od nositelja nalaze se još Davidovich Fokina ili Paul u osmini, zatim de Minaur ili Bublik u četvrtfinalu. Davidovich Fokina je talenitran igrač s odličnim backhendom, no vrlo je nepouzdan i često mu se događa da velike turnire igra loše. Samo je tri puta prošao u drugi tjedan Grand slama, a o njegovoj mentalnoj stabilnosti dovoljno govori podatak da nikada nije osvojio ATP turnir, a u finalima od kojih je nekoliko izgubio na zaista nevjerojatan način prosipajući veliku prednost i propuštajući meč lopte ima omjer 0:5.

Paul se vraća nakon ozljede zbog koje je propustio posljednji dio prošle sezone, odnosno onaj dio nakon US Opena i iako je odigrao polufinale ovaj tjedan u Adelaideu, teško je očekivati da pruži Alcarazu nešto ozbiljniji otpor, a kamoli da ga pobijedi.

Posljednji na putu do polufinala stoje mu de Mianur ili Bublik. De Minaur je TOP 10 igrač koji već dvije godine konstantno pruža odlične partije protiv slabijih od sebe, no redovna je mušterija onima s vrha. Prošle sezone, ne računjaući nebitni Laver cup, prvu TOP 10 pobjedu upisao je tek na zadnjem turniru sezone na Tour Finalsu protiv Taylora Friza, a u karijeri ima omjer od 20 pobjeda i 61 poraza protiv TOP 10 igrača. Omaleni Australac jednostavno nema oružja kojima bi zaprijetio najboljim tenisačima, a protiv Alcaraza i Sinnera kombinirano ima omjer 0:18.    

Bublik je svoj procvat doživio u drugom dijelu prošle sezone nakon što je stigao prvi i jedini puta do četvrfinala Grand slama, i to na Roland Garrosu. Zadržao je dobar momentum i nakon toga te je sezonu završio na 11. mjestu. Ovu sezonu započeo je fantastično osvajanjem turnira u Hong Kongu i ulaskom u TOP 10 prvi puta u karijeri. Takvi rezultati zavarat će mnoge koji bi mogli pomisliti kako će Rus pod kazahtanskom zastavom predstavljati prijetnju Alcarazu.

Iako je Bublik uistinu napredovao kao igrač; uz uvijek jak prvi servis popravio je i drugi servis, njegov forehand je postao ozbiljno oružje i velika doza samopouzdanja mu nudi određeni stupanj nepredvidljivosti, međutim njegove mane su još uvijek itekako prisutne – prilično se loše kreće te je loš u defanzivi, a isto tako nije niti najstabilniji igrač pod pritiskom, štoviše, puno puta do sada u karijeri je pucao u situacijama kada javnost od njega očekuje ozbiljniji rezultat na nekom velikom turniru. Isto tako, treba imati na umu da Bublik u Australiji nikada nije stizao dalje od 2. kola, a ovako visokom rankingu najviše su kumovale dobre igre na turnirima najniže ATP razine – onima iz serije 250 koje je osvajao čak pet puta u zadnjih godinu dana.

U polufinalu mu je projiciran treći nositelj Alexander Zverev kojemu se na putu do Alcaraza od nositelja nalaze Andreja Rubleva u osmini, a zatim Danil Medvedev ili Felix Auger-Aliassime u četvrtfinalu.

Zverev, iako je prošlu sezonu završio kao treći igrač svijeta, odigrao ju je poprilično razočaravajuće. Njen veći dio muku je mučio s raznim fizičkim i mentalnim problemima, na velikim turnirima je u pravilu podbacivao i nije evoluirao u igrača kakav je trebao biti. S obzirom da u travnju već puni 29 godina, na već spomenute probleme s tijelom i činjenicu da igra fizički dosta zahtjevan tenis teško je očekivati nekakav velik iskorak u njegovoj igri u budućnosti. Takav Zverev imat će dosta problema da uopće i dođe do polufinala, a da bi pobjedio Alcaraza morao bi drastično podići svoj nivo igre što nije izgledno.

Rublev je prošle godine odradio najgoru sezonu još od 2019. kada je završio na 23. mjestu. Ispao je iz TOP 10 završivši 14. i nije unaprijedio niti jedan element svoje igre, naprotiv, postao je lošiji igrač, pogotovo s mentalnog aspekta. Kako do sada u karijeri nikada nije igrao u polufinalu Grand slama, šanse su mu i ove godine minimalne.

Medvedev je isto tako prošlu sezonu odigrao razočaravajuće i prvi puta nakon dugo godina ispao iz TOP 10. Na samom kraju uspio je uhvatiti kakvu takvu formu osvojivši turnir u Almatyu, a naznake dobre forme prenio je i u novu sezonu u kojoj je osvojio turnir u Brisbaneu.

Međutim, pogrešno bi bilo zaključiti kako se vratio onaj stari Medvedev. Slično kao i prethodna dvojica, niti Rus nije puno evoluirao kao igrač. Nastavio je igrati istim defanzivnim stilom kao i prije, i iako mu je return još uvijek jedan od najboljih na Touru, s godinama je izgubio djelić brzine i s novim promjenama u tenisu više nije u stanju držati korak s najboljima. Nije nadogradio napadački dio igre i teško sa svojom nekonvencijalnom tehnikom može osigurati dovoljan broj besplatnih poena. Kada se uzme u obzir da mu Alcaraz nikako ne odgovara zbog varijacije u igri, čestih izlazaka na mrežu nakon servisa i same brzine loptice, teško je očekivati kako će mu Rus predstavljati dovoljno velik izazov.

Suprotno od ostale trojice, Auger-Aliassime dolazi u Australiju nakon što je odigrao najbolju sezonu u životu. Završio ju je na petom mjestu i izborio je polufinale Tour Finalsa. Nakon US Opena gdje je u polufinalu uspio otkinuti set Sinneru, kao da je postao nova i poboljšana verzija sebe. Nakon toga osvojio je turnir u Bruxellesu i došao do finala ATP 1000 turnira u Parizu te je općenito igrao najbolji tenis u životu.

Takve igre nisu došle iz vedra neba. Uz standardno kvalitetan servis i forehand, popravio je drugi servis, backhand mu je postao puno stabilniji, a napredovao je i na returnu.

Međutim, u Australiji ga ne čeka nimalo lagan posao. Prije svega, sada će morati potvrditi da je uistinu postao bolji igrač, a da onakva završnica prošle sezone nije samo plod dvoranskih uvjeta koji mu najviše odgovaraju.

Ni ždrijeb ga nije previše mazio. U prvom kolu ga čeka Nuno Borges, neugodni Portugalac koji nema neku izraženu slabu točku u igri i koji se 2024. godine plasirao u drugi tjedan na oba Grand slam turnira na tvrdoj podlozi – i na Australian i na US Openu, a prošle godine na takvim turnirima je izbacio čak petoricu nositelja. To je prilično dobar pokazatelj kako će Auger-Aliassime odmah morati pokazati svoj najbolji tenis.

Kasnije bi ga čekao talentirani Amerikanac Learner Tien, koji je prošle godine u Australiji izbacio Medvedeva i sve je samo ne lak zalogaj. Jedan je od najboljih defanzivaca i returnera na Touru, a uz to se i fantastično kreće.

Ukoliko bi Auger-Aliassime uspio ući u drugi tjedan, tamo bi ga vjerojatno čekao Medvedev pa potom Zverev i teško je za očekivati kako bi u polufinalu imao dovoljno snage pobijediti i Alcaraza, a o iskustvu igranja takvih mečeva da i ne govorimo.

Sve u svemu, teško se oteti dojmu kako Alcaraz ima relativno povoljan ždrijeb i da će mu najveći protivnik do finala u velikoj mjeri biti on sam. Tu se mahom igrači koji su ili u silaznoj putanji karijere, ili u lošoj formi ili jednostavno nemaju dovoljno kvalitete kako bi mu se suprostavili. Uspije li se izboriti sa velikom promjenom u svome stožeru, a prvi pokazatelji su i više nego pozitivni, čeka ga novo veliko finale, ovaj puta sa najvećim ulogom do sada.   

A tamo ga očekuje po svemu sudeći najveći mogući izazov. Sve osim Sinnerovog plasmana u finale bilo bi ogromno iznenađenje.

Talijan je savršeno odradio završnicu prošle sezone osvojivši naslove u Beču, Parizu i Tour Finalsu u kojem je u finalu pobijedio upravo Alcaraza. Do zadnjeg turnira sezone bio je u igri za broj 1 iako je propustio tri mjeseca zbog suspenzije i drugu sezonu zaredom je ostvario više od 90 % pobjeda. U Australiji je dvostruki branitelj naslova i jako je teško očekivati da će ga netko pobijediti prije samog finala, a prije samog turnira mu kladionice daju najveće šanse za naslov.

Međutim, bilo koji lakši izazov ne bi bio dostojan takvog povijesnog postignuća. Stvar je vrlo jednostavna za Carlosa Alcaraza – ukoliko želi napraviti nešto što nitko nikada nije u njegovoj dobi i kompletirati sva četiri Grand slama, po svemu sudeći imat će jedan od najtežih zadataka u tenisu trenutno – pobijediti Jannika Sinnera u finalu Australian Opena.

Ali ako je netko u stanju to napraviti, to je onda upravo Carlos Alcaraz.