Sve češće se događa da mainstream mediji prenose “vijesti” ili izjave iz podcasta. I dalje, naravno, postoje takozvani novinari koji takve stvari prenesu bez navođenja izvora, ali to je tema za neku drugu raspravu. Činjenica je da sama pojava podcasta u klasičnim medijima toj sceni daje određeni legitimitet i približava je široj publici.

Ako ćemo uzeti najširu definiciju, podcasti su digitalni audio sadržaji distribuirani putem interneta, organizirani u epizode koje se redovito objavljuju. Oko covida dogodio se opći boom podcasta na svim mogućim temama, pa je logično bilo da taj val zahvati i nogometnu, odnosno navijačku scenu.

Ovaj tekst nema ambiciju biti povijest sportskih ili nogometnih podcasta. Više je riječ o pogledu jednog neprofesionalnog, ali redovitog konzumenta sadržaja. Neću ulaziti u broj pregleda, sponzore, prihode i ostale metrike jer bi za to trebalo ozbiljno istraživanje.

Takva analiza morala bi uključiti i autore i publiku: koliko ljudi prati sadržaj, gledaju li uživo ili naknadno, koliko redovito, podržavaju li financijski, sudjeluju li u zajednici koja se stvara oko pojedinog podcasta. Bilo bi zanimljivo znati i sociološku sliku publike – odakle dolaze, koliko imaju godina, za koga navijaju, kakvo im je nogometno znanje i iskustvo. Možda bi takvo istraživanje mogao financirati HOO, Ministarstvo turizma i sporta ili Ministarstvo kulture i medija. No takve institucije još uvijek teško prepoznaju ovakve teme kao važne u popularizaciji sporta novim generacijama.

Ovo će zato biti samo pregled onoga što pratim – neke redovitije, neke povremeno.

Svatko tko ulaže vrijeme, energiju i često vlastiti novac u proizvodnju sadržaja koji smatra potrebnim ili ga jednostavno želi podijeliti s publikom, zaslužuje respekt. Nije lako javno iznositi mišljenje, pogotovo o temi o kojoj barem polovica Hrvata vjeruje da zna više od izbornika reprezentacije. A internet, kao što znamo, pamti.

Radi lakšeg pregleda, napravio sam okvirnu podjelu prema sadržaju i pristupu temi. Naravno, svaka podjela je diskutabilna, a neki podcasti mogli bi biti smješteni u više kategorija. No za potrebe teksta neka budu četiri osnovne skupine:

Birtija / Laptop / Nije podcast / Hibridi

Birtija

U ovu kategoriju spadaju podcasti koje ne rade samo navijači za navijače, nego oni koji imaju onu posebnu opuštenu, birtijašku atmosferu. Tu se uz HNL često usput sazna i što se jede, pije, tko kasni i kakve su ljubavne navike autora.

Bez obzira snimaju li se iz studija ili dnevnog boravka, dojam je isti: nekoliko prijatelja, uglavnom simpatizera istog kluba, raspravlja o zadnjem kolu. Fokus je najčešće na vlastitom klubu, uz povremeni pogled prema glavnim rivalima.

Naravno da je i ovdje analitika polako ušla u razgovor, ali u dozama koje ne ubijaju atmosferu. Nitko ne želi da birtija postane Excel tablica.

Prednost ovih formata je širina tema. Tu se osim utakmica priča o infrastrukturi, transparentima, lokalnim problemima, financijama kluba, omladinskom pogonu, pa i nižim ligama ako je trenutak pravi.

Mana je domet. Takvi podcasti često ostanu unutar navijačkog kruga svog kluba. A opstaju gotovo isključivo na entuzijazmu autora.

Možda bi klubovi, posebno oni manji i medijski slabije praćeni, trebali razmisliti koliko im takav sadržaj znači. Ne mora to biti kontrola sadržaja ni propaganda. Nekad je dovoljno osigurati prostor, tehniku ili osnovne uvjete.

Jer realno, ulaganje je malo, a potencijal vidljivosti sasvim solidan.

U ovu kategoriju svrstao bih: Bijelo-plavi, Dinamo 8:24, Samo Hajduk Podcast, Prgavi podcast, Krepat ma ne molat, Zeleno-žuti korner…

Laptop

Kad bi se i među članovima Tribina communityja pitalo ima li ovdje previše analitike, nisam siguran da bismo dobili jedinstven odgovor.

Ovdje je ideja da se HNL makne iz razine “meni se čini” i “nisu bili nešto za vikend” u područje mjerljivog. Statistika, trendovi, obrasci igre, usporedbe s prošlim kolima i sezonama.

Takav pristup ne mora nužno pratiti cijelo kolo. Nekad je dovoljno secirati samo jedan klub ili jednu utakmicu, ali za to treba puno više pripreme.

Nažalost, ova scena još nema dovoljno snage da bi se u podcastima redovito koristili video isječci spornih situacija, taktičkih detalja ili golova. Nadam se da će vlasnici prava jednom shvatiti da nekoliko prikazanih kadrova ne ruši interes za ligu, nego ga diže.

I unutar ovih analitičkih formata publika često iščitava navodne preferencije prema klubovima ili strujama unutar klubova. To je valjda neizbježna sudbina svega u HNL-u.

No upravo su ovakvi podcasti potencijalni rasadnik budućih analitičara, komentatora, novinara, skauta i drugih nogometnih djelatnika. Nogomet je odavno otišao u smjeru podataka, a HNL će ga morati pratiti.

U ovoj kategoriji svakako ima mjesta za još sadržaja.

Tu bih smjestio: Tribinu, Iza Pjace, Zona Dinamo, Ofenziva na HNL…

Nije podcast

Ova kategorija zapravo je nastala oko jednog formata: Utakmicu po utakmicu / Totalni nogomet.

U svojoj ranijoj verziji UPU je možda i bio najbliže podcastu, vjerojatno birtija tipu. Kako je emisija rasla, tako je sve više postajala klasični televizijski proizvod.

Danas postoje jasno definirani segmenti, vremenski okviri, reklame, sponzori i televizijska disciplina. Ipak, u srži je ostalo nešto simpatično starinsko: nekoliko ljudi priča o svim utakmicama vikenda. Njihova velika prednost je televizijski okvir i pravo korištenja materijala. Mogu prikazivati golove, situacije, arhivu i reference koje drugi nemaju. Još se ponekad vidi da nisu svi do kraja sjeli u svoje uloge, ali to je normalno. Takvi formati sazrijevaju kroz vrijeme.

Hibridi

Ova kategorija možda se dijelom naslanja na prethodnu, ali ipak postoji razlika.

Pod hibride bih prije svega svrstao Balkan Dedu i Hajdučku štoriju. Naizgled suprotni po klupskim bojama, sadržajno dosta slični.

Oba formata fokusirana su na svoj klub, imaju najave utakmica, reakcije nakon susreta i povremene goste koji teme šire izvan standardnog navijačkog okvira. Ton često balansira između novinarskog intervjua i razgovora dvojice prijatelja.

Takvi sadržaji dobro hvataju novu publiku, onu kojoj je pažnja kraća i kojoj više odgovaraju kraći formati.

Postoji još jedan hibrid vrijedan spomena: Denis Podcast, posebno format Ravno u 90, gdje s Davorinom Olivarijem i gostima obrađuje aktualne HNL teme u produkcijski ozbiljnijem, gotovo televizijskom ruhu, ali prilagođenom digitalnim platformama.

Svatko tko ovo čita vjerojatno će reći da je Tribina najbolji podcast. I vjerojatno ima argumente za to. Unutar same Tribine postoje različite postave i različite energije, ali Večernjakova ruža ipak je neka javna potvrda kvalitete i popularnosti.

Naravno da svatko od nas ima zamjerke. Netko je neobjektivan, nekome šteka tehnika, nekome zvuk nije dobar, netko nikad nije igrao profesionalni nogomet, netko krivo naglašava ime, netko o sucima priča samo kad je njegov klub oštećen. Sve sam to barem jednom pomislio. 

Ali unatoč svemu, na sceni postoji niz autora koji već sada rade vrijedan posao. Neki će se približiti mainstream medijima, neki će izgraditi snažne zajednice, neki će možda završiti kao profesionalni nogometni djelatnici.

Dojam mi je da većina njih još uvijek radi prvenstveno iz entuzijazma, paralelno s poslovima od kojih plaćaju režije. Zato bi bilo dobro da sponzori, liga, lokalni mediji, pa i veliki mediji, počnu ozbiljnije gledati na ovu scenu. Jer velik dio tih ljudi radi sadržaj koji nadopunjuje medijski prostor, povećava interes i – koliko god to nekome zvučalo čudno – diže vrijednost HNL-a.