Natječajni program za stadion Maksimir i sportsko-rekreacijski centar Svetice u Zagrebu koji je izradio stručni tim Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba objavljen je 20. ožujka i ono što me je zanimalo bilo je kako se promišlja prostor za najavljivani klupski muzej. U okviru sedmog poglavlja Programske smjernice i urbanističko-tehnički uvjeti u okviru projektnog zadatka za zonu C (Kompleks nogometnog stadiona Maksimir) muzej se spominje u okviru točke C2 (Prostori za gledatelje) pod sadržajima u okviru zapadne tribine i točke C4 (Javni sadržaji i sjedište kluba) u okviru djela koji se bavi komercijalnim i javnim sadržajima. Klupski muzej u natječaju se opisuje kao interaktivni multimedijski prostor koji na prostoru od 1000 m2 uključuje dvorane s trofejima, igraonice i garderobu za 100 posjetitelja. I to dovodi do pitanja što će Dinamo dobiti, muzej ili paramuzej?

Što je muzej, a što paramuzej?

Prema definiciji Međunarodnoga savjeta za muzeje ICOM muzej je

neprofitna, trajna institucija u službi društva koja istražuje, sabire, čuva, interpretira i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu. Otvoreni za javnost, pristupačni i uključivi muzeji potiču različitost i održivost. Muzeji djeluju i komuniciraju etično, profesionalno i u suradnji sa zajednicama pružaju različite mogućnosti za edukaciju, uživanje, promišljanje i razmjenu znanja.

Dakle, iz definicije se jasno može iščitati kako su muzeološke funkcije muzeja zaštita, izučavanje i komunikacija baštine. Za razliku od toga paramuzeji bave se samo jednom, najčešće komunikacijskom, funkcijom. Takvi pothvati imaju postav koji sadrži određene predmete i govori određenu priču posjetitelju, oni često teže biti popularni, u čemu nerijetko i uspijevaju, idealni su za izradu instagramičnih fotki i zanimljivih brzovida koji će izazvati pozornost na društvenim mrežama, ali nisu muzeji iako se nerijetko sami tako nazivaju. Bez funkcija zaštite i izučavanja jedna institucija koja se bavi baštinom ne može biti muzej u punom značenju tog pojma. I upravo nespominjanje prostora za te funkcije budućeg klupskog muzeja GNK Dinamo Zagreb dovode do pitanja što će zapravo biti ta institucija?

Što muzej mora imati?

Svaki muzej mora zadovoljiti osnovne muzeološke parametre zaštite, istraživanja i komunikacije, te posjedovati muzejski fond, odnosno muzejsku građu, stručne zaposlenike i adekvatno opremljen prostor.

Zbirke su osnovne jedinice strukturiranja zbirnog muzejskog fonda, strukturirane tako da poštuju odnose koje se uspostavljaju između muzejskog materijala i temeljne znanstvene discipline koja sudjeluje u izučavanju zbirnog muzejskog fonda. Podrijetlo zbirki i njihovih dijelova, načini njihove dosadašnje i buduće akvizicije, kao i sama lokacija gdje se muzej nalazi utječu na profiliranje zbirki. Tijekom muzeološkog istraživanja dolaze do izražaja međusobni utjecaji pojedinih zbirki i njihovi odnosi prema cjelini muzejskog fonda, koji se isprepliću i integriraju u muzejskoj dokumentaciji, te interpretiraju u stalnom postavu muzeja.

U prostorima zaštite muzejske građe strukturiranim prema vrsti materijala izrade muzejskih predmeta trebaju biti spremišta u kojima vladaju idealni uvjeti za život muzejskih predmeta. Radionice za konzervaciju i restauraciju, kao i prostori za dezinfekciju i dezinsekciju materijala koji ulazi u muzejski režim trebaju biti uz njih. Ovi prostori ne moraju biti pod istim krovom s ostatkom muzeja, često je iz sigurnosnih razloga čak i bolja opcija njihova dislokacija, a i više muzejskih ustanova može dijeliti isto spremište i radioničke resurse.

Prostori za izučavanje muzejske građe trebali bi se prostorno nalaziti blizu radnih soba kustosa i biti dovoljno veliki da se u njih povremeno donosi razumna količina muzejskog materijala dostupnog za proučavanje muzejskim radnicima i zainteresiranim istraživačima izvan muzeja uz kontroliran pristup radi jamčenja sigurnost predmeta u njima.

Prostori za komunikaciju s publikom, koji su jedini naznačeni kao dio prostora koji bi trebao biti iskorišten za klupski muzej, mogu činiti različiti sadržaji ali osnovni su dvorane za stalni postav (i povremene izložbe), koje su međusobno odijeljene. Ovaj prostor je potpuno okrenut publici, javan i onaj dio muzeja s kojim će najveći broj ljudi doći u doticaj.

Prostor uprave i administracije i prostorije stručnog osoblja trebaju biti skupa zbog međusobne djelatne povezanosti. Muzejska uprava i administracija se ne upuštaju u stručnu problematiku muzeja, iako ravnatelj može biti osoba koja objedinjuje stručni i menadžerski pristup.

Prostor muzejske ustanove predstavlja veliki organizacijski i projektni izazov. Dobro funkcioniranje muzejskog prostora predstavlja veliki dobitak za muzeološke funkcije muzejske ustanove, sigurnost muzejske građe i kvalitetan rad muzejskog osoblja. Prostor muzeja mora u potpunosti omogućiti funkcioniranje muzejske ustanove kao cjeline i individualno funkcioniranje njezinih osnovnih sadržaja, zaštite, izučavanja i komunikacije. U idealnoj situaciji prostori za zaštitu, izučavanje i komunikaciju prostorno su jednaki.

Tehnička opremljenost muzejskih prostora odnosi se na sustave klimatizacije i kontrole vlažnosti zraka, alarmne uređaje, vatrodojavu, složene elektroničke instalacije, elektronsku opremu, audiovizualna sredstva,…

Vizija muzeja

Ono što i dalje ostaje nejasno jeste kako se vidi ono što bi trebalo biti muzej najuspješnijeg hrvatskog nogometnog kluba. Buduća institucija muzeja GNK Dinamo Zagreb trebala bi, po meni, biti pravi muzej sa svim njegovim muzeološkim karakteristikama koji će na najbolji način prezentirati povijest, uspjehe, vrijednosti i ideju kluba nastalog prije 115 godina, ali i biti prostor čuvanja i proučavanja Dinamove baštine. Taj muzej bit će muzej institucije koja nema kulturni predznak, koji je ovisan o prostoru novog maksimirskog stadiona i na čije oblikovanje će teritorij imati veliku ulogu. Moja osobna idealna vizija takve institucije je multidisciplinarni muzej, sastavljen od zbirki koje se međusobno adiraju i koje se individualno mogu klasificirati kao specijalizirani muzeji, s interdisciplinarnim zbirkama koje udružuju različite vrste predmeta u smislenu cjelinu. Trebao bi to biti otvoreni, topli muzej namijenjen široj javnosti ali ipak istodobno u svojoj biti ostati muzej identiteta, prostor koji će u kontaktu s publikom biti ono što Luc Benoist naziva muzej klub, koncept muzeja karakterističan za Sjedinjene Države.

Umjesto zaključka

Ivo Maroević je u svojem Uvodu u muzeologiju napisao:

To (muzej) je mjesto komunikacije predmetnog svijeta i publike, mjesto na kojem se sudaraju prošlosti i sadašnjosti,... mjesto učenja i poniranja u svijet o nekim drugim svjetovima, u svijet identiteta ljudi i stvari,... u svijet posebnog informacijskog smisla. Muzejska je zgrada vremeplov u kome je vrijeme pretočeno u predmetni svijet, svijet znanja umjetnosti i čovjekovih dostignuća.

Dinamov budući muzej trebao bi biti mjesto susreta sa slavnom prošlošću kluba kroz sve faze njegovog postojanja od nastanka Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba 26. travnja 1911. do trenutka sadašnjice, prostor oživotvorenja identiteta i ideja na kojima je klub postavljen, mjesto slavljenja uspjeha i prostor inspiracije za buduće generacije.