BELGIJA

Nakon više od desetljeća provedenog među elitom svjetskog nogometa, „Crveni vragovi“ više nisu među glavnim favoritima za osvajanje naslova, ali ih se istovremeno ne može smatrati ni autsajderima. Generacija koja je između 2014. i 2022. godine redovito igrala završnice velikih natjecanja polako odlazi sa scene, no Belgija i dalje posjeduje dovoljno individualne kvalitete da bude vrlo neugodan protivnik svakome u nokaut fazi.

Nakon razočaravajućeg nastupa na Svjetskom prvenstvu 2022., gdje je ispala već u grupnoj fazi (zahvaljujući Lukakuu i Gvardiolu), Belgijski nogometni savez krenuo je u postupnu obnovu reprezentacije. Domenico Tedesco nije uspio stvoriti dugoročnu stabilnost, a početkom prošle godine na klupu je stigao iskusni Francuz Rudi Garcia. Njegov mandat obilježili su pokušaji uspostavljanja ravnoteže između veterana i mlađih igrača koji bi trebali nositi reprezentaciju u nadolazećim godinama. Prema riječima samoga Garcije, naglasak je stavljen na zajedništvo i mentalitet, a manje na individualne zvijezde koje su godinama bile zaštitni znak belgijske reprezentacije.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo prošli su bez većih problema, iako su u posljednjem kolu mogli ostati bez prvog mjesta, da su kojim čudom izgubili od Lihtenštajna doma. Belgija je ostala neporažena protiv Walesa, Sjeverne Makedonije, Kazahstana i spomenutog Lihtenštajna, no nekoliko neočekivanih remija pokazalo je da momčad još uvijek nije u potpunosti uvjerljiva (0-0 i 1-1 protiv Makedonaca, 1-1 kod Kazahstana). S druge strane, postignutih 29 pogodaka u osam utakmica potvrdilo je kako najveća snaga reprezentacije i dalje leži u napadačkom dijelu igre.

Najveća zvijezda reprezentacije ostaje Kevin De Bruyne. Iako mu je 35 godina, veznjak i dalje predstavlja mozak belgijske igre. Njegova sposobnost kontrole ritma utakmice, pronalaženja prostora između linija i kreiranja prilika ostaje nezamjenjiva. Međutim, za razliku od prethodnih turnira, Belgija više nije potpuno ovisna o njemu. Jeremy Doku izrastao je u jednog od najopasnijih krilnih napadača svijeta, u što smo se i sami uvjerili u prijateljskom susretu. Njegova brzina, dribling i sposobnost stvaranja viška jedan na jedan mogli bi biti ključni faktor u utakmicama protiv fizički snažnijih reprezentacija. Guardian ga ističe kao najvažnijeg belgijskog igrača uoči turnira. Istaknuo bih ga i ja...

Belgijci i dalje imaju jednog od najboljih vratara svijeta. Thibaut Courtois donosi sigurnost obrani koja više nema kvalitetu kakvu su nekada predstavljali Vincent Kompany, Jan Vertonghen ili Toby Alderweireld. Upravo je obrana segment koji izaziva najviše zabrinutosti među belgijskim navijačima. Garcia je više puta naglašavao da preferira sustav s četvoricom braniča kako ne bi žrtvovao napadačku kvalitetu, no takav pristup ponekad ostavlja previše prostora protivnicima u tranziciji.

Dodatni upitnik predstavlja stanje Romelua Lukakua. Belgijski rekorder po broju pogodaka imao je vrlo tešku sezonu obilježenu ozljedama i manjkom minutaže (odigrao je samo sedam natjecateljskih utakmica za Napoli). Garcia je otvoreno priznao da napadač nije u optimalnoj fizičkoj formi, ali ga je ipak poveo na prvenstvo zbog iskustva i golgeterskog instinkta. Ako Lukaku pronađe ritam tijekom natjecanja, Belgija bi mogla dobiti dimenziju više u napadu. Ako ne uspije, odgovornost će pasti na mlađe igrače poput Charlesa De Ketelaerea i Matiasa Fernandez-Parda, jednog od najzanimljivijih novih aduta u belgijskoj reprezentaciji.

Prognoza: četvrtfinale

***

EGIPAT

Iako se radi o najtrofejnijoj afričkoj reprezentaciji svih vremena, Egipat još uvijek čeka svoju prvu pobjedu na svjetskim prvenstvima. Nastupi 1934., 1990. i 2018. godine završili su bez prolaska skupine, a „Faraoni“ sada imaju priliku ispisati novo poglavlje svoje nogometne povijesti.

Nakon što nisu uspjeli izboriti nastup na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, Egipćani su pod vodstvom Hossama Hassana prošli kroz razdoblje stabilizacije. Nekadašnji ikonski napadač i rekorder po broju golova za reprezentaciju (69, možda ga Salah stigne na ovom SP-u; trenutno je na 67), preuzeo je izborničku funkciju početkom 2024. godine i vrlo brzo uspio stvoriti momčad koja je teško pobjediva. Egipat je kvalifikacije završio bez poraza, ostvarivši osam pobjeda i dva remija. Tijekom deset utakmica postigli su 20 pogodaka, a primili samo dva, što dovoljno govori o organiziranosti i disciplini ove reprezentacije.

Ipak, Egipat nije momčad koja će protivnike impresionirati atraktivnim nogometom. Hassanova reprezentacija temelji se na čvrstoj obrani, strpljivom čekanju prilika i brzoj tranziciji prema naprijed. Takav pristup donio je rezultate tijekom kvalifikacija, ali je pokazao i određene slabosti na proteklom Afričkom kupu nacija. U polufinalu protiv Senegala, Egipat je veći dio susreta proveo braneći se i na kraju nije uspio pronaći odgovor kada je morao preuzeti inicijativu. Upravo će sposobnost kontrole utakmica protiv kvalitetnijih reprezentacija biti jedno od ključnih pitanja tijekom prvenstva.

Kao i posljednjih desetak godina, najveća zvijezda reprezentacije ostaje Mohamed Salah. Napadač Liverpoola ulazi u turnir kao kapetan, najbolji strijelac i igrač oko kojeg se vrti gotovo cijeli egipatski napadački sustav. U kvalifikacijama je postigao devet pogodaka te ponovno bio najvažniji pojedinac svoje reprezentacije. Ovo Svjetsko prvenstvo moglo bi predstavljati njegov posljednji veliki turnir u nacionalnom dresu, što dodatno povećava motivaciju jednog od najboljih afričkih nogometaša svih vremena.

Za razliku od nastupa u Rusiji 2018., Salah ovoga puta neće biti jedina ozbiljna napadačka prijetnja. Omar Marmoush je izrastao u igrača koji može samostalno odlučivati utakmice, iako nema naročito impresivnu sezonu i pol u Manchester Cityju, za razliku od epizode u Eintrachtu. Njegova brzina i sposobnost igranja na više pozicija omogućuju Egiptu znatno veću fleksibilnost u napadu. Tu su još Mahmoud Trezeguet, Zizo i Ibrahim Adel. Upravo bi Adel mogao biti jedno od ugodnijih iznenađenja turnira, ako pokaže dašak talenta iz vremena dok je branio boje Pyramidsa našega Krune Jurčića.

Defenzivno, Egipat predvode 37-godišnji vratar Mohamed El Shenawy te veznjak Marwan Attia, igrač čiji doprinos često prolazi ispod radara. Attia je zadužen za prekidanje protivničkih napada i održavanje ravnoteže između obrane i veznog reda. Vjerojatno za njega niste ni čuli, ali upravo takvi igrači često određuju koliko daleko reprezentacija može dogurati na velikom natjecanju.

Prognoza: osmina finala

***

IRAN

Ovo će biti četvrti uzastopni nastup Irana na svjetskoj smotri i sedmi ukupno, no unatoč kontinuitetu i brojnim kvalitetnim generacijama, Iran još uvijek čeka svoj prvi plasman u nokaut fazu. Nekoliko puta bili su vrlo blizu ostvarenja tog cilja, osobito 2018. godine kada su do posljednjih minuta grupne faze konkurirali za prolazak dalje (bili su gol udaljeni od osmine finala, u skupini s Portugalom i Španjolskom), ali su svaki put ostajali korak kratki.

Put prema Mundijalu bio je pretežito uvjerljiv. Iran je među prvim reprezentacijama osigurao nastup na turniru zahvaljujući vrlo dobrim kvalifikacijama u azijskoj zoni. Tijekom ciklusa pokazali su ono što ih već godinama karakterizira – organiziranu obranu, discipliniran pristup i veliku učinkovitost u ključnim trenucima utakmica. Iako nisu među reprezentacijama koje privlače pozornost atraktivnim nogometom, rijetko tko uživa igrati protiv njih.

Momčad predvodi Amir Ghalenoei, najuspješniji trener u povijesti iranskog klupskog nogometa. Nakon povratka na reprezentativnu klupu uspio je spojiti iskustvo veterana s novom generacijom igrača koja polako preuzima sve važniju ulogu. Njegov najveći uspjeh bilo je polufinale Azijskog kupa 2024. godine, no kritičari često ističu kako Iran protiv jačih reprezentacija još uvijek teško kontrolira utakmice i nameće vlastiti ritam.

Najveća zvijezda reprezentacije ostaje Mehdi Taremi. Napadač koji je godinama briljirao u europskom nogometu u dresu Porta i dalje predstavlja glavno napadačko oružje Irana. Njegovo iskustvo i osjećaj za prostor čine ga jednim od najopasnijih napadača izvan europskih i južnoameričkih reprezentacija. Na nadolazećem Mundijalu trebao mu je pomagati Sardar Azmoun. Ovaj 31-godišnjak i treći najbolji strijelac u povijesti iranske reprezentacije s 57 golova, u ožujku je (dva tjedna nakon početka Rata u Iranu) protjeran iz selekcije Irana zbog objavljenih fotografija na kojima se nalazi s vladarem Dubaija i premijerom UAE-a, Mohammedom bin Rashimom Al Maktoumom. Pred iranskim režimom, očito, nitko nema kredita. Čak niti ikone tamošnjeg sporta.

Važnu ulogu mogli bi imati mlađi igrači poput Mohammeda Ghorbanija. Upravo od njihove energije i sposobnosti prilagodbe utakmicama na najvišoj razini ovisit će može li Iran napraviti iskorak u odnosu na prethodna prvenstva. Za razliku od nekih ranijih generacija, ova momčad ne ovisi isključivo o nekoliko pojedinaca, već posjeduje nešto veću dubinu kadra nego što je to bio slučaj prije osam ili deset godina.

Prognoza: šesnaestina finala

***

NOVI ZELAND

Zahvaljujući proširenju prvenstva na 48 reprezentacija, Novozelanđani su prvi put u povijesti osigurali izravan plasman na svjetsku smotru kroz kvalifikacije Oceanske nogometne konfederacije. Time su prekinuli dugogodišnju praksu igranja dodatnih kvalifikacija protiv reprezentacija iz drugih konfederacija i izborili svoj tek treći nastup na Svjetskom prvenstvu, nakon 1982. i 2010. godine.

Pod vodstvom Darrena Bazeleyja, Novi Zeland izgradio je momčad koja se oslanja na organiziranost, disciplinu i fizičku spremu. Tijekom kvalifikacija opravdao je status apsolutnog favorita u Oceaniji te bez većih poteškoća osigurao odlazak na prvenstvo. Međutim, razlika između oceanske zone i svjetskog vrha ostaje ogromna. Upravo zato rezultati ostvareni protiv regionalnih protivnika ne predstavljaju nužno pouzdan pokazatelj onoga što ih očekuje na američkom tlu.

Najveća zvijezda reprezentacije bez ikakve sumnje je Chris Wood. Iskusni napadač će u 35. godini predvoditi reprezentaciju na najvećoj pozornici svjetskog nogometa. Njegova sposobnost zadržavanja lopte i igra u zraku predstavljaju glavno napadačko oružje Novog Zelanda. Samo da mu izdrži koljeno zbog kojega je propustio dobar dio prošle sezone...

Unatoč nekoliko zanimljivih pojedinaca, najveći problem Novog Zelanda ostaje ograničena kvaliteta kadra u usporedbi s reprezentacijama iz Europe, Južne Amerike i dijela Azije. Obrana je tijekom kvalifikacija izgledala sigurno, ali protiv znatno kvalitetnijih napadača bit će pod mnogo većim pritiskom. Upravo će sposobnost izdržavanja dugih razdoblja bez lopte odrediti koliko će konkurentni biti tijekom grupne faze.

Sve poslije grupne faze bio bi veliki bonus za momčad Darrena Bazeleyja. Teško da će Novozelanđani ponoviti Mundijal 2010. kada su jedini završili turnir bez poraza (tri remija u skupini s Italijom, Slovačkom i Paragvajem; čak je i prvak Španjolska na putu do naslova doživjela jedan poraz).

Prognoza: skupina

***

Skupina G, raspored

15.06. (21:00 h): Belgija - Egipat (Lumen Field, Seattle)

16.06. (03:00 h): Iran - Novi Zeland (SoFi Stadium, Inglewood)

---

21.06. (21:00 h): Belgija - Iran (SoFi Stadium, Inglewood)

22.06. (03:00 h): Novi Zeland - Egipat (BC Place, Vancouver)

---

27.06. (05:00 h): Egipat - Iran (Lumen Field, Seattle)

27.06. (05:00 h): Novi Zeland - Belgija (BC Place, Vancouver)