Ozbiljnije priče o uvođenju onoga što danas znamo kao VAR, odnosno video-tehnologije u nogomet, počele su negdje početkom 10-ih godina ovog stoljeća. I prije toga se povremeno stidljivo pokušavala progurati ideja o pomoći sucima u vidu „tv-dokaza”, ali tek nakon što na SP-u 2010. u utakmici Njemačka – Engleska (osmina finala), pri rezultatu 2:1 za Nijemce, suci nisu vidjeli da se lopta nakon šuta Lamparda od grede odbila debelo iza linije gola Manuela Neuera, VAR postaje izgledna opcija.

Kao veliki fan američkog nogometa, tj. footballa, sudačku uporabu snimki pri donošenju odluka itekako sam poznavao. Unatoč tome, nisam bio pobornik sličnog sustava u nogometu!

I danas smatram da je nogomet najpopularniji sport na svijetu dijelom i zbog toga što je za nogometnu utakmicu dovoljna livada, čak ni dimenzije nisu strogo propisane, dva gola i nešto malo „kreča” za obilježiti linije. Ako imaš sve to, utakmica treće županijske lige ne razlikuje se mnogo od utakmice polufinala Lige prvaka ili finala svjetskog prvenstva. Osim, naravno, po kulisi, kvaliteti travnjaka, brzini. No, u suštini – to je ista igra!

VAR je to promijenio. Spomenuto polufinale Lige prvaka, čak ni „obična” utakmica hrvatske lige, nije više ista igra kao ona u trećoj županijskoj.

Mene i moje istomišljenike se nije previše pitalo; nekoliko spornih odluka na SP-u 2014. (sjetimo se samo naše utakmice s Brazilcima na otvaranju tog prvenstva) samo je pojačalo težnju javnosti za pravednijim nogometom, i već na sljedećem mundijalu video-dokaz je sastavni dio utakmice.

Ja sam se s tim lako i brzo pomirio. Na kraju krajeva, malo grubo rečeno – koga briga za treću županijsku i razlike u igri na najvišoj razini i ovoj amaterskoj?

No, ono s čim se do danas nisam pomirio jest očekivanje velikog dijela navijačkog puka da će VAR iskorijeniti sve sudačke greške i nepravde! Ljudi su, posebno oni koji nogomet ne konzumiraju na dnevnoj bazi, mislili da se nikada više neće odigrati utakmica u kojoj će sudac pogriješiti. I dalje odluke donose ljudi, ne roboti, ne čipovi. A ljudi jednostavno griješe. U svakom poslu, svakodnevno. A sada znamo – griješe i čipovi.

Po meni nije pomogao ni kurcomlat od strane FIFA-e i famozni protokol. VAR se smije uključiti samo u toj i toj situaciji. Ne u situaciji kad Griezmann očito simulira prekršaj pred našim kaznenim prostorom, pa nakon tog slobodnog udarca primimo gol. Ne, to nije po protokolu! Fućkaš protokol, a to je nakon dobrih 10-ak godina shvatila i FIFA, pa sad VAR aktivnije sudjeluje u donošenju odluka te ispravlja i spomenuta simuliranja ili krivo dosuđene korner-e.

Čvrstog sam uvjerenja, a neke statistike to potvrđuju, da je VAR zaista nogomet učinio pravednijim. 15–20 % odluka su ispravnije, samo kod dosuđenih jedanaesteraca imamo +12 % u odnosu na vrijeme prije VAR-a.

Međutim, opet se radi o osjećaju – možda se i varam – dojma sam da se one rijeđe krive odluke gledaju kroz trostruke naočale, da se traži i najmanji povod da bi se popljuvala FIFA, Infantino, sudac i Trump. I sve ih se skupa nabilo na... pitajte Joška Jeličića na što.

O vlastitom pogledu na suce sam već pisao ovdje: https://www.tribina.hr/tekst/72 i neću se ponavljati. Prečesto suci posluže kao dobar alibi, posebno u ovom našem podneblju.

Ali trenutno ne govorimo samo o našem podneblju, o „regionu” ili Balkanu s njegovim nakaradnim mentalitetom kada je riječ o suđenju. Radi se o globalnoj histeriji po kojoj ispada da je kompletno SP namješteno, da se „gura” posebno Messija i Argentinu, da je zapravo svaka utakmica skandalozna. U komentarima YouTube-videa, u chatovima hrpa je „nikad gore prvenstvo” i sličnih opaski, a mogu zamisliti kakvog se sve smeća može naći po društvenim mrežama. Horde idiota, kako je svojedobno rekao Umberto Eco.

Teza da se protežira „velike” u odnosu na „male” nikad je glasnija. Valjda je Trump zapovjedio da na „njegovom” prvenstvu završnicu moraju igrati najjači.

Jesam li glup, naivan ili sam slijep pa to ne vidim?

Je li lopta prije prvog gola Engleza dirala sajlu? Čini se da jest. Je li to što suci to nisu vidjeli dokaz da se gura velike (Engleska), a oštećuje male (Norveška, Hrvatska)? Nije! Da postoji agenda po kojoj se, primjerice, Norveškoj ne smije dopustiti da svlada Englesku, zašto bi ta Norveška uopće prošla Brazil? Zašto bi joj se priznao prvi gol ako se moglo – ne trebalo, ali moglo – dosuditi prekršaj nad Kaneom? Vratiti kad je pao gol... sorry, igra loptu, ali dirao je i Kanea, to je prekršaj. Ako postoji u nekoj ladici u Zürichu (ili Washingtonu) program po kojem Hrvatska ne smije proći Portugal, zašto bi se dovodili u situaciju da poništavaju gol u 98. minuti i izazovu raznorazne teorije kad su mogli „namjestiti” da se prizna Ronaldov gol, primjerice? Ili jednostavno pustiti da utakmica ode u produžetke pa tamo „srediti” stvari?

Zašto se nije javio senzor u slučaju Norveške kao što se javio u slučaju Hrvatske? Zato što je i tehnika podložna greškama, kao što je podložan čovjek. Po najnovijoj teoriji, mislim da sam pročitao u španjolskoj Marci, signal da je lopta dirala tu famoznu sajlu nije stigao do VAR-sobe jer se sve to zbilo previsoko, pa antene nisu „uhvatile” dodir. Meni zvuči plauzibilno. Osim toga, gol Engleza ne pada neposredno nakon tog ispucavanja, nego oni osvajaju loptu na sredini terena, odrađuju dva dodavanja, Bellingham prolazi kroz šesnaesterac kao da su protivnici mlađi pioniri i tek onda postiže gol. Taj zgoditak se mogao spriječiti 3–4 puta prije nego je lopta došla do mreže. Greška je, po pravilima se morala prekinuti utakmica, ali nije vidio. Kao što nije vidio ni jedan norveški igrač, jer – pogledao sam snimak pedeset puta – nakon gola niti jedan norveški igrač ne protestira. To čine tek nakon što je snimak prikazan na ekranu na stadionu, a i tada blago, jer i sami nisu sigurni.

Ali zašto se uvijek oštećuje male, a ne velike? Je li Paragvaj veći od Njemačke? Iako, moje osobno mišljenje je opet mimo onog većine – za mene je gol Njemačke opravdano poništen... ali većina misli da nije. Dakle, nije poguran veliki, nego u ovom slučaju manji protivnik – naravno, ako vjerujete u „teoriju guranja”.

Embolo? Ja ne mogu vjerovati da postoji čovjek koji voli nogomet, a da neće podržati kažnjavanje onakvih sramotnih simulacija! Činjenica da se ideš onako bacati kod aut-linije, u situaciji kad već imaš žuti karton, zaslužuje ne samo drugi žuti, nego da staneš na tom mjestu i da te išamara svih 10 suigrača i svi članovi stručnog stožera. I još pokoji navijač. Nevjerojatno mi je da se traže opravdanja za onako besraman čin pokušaja prevare. „Pa bilo je to kod aut-linije, na sredini igrališta.” Još gore! Ne samo da si prevarant, nego si još i glup!

Moram priznati da nisam gledao tu utakmicu Švicarske i Argentine. Pogledah sažetak, apsolutno podržah odluku isključenja švicarskog napadača i ostadoh na tome. No kako sam tijekom dana naletio na tisuće komentara o skandaloznom suđenju, odlučih pogledati cijeli snimak.

Jesam li ja glup, naivan, slijep – nisam vidio apsolutno ništa sporno u suđenju Brazilca Pinheira! Nije to bio njegov najbolji dan, imao je tu i tamo poneku pogrešnu procjenu kod prekršaja i dodjele kartona, ali nikakvog natezanja na bilo koju stranu nisam vidio. Suđenje prolazno, ako ne i malo više od toga.

U lokalu u koji ponekad, posebno u ljetnim mjesecima kad provozam biciklo, odem popiti kavu, zalazi glasan lik koji je prije nešto više od dvije godine, dok su Rijeka i Dinamo vodili bitku za naslov prvaka, prosuo priču kako je sve to dogovoreno i kako se zna da će Dinamo uzeti titulu prvaka, a Rijeka za uzvrat i za poslušnost dobiti kup. Završilo je duplom krunom Dinama.

Isti lik je prošle sezone, dakle ovog proljeća, tvrdio, iz pouzdanih izvora, da će Dinamo Rijeci prepustiti kup kako bi naštetio Hajduku. Završilo je duplom krunom Dinama.

Jučer, nakon vožnje bicikla, navratim u taj lokal; ista ta individua tvrdi da je kompletno prvenstvo namješteno i da se čini sve da Messi završi karijeru (bar reprezentativnu) uz još jedan naslov. Da stvar bude crnja, oko njega razni tetci klimaju glavom u znak odobravanja. A da stvar bude još crnja, reče mi konobar da je nakon našeg ispadanja tvrdio da se sve namješta da i CR dobije svoj naslov, kao što ga je dobio Messi prije četiri godine.

I svo to vrijeme čovjek gleda i prati nogomet. I kladi se. Bezuspješno, naravno. I jednom u sto slučajeva će neka od njegovih teorija proći pa će moći slavodobitno uzviknuti: „Jesam ti rek'o!”

Ne shvaćam ljude koji su tako uvjereni u „guranja”, namještanja i namjerne greške sudaca i VAR-sobe, a da i dalje gledaju ovo prvenstvo. Ne shvaćam komentatore, podcastere, pa ni obične navijače koji su, eto, zgroženi onime što vide, a iz dana u dan gledaju, komentiraju, seciraju svaku utakmicu koja se odigra.

Ne shvaćam saveze, uključujući i naš, koji pišu protestne note i, kao, nezadovoljni su radom FIFA-e, a tri puta su glasovali za ovog istog Infantina i njegov način vođenja svjetske nogometne organizacije.

Jedini skandal ovog prvenstva je slučaj Balogun. Presedan koji moderni sport ne pamti i sramota koja se ne smije ponoviti.

Sve ostalo, uključujući slučaj Embolo, poništeni gol Egiptu, sajlu na utakmici Norveška – Engleska, pa i „ono naše” s Matanovićem, prihvatljivo je, pravilima/tehnikom objašnjivo.

A ako je, a sigurno jest, i bilo neke pogreške, niti jedna nije ni blizu onoj kad je Argentini, koja je kasnije došla do naslova, 1986. godine priznat gol za 1:0 u četvrtfinalnoj, potpuno izjednačenoj utakmici protiv Engleske.

Isti oni koji danas nabijaju na nešto sve odreda taj Maradonin potez romantiziraju i veličaju. Ne samo danas, nego već tada.

Jer tada nije bilo Infantina, Trumpa, kao ni hordi idiota na raznim društvenim mrežama.