Pau Cubarsí okrunio je Svjetsko prvenstvo 2026. nagradom za najboljeg mladog igrača turnira, priznanjem koje mu je uručeno neposredno nakon finala u kojem je Španjolska svladala Argentinu 1:0 nakon produžetaka. Devetnaestogodišnji stoper Barcelone postao je time treći najmlađi igrač u povijesti koji je osvojio tu nagradu, mlađi su bili samo Pele (Švedska 1958.) i Michael Owen (Francuska 1998.). Ujedno je i prvi branič koji je osvojio priznanje otkako se ono službeno dodjeljuje od SP-a 2006. u Njemačkoj, prije njega nagradu su dobivali isključivo ofenzivni igrači ili veznjaci: Lukas Podolski (2006.), Thomas Müller (2010.), Paul Pogba (2014.), Kylian Mbappé (2018.) i Enzo Fernández (2022.).

Cubarsí je odigrao svih 750 minuta turnira. Španjolska je s njim u obrani primila samo jedan gol na cijelom prvenstvu (u četvrtfinalu protiv Belgije) i sačuvala mrežu netaknutom u sedam od osam susreta, čime je zabilježila jedan od najboljih obrambenih učinaka u povijesti SP-a. Kroz turnir je ostvario 29 presječenih lopti. Njegov postotak točnosti dodavanja u nacionalnom dresu kretao se iznad 97 posto. U finalu protiv Argentine njegova je statistika bila sljedeća: 96 posto točnih dodavanja tijekom 120 odigranih minuta, šest obrambenih intervencija.

Cubarsí odstupa od tipičnog profila igrača koji izlazi iz La Masie, koja  je poznata po stvaranju ofenzivnih, asocijativnih igrača za veznu ili zadnju liniju, zadnji oziljan ekposnat La Masie na stoperskoj poziciji je bio Gerard Pique. Cubarsi je prije svega moderni stoper čija glavna vrlina nije fizička dominacija ili brzina, nego anticipacija, čitanje igre i sposobnost donošenja ispravnih odluka pod pritiskom. Visok 182 centimetra, dominantan je i u zračnim duelima, unatoč tome što ne slovi za posebno brzog igrača, tu manjkavost nadoknađuje ranim čitanjem prostora iza obrambene linije.

Uloga Cubarsíja u Barceloni pod Hansijem Flickom razlikovala se od one koju je imao u reprezentaciji Luisa de la Fuentea. Kod Flicka je tijekom sezone 2025./26. korišten kao lijevi stoper — pozicija koja ne ističe u potpunosti njegove vrline i tijekom koje su se pokazale određene slabosti, osobito u izlasku s loptom i pokrivanju prostora prema krilu. Ta je sezona bila nešto neujednačenija od prethodne, što je prije SP-a otvorilo pitanja o njegovom mjestu u prvih jedanaest.

U reprezentaciji je igrao u paru s Aymericom Laporteom na desnom stoperu, u sustavu izgrađenom oko kontrole igre loptom od zadnje linije prema naprijed — ulozi koja u potpunosti odgovara njegovim vrlinama: sposobnosti da inicira napade preciznim, prodornim dodavanjima kroz linije i da s loptom u nogama zadrži mirnoću pod pritiskom protivnika. Reprezentacijski sustav igre daje mu jasniju ulogu graditelja napada nego što mu je to davao klupski sustav te sezone.

Cubarsí je na SP stigao s tek dvanaest nastupa za A reprezentaciju iza sebe i nije bio zacementirani dio prve postave prije početka turnira zbog spomenutih neujednačenih klupskih partija. Titularno mjesto osvojio je već od otvaranja turnira protiv Zelenortskih Otoka i od tog trenutka postao nezamjenjiv, formirajući stabilan obrambeni par s Laporteom kroz svih osam odigranih utakmica, sve do finala u kojem je briljirao smirenošću veterana.

Gledajući isključivo reputaciju i očekivanja, velika većina bi za najboljeg mladog igrača turnira izabrala Lamine Yamala. FIFA je, međutim, nagradu dodijelila Cubarsíju, i brojke iza te odluke teško je osporiti. U samom finalu protiv Argentine imao je najviše dodira s loptom od svih 34 igrača koji su te večeri ušli u igru (139), odigrao je najviše dodavanja (121) uz 96 posto točnosti, te ostvario najviše dodavanja kroz linije protivničke obrane (21), u sva četiri parametra bio je prvi na terenu, ispred svih ofenzivnih igrača obje momčadi. Kroz cijeli turnir ostvario je 671 uspješno dodavanje, više od svih igrača osim suigrača Rodrija (756), dvije brojke koje su ujedno i najveće zabilježene na jednom SP-u otkako se takva statistika prati, još od 1966. godine, ispred, primjerice, Rodrijevih 638 dodavanja iz Katra 2022. ili 596 dodavanja Xavija iz 2010.

Iza tih brojki stoji i kolektivni rezultat: Španjolska je tijekom cijelog turnira dopustila protivnicima tek 1,69 očekivanih golova (xG) iz otvorene igre, najmanje od svih 32 momčadi koje su prošle grupnu fazu, unatoč tome što je odigrala gotovo dvostruko više utakmica od polovice tih reprezentacija. Sedam čistih mreža i samo jedan primljeni gol u osam utakmica čine najbolji obrambeni učinak ikad zabilježen kod pobjednika Svjetskog prvenstva.

Odluka žirija time šalje jasnu poruku: nagrada nije otišla igraču s najspektakularnijim pojedinačnim trenucima, nego onome čiji je utjecaj na ishod turnira, mjeren i statistikom i krajnjim rezultatom, bio najveći, pa makar taj utjecaj dolazio od stopera, pozicije kojoj se rijetko dodjeljuju individualne nagrade.