Što? Nikada niste igrali nogomet? Nikada niste istrčali kao osmi igrač na seoskom turniru, istrčali na termin, istrčali na male branke sa 8 godina, po zemlji, (asaltu), kamenje prije sto godina (plastični golovi danas), su okvir? Nikada niste predstavljali grb? Nikada niste doživjeli da netko navija za vas? Nikada niste doživjeli da navijaju protiv vas? Nikada niste doživjeli da je neki klinac, teta, barba, profesorica, poznanik, prošetao uz "igralište" sa ili bez navodnika i zastao pogledati što se tu zbiva, jer nešto mu (joj) je zanimljivo u tom trenutku, jer netko je tu bolji, a netko tu gine? Nikada niste igrali utakmicu protiv ekipe koja vas pobjeđuje u prosjeku 9,7 od 10, bez frke, jer su toliko bolji? Nikada niste igrali partiju gdje vam se dogodi tih 0,3 od deset, jer ste eto, nemate ni pojma sami kako, izdržali do poluvremena sa nulom, a trebali ste gubiti 6 razlike glatko? Nikada vam se nije dogodilo da u 7 minuti tog drugog poluvremena, dok imate 0:0, a igra se 20 minuta poluvrijeme, izbacite frenda poludesno, na desnu nogu, pa on zatvori oči i potegne, napokon, punom, na drugu stativu, da mu napokon, (jer ste ga već sedam puta izbacili tako), ta lopta po podu ide oštro na drugu stativu i da ta lopta pogodi nekog njihovog frajera koji je računao da će ovaj opet zajebati pa će on krenuti u kontru i napokon zabiti za 1:0, a trebali su već voditi 6:0? Što? Nije vam se nikada dogodilo da taj frajer,(koji je trebao igrati za reprezentaciju,ali, eto, jebiga, nema sreće, a niti pije niti puši, a u biti nema muda, a to svi znaju,čak i njegov stari, kamoli mama, jer fol je jedno a Giga Bosnić nešto potpuno drugo), krivo stavi nogu i zabije autogol i vi vodite 1:0, 13 minuta do kraja i znate da niste to zaslužili, ali jebiga, eto,vodite, a ako i niste zaslužili, definitivno niste ni krivi za to? Što? Sada nećete malo izbaciti rame? Sada nećete malo staviti lakat? Sada nećete malo ostati vezati špigetu (vezicu)? Sada nećete malo skočiti na suca jer koji kurac on tu plače a ni taknuli ga niste? Što? Nećete sada za svoje selo, grb, prijatelje, korijene, reprezentaciju, onih kojih ima i nema tu se baciti glavom na kopačku? Što? Je li Argentina možda uzela kalašnjikove i krenula pucati po protivnicima? Je li nekom slomljena noga? Jeste vi u toj situaciji 7 minuta prije kraja nekog polomili? Je li Argentina možda nekom slomila nogu? Je li se jadan sudac možda našao ugrožen? Jesu se protivnici možda bojali za svoje karijere?

Nogomet je pobijedio. Točno. Da li bi nogomet izgubio da je bilo drugačije? Sumnjam. Da li bi bila smrt nogometa da je bilo drugačije? Ne samo da sumnjam, nego jebem takav nogomet, ako bi bilo tako. Ne tvrdim, samo mislim. 

Sve razumijem. Sve poštujem. Ništa nije upitno. Ali, ako svi mediji (mainstream), u pravilu, voze istu spiku, pale mi se sve lampice u ljubičasto. Ako dobijem poruku od svog kapetana, kojeg obožavam kao čovjeka i prijatelja, poruku da Robertu Mateoniju teče zlato iz usta jer, eto, Argetinci su prljavi, šporki, cigani, ubijaju nogomet...... Ej, stani malo. Ponavljam, cijenim, poštujem, ali Robert Mateoni i zlato iz usta? Kad mi se svi ukrcaju u vagon idemo ljudi Argentinci su bad gays jer, što eto, nisu uputili udarac na gol do 117 minute? Herojska pobjeda Paragvaja protiv Njemačke. U redu. Herojska predstava Paragvaja protiv Francuske, malo su ih istukli, ali jebiga, nogomet. Odlično. Drugo poluvrijeme Hrvatske protiv Portugala. Čudo. Dinamo (mislim Croatia tada priotiv Manua, onih 0:0 na Old Trafordu. Savršenstvo. Mi protiv Brazila u Quataru. Taktička genijalnost. Hoćemo do 1930? Hajduka, Dinama, Osake, Urugvaja, Kine, Malija, Filipina, Brazila, Njemačke..... Što? Nema na ovoj planeti više empatije? Toliki je problem staviti se u tuđe cipele? Pogledati možda malo nešto iz druge perspektive? Njihove perspektive? Naše perspektive u nekom prijašnjem (budućem) slučaju?

Redom.

Osjećaj je isti. Igrali termin, seoski turnir ili finale svjetskog prvenstva, iste se lampice pale u mozgu i jednako ste neuračunljivi. Jednako, bez iznimke, dati ćete sve da dobijete tu jednu od 9,7, ako su vam pružili priliku. Poginuti ćete za to. Točka. Hoćete li nekome nauditi? NIkada. Hoćete li mu otežati? Uvijek. Hoćete li mu nakon svega pružiti ruku? Uvijek. Hoćete li skočiti kad vas toliko bolji dobije i počne mahati ispred face? Uvijek. Pred pet, sto ili milijardu ljudi. Adrenalin je isti. Dobio si me. Evo ti ruka i odjebi. Pogledaš li me krivo, jesam ja kriv kad dobiješ odgojnu trisku? Baš mi je drago što sam izgubio, eto, samo mi ti fališ pa si slučajno prošao kraj mene, a imao sam tih 0,3 od 10 za malo. Svaka, u nogometu, svaka je pobjeda zaslužena. Zato to i je sport gdje možeš imati sve nule u statistici a pobijediti. Je li (i) to ljepota nogometa?

Redom.

Igraš za svoj narod. Za one koju su ti u glavi. Pa za one koji su ti na tribinama, pa širiš. Kad na terminu nema ni nečijeg sina koji gleda, igraš za svoje prijatelje lijevo i desno, naprijed i natrag od sebe. Igraš za najboljeg igrača kojeg imaš i njega štitiš. Jer će ti on donijeti tih sedam lopti piludesno od kojih ćeš jednu potegnuti punom zatvorenih očiju da napokon ode po podu i pogodi njihovog frajera i eto, nisi ni pucao prema golu, a vodiš. Pa da vidim kako ćeš mi izjednačiti. Jesmo li igrali bolji nogomet? NIsmo. Jesmo li zaslužili pobjediti? Jesmo. Je li nogomet pobijedio? Uvijek. Što, sad nije legitimno ne primiti gol? Što? Engleska Francuska 6:4 je bio nogomet? Za što su oni igrali, za sebe? 

Redom.

Je li Španjolska zaslužila osvojiti SP? Naravno. Bi li bilo nezasluženo da je osvojila Argentina? Nebi. Jesam li ljut na Argentinu? NIsam. Jesam li ljut na Argentinske igrače? NIsam. Bi li bilo drugačije da, naprimjer, LIsandro nije izašao radi ozljede, pa bi otvaranje igre bilo drugačije? Tko zna. Jesam li ljut na Scalonia? Jesam. Jer moje mišljenje je, da sam uvijek, na minimum 50 posto. Nitko nije bolji od mojih ljudi i mene. Je li to realno? NImalo. Ali ja nisam Argentina. Tri naslova, Španjolski drugi i sad je, ma nemoj, smrt nogometa, da je Argentina dobila. 

Zaključak.

Pogledajte se svi u oči frajerii, redom, svi Vi, koji pričate po mainstream medijima, koji ste ušli u taj vlak, kako Argentina ubija protivnike kalašnjikovom po terenu i završava karijere. Svi Vi koji i dan danas spominjete Cucurelinu ruku protiv Njemačke, a ne spominjete što je veliki Kros polomio Pedrija na centru za pauzu od 6 mjeseci radi ozljede a nije dobio ni žuti karton, a Argentinci mlate, ne bi to veliki zapadnjaci. Svi Vi koji dan danas pričate o tome kako je Hrvatska izgubila polufinale od Francuske jer je Boban napravio grešku za 1:1, a nitko ne spominje da je nakon toga Ćiro izvadio Bobana i stavio Silvia Marića, a i dalje je 1:1 i boli me kurac neka dođe do penala, pa smo primili drugi gol. Sve Vas pitam. Da je bila Hrvatska na mjestu Argentine, da smo ih pretukli, da smo ih "gađali minobacačima" i da smo pobijedili na penale bez udarca na gol, bi li to bila herojska predstava ili smrt nogometa? 

Za mene, bez imalo razmišljanja, zaslužena pobjeda Hrvatske. Ne pada mi napamet razbacivati se (herojskim) pojmovima kao Vi.

Nitko nikada nije nezasluženo pobijedio u nogometu. Niti Španjolska, niti bi bilo nezasluženo da je pobijedila Argentina. Ostavite ih na miru.

Kao i uvijek, bila mi je čast i zadovoljstvo komunicirati s ljudima, bilo kada, na bilo koji način bilo gdje. Živjeli.

Ivo Jadreško - Ivcek