'Ne želim pričati o sucima' ili neka varijacija te izjave često je na usnama nogometaša i trenera te u tekstovima novinara, navijača i drugih nogometnih aktera - valjda u strahu od optužbi za kmečanje. Neću ni ja sada ovdje pisati o sudačkim propustima, već o križarskoj bojni u koju se upustio šef hrvatskih sudaca čija Komisija nejasnim, ponekad bizarnim objašnjenjima čini sve veću štetu domaćem nogometu. Histerična saga o hrvatskim nogometnim sucima dobila je novu epizodu u srpnju prošle godine kada je Betrand Layec imenovan glavnim čovjekom za suđenje u Hrvatskoj. Iskusni francuski arbitar tako je objedinio funkcije predsjednika Komisije nogometnih sudaca HNS-a i povjerenika za delegiranje sudaca SuperSport HNL-a. Predsjednik HNS-a Marijan Kustić objasnio je kako je ovaj potez povučen kako bi se, među ostalim, vratilo povjerenje u domaće suce. Bertrand Layec svoj je mandat shvatio vrlo ozbiljno i odlučio da ćemo svi početi vjerovati sucima. Milom ili silom. 

Otkako je Layec na svojoj funkciji, suci su nam možda i bolji nego ikada - barem ako je suditi po izvještajima sudačke Komisije. U manje od osam mjeseci kažnjeni su (javno) samo sudac Mario Zebec kada je oštetio Slaven u korist Rijeke i Toni Dadić nakon otkrića bizarne komunikacije s Torcidom. Više-manje sve ostale rubne, upitne i kontroverzne situacije to zapravo i nisu bile, jer su suci donijeli ispravne odluke na temelju onoga što su vidjeli na terenu - prema Komisiji.

Dojma sam da je Layec doveden kako bi autoritetom iskusnog suca i, ono ključno, neutralnog stranca, zaštitio suce, stao čvrsto na njihovu stranu, ohrabrio ih u donošenju odluka te na taj način došao do spomenutog cilja, a to je izgradnja povjerenja. Jednostavno; suci rade dobar posao, vjerujte nam. Ponavljam, ne želim uopće navoditi primjere sudačkih grešaka ili upitnih situacija. Želim reći kako je Layec svojim objašnjenjima odluka odlučio zaštiti suce i pritom nogometnoj javnosti naslikati savršenu sliku sposobnih arbitara na čiji se rad, zapravo, nemamo što ni žaliti. 

Međutim, frustracije u nogometnom korpusu samo rastu. Dok je famozno kmečanje nekoć bilo rezervirano samo za nas hajdukovce, sada se kmeket čuje čak i iz treće lige. Praktički nema SHNL trenera koji nije nešto prokomentirao o suđenju, naravno uz obavezni uvod s prvim riječima ovog teksta. Najveći problem su neujednačeni kriteriji, različite interpretacije situacija na terenu i neodređenost nekih praksi. Svatko tko se želi žaliti može samo probrati neku situaciju koja mu odgovara iz prijašnjih kola, istaknuti je na svojim društvenim mrežama i 'dokazati' da je pokraden. Krug živciranja, optužbi, urota i nepovjerenja nastavlja se iz kola u kolo. 

Igranje rukom u šesnaestercu? A možda je penal, možda nije, tko zna. VAR protokol? Ne opterećujte se tim glupostima. Povučene linije u VAR sobi? Vukle su se lajne itekako hehe. Osim u slučaju baš grubog i očitog kršenja pravila, Sveti Bertnard je tu da zaštiti suce, zauzme se za njih i pruži im drugu priliku. Baš poput pravog sveca, njegova milost i razumijevanje je praktički bezgranično. 

Neujednačenost je ono što Layecov mandat po meni čini neuspješnim. Da, treba izgraditi povjerenje u suce. Da, treba im pojačati autoritet. Da, treba ih razumjeti. Ali to se ne može ostvariti silom, ne može se taj rezultat ostvariti guranjem stvari pod tepih i objašnjenjima koja vrijeđaju intelekt svakoga tko zdravim očima gleda utakmice HNL-a. Taj cilj može se ostvariti boljom edukacijom sudaca, čvrstim kriterijima od kojih nema odstupanja, jasno komuniciranim smjernicama, transparentnošću kod provođenja odluka i boljom VAR tehnologijom na našim terenima. Ali to ne vidimo, čak ni u naznakama. Vidimo uvjeravanje kako je sve u redu i 'nikih problema'. Podsjeća me na meme onog psa koji sjedi usred požara i govori: This is fine. 

Baš kao i strani treneri u SHNL-u, Layec kao stranac ima još veći pritisak ostvariti željeni rezultat. Jednostavno, očekivanja od njega su veća;  sigurno veća od njegovog prethodnika, amaterskog audio-kompozitora iz Daruvara. Naravno, navijači će se uvijek žaliti, pronalaziti teorije zavjere i nizati optužbe. Ali danas je nezadovoljstvo i klubova, nogometnih djelatnika i novinara sve glasnije. Bojim se da Layec nije svjestan kako mu se svaka riječ gleda i važe, kako se svaka odluka pamti i kako, dugoročno gledano, (skoro) nekritičnom zaštitom hrvatskim sucima čini štetu. Layec će se kad-tad vratiti u svoju domovinu, a iza njega bi mogla ostati spaljena zemlja.