Dok sam bio sasvim mlad, beznadno sam se zaljubio u crveno-plavo boju dresova ( iako, prvo sjećanje su mi zeleni dresovi sa finala Kupa kupova između Barcelone i Sampdorije, što je početna točka u vremenu i brojenju naslova na kraju teksta) i mislio sam da će to biti zauvijek. Naprasno i iznenada, 6.5.2025. ta ljubav je gotova i zamijenjena je razočaranjem. Oni koji će pljuvati da se klub ne napušta nakon poraza, ne trošite svoje misli. Bio sam uz Barcu i kad se 5 godina nije osvojilo ništa (prije Ronaldinha), i kad se gubio naslov u predzadnjem kolu protiv Espanola i nakon svih liverpula i romi ovoga svijeta.
Ne razočaranjem zbog potrošenih godina na gledanje najboljeg nogometa koji se ikada igrao, najboljeg nogometaša svih vremena i svega pripadajućeg, nego razočaranja što će se uvijek raditi iste greške a nadati se naslovima u Ligi prvaka i prvenstvu.
Držat će se Araujo u momčadi jer ljubi grb i skače preko njega da ga ne pogazi, jer je to pravi kapetan, snažan i brz (a bolje da se posadi bukva u 16 metara, bila bi korisnija od debila čija su dodavanja na razini 2. HNL a igra mozgom ne postoji ), držat će se Frankie De Jong jer zna ( a lika kolosalno boli kurac dok izgubi loptu a Pedri će se raspasti u povratnoj trci za njega), držat će se Ter Stegen jer igra nogom (a vidjeli smo da je čovjek koji dođe iz mirovine i puši dvije kutije plavog Ronhilla dnevno za njega Lav Jašin), i držat će se svi slični debili kao što se držao i Sergi Roberto i njemu slični, jer nedo Bog da neko drugi igra. Mali tračak nade i svjetla koji se pojavio ove sezone u liku Lamina Yamala, Pedrija i Raphinhe zatrt će loš menađment koji će ranije navedenima dati vječne ugovore na 20+ milijuna eura, kupiti neku raspalu zvijezdu za 60+ milja eura i prodati Raphinhu jer je sad prilika i tko zna hoće li tako moći igrati i dalje. Sjećam se sličnih debila koji su zagovarali prodaju Salaha nakon one sezone u Liverpoolu kad je zabio 30+ golova jer su smatrali da je „one season wonder“ jer dosad nije tako igrao. Da, kreteni, možda nije problem u igraču nego u trenerima i načinu na koji ste ga koristili.
Ne želim se vaditi na sudačke odluke jučer, kao što se nisam nikada ni opravdavao zbog odluka koje su išle u korist, tako je to dečki u nogometu, nekad sude za tebe a nekad protiv, prihvatite to, nekad je faul a nekad nije, nekad je ruka a nekad nije. Odigrao sam preko 1000 utakmica u životu (u 35 godina staža, od pionira pa sad veterana) i na svakoj bi mogao nešto prigovoriti sucu (najčešće i jesam uz sočan opis kopulacije sa majkom/sestrom suca a u zadnje vrijeme sutkinjama osobno). 6.5.2009. se odigrala čuvena utakmica protiv Chelsea pa se ne sjećam da je bilo povika na suca iz redova Barcelona zbog propusta u prvoj i drugoj utakmici na njihovu štetu (a bilo ih je). Zaista sramotan tekst Telesporta na tu utakmicu jučer je dno novinarstva i lovljenje komentara i lajkova a iznio je samo jednu i to dosta fabriciranu stranu utakmice (bacanje Drogbe na 20 metara je nesuđen penal, sramota tko je to napisao i odobrio).
U sljedećih 10 godina Yamal i Pedri će osvojiti jednu Ligu prvaka, koliko je to porazno. Zašto? Zato jer nema nikoga da u jebenoj 92. minuti izbije loptu sa San Sira na Piazza del Duomo i zatvori utakmicu. Zato jer imamo Arauja kao kapetana a ne Ramosa (kojeg prezirem iz dna duše) koji će u 98. minuti skočiti i zabiti za 1:1 u finalu Lige prvaka i kreirati mentalitet pobjednika. Sljedeće godine ćemo osvojiti. Hoćemo. Prošle godine PSG (da mi je znati koja budala je napravila penal i dobila crveni karton a onda se iz kluba tjera igrač koji je to rekao naglas a začudo čovjek koji je zabijao u zadnjim minutama i sekundama sezone kada se osvajao Premiership). Prošlih godina Liverpool, Roma.. Svake godine će biti netko drugi i uvijek nova isprika i nadanje.
Možda će se netko nadati, ali ja više ne.
30+ godina ljubavi.
5 Liga prvaka.
17 La Liga.
11 Kupa Kralja.
2 Kupa kupova.
14 španjolska Superkupa.
5 europska Superkupa.
3 Fifa (Interkontinentalna) kupa.
Messi.
Ronaldinho.
Xavi i Iniesta.
Jedini klub koji je osvojio 6 (od 6 mogućih) klupskih naslova u jednoj kalendarskoj godini.
No, iako se dobro trude, ne uspijevaju bankrotirati i propasti. A koliko god se trudili, ne mogu osvojiti prvenstva i Lige prvaka kad najbolje igraju i kad se sve nudi.
Zašto je tome tako? Ne znam, ali ja više neću tražiti taj odgovor.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/