Hajduk je, još jednom, doživio ono što bismo s punim pravom mogli nazvati – kronikom jedne najavljene iluzije. Prošla je još jedna sezona, a zapravo nije ni došla. U toj vječnoj petlji nade, očekivanja i konačnog kraha, splitski klub prolazi ciklus toliko predvidljiv da postaje gotovo matematički zakonit. Kao da je već unaprijed kodiran u kalendar SuperSport HNL-a.
San je ove godine trajao nešto dulje – čak do tri kola prije kraja. U kontekstu hajdučke povijesti posljednjih dvadeset godina, to se može nazvati sezonskim maksimumom. No kako objasniti taj mehanizam razočaranja nekome tko ga ne osjeća visceralno, tko nije odrastao pod stablima poljudske melankolije? U pomoć pritječe metafora iz školskih dana.
Sjećam se predmeta privredne matematike u srednjoj školi i dobrodušne profesorice koja je očajnički željela da svi prođu. Zadnji mjesec škole nudila je iste testove s istim zadatcima – doslovno si ih mogao naučiti napamet i dobiti prolaz. Ipak, uvijek se našao netko tko bi i to uspio uprskati, iz lijenosti, nemara, nedostatka discipline ili naprosto – manjka volje da pokuša. E to je Hajduk u ovih posljednjih pet kola, stalno nova i bolja šansa, samo da nešto nauči uspio bi bar u jednoj a Hajduk svih pet utakmica bez pozitivnog rezultata.
Kao adolescent koji ignorira šansu za prolaz, Hajduk kolektivno bira put sabotaže. Imaš šansu, gotovo povijesnu, ali ti odlučuješ raditi gluposti. Igrači dobivaju tri crvena kartona u presudnim utakmicama, zabijaju autogolove kao da igraju protiv sebe, a s klupe odzvanja glas Rine Gattusa – ne artikuliran govor, nego dreka, urlik – poput tovara koji se javlja iz čiste navike, a ne potrebe. Nahranjen, napojen, ali svejedno riče. Nažalost, njegov krik ne proizvodi posljedicu. Ni na terenu, ni izvan njega.
I zato, jedina istinski nužna rekonstrukcija ne tiče se ni trenera ni igrača – to su potrošni elementi u širem sustavu – nego sportske politike kluba. Sve sam to već rekao u ovom tekstu https://www.tribina.hr/tekst/36, i opet ponavljam: bez promjene strateške paradigme, bez jasne vizije i hrabre kadrovske revolucije, Hajduk ostaje taoc utabanog kružnog toka besmisla.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Nakon svega (ili samo tvrdoglavosti) sta je trener demonstrira jedino na sta smo se mogli osloniti je srića. Dodaj da su uvjeti natjecanja za nas drastično promijenjeni od Kantride, nismo ni mogli
I bolje da nismo. Jer kako si reka treba prominit deboto sve osim određenog dijela igračkog kadra, i ako ne iskoristimo ocu priliku za to, bojim se da će nam putanja počet drastično pasat. Da smo kojim slučajem osvojili, slušali bi svakakve gluposti osim onog štabje potribno, i masu doga bi se ostavilo ispod tepiha....
Nas Hajduk kasni, tribalo je već započet proces izbora NO. Nadam se da će se uskoro pokrenit.
I to je zabrinjavajuće, puno više od 2 punta od zadnjih utakmica.Osvojit prvenstvo je jedno 11 na mojoj listi prioriteta za sljedeću sezonu.
I svi mi trebamo izabrati ljude, koji će bit svjesni veličine kluba i realnih okvira u kojima klub funkcionira.
Ako se stvari slože kako triba, možda nam ovo bude zadnji kružni tok, iako, kažem, već kasnimo
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/