Inspirirani novim Hajdukovim neuspjehom brojni, s pravom, nezadovoljni navijači opet raspravljaju o modelima upravljanja koji bi u budućnosti mogli zaustaviti, ili barem umanjiti, mogućnost novih neuspjeha. Bit modela upravljanja je uspostavljanje strukture koja rješava problem vođenja nogometnog kluba. On je tu kako bi održavao klub stabilnim i usmjerenim na ispunjavanje zadanih ambicija osiguravajući najkvalitetnije i najsposobnije moguće kadrove na svim relevantnim rukovodećim pozicijama. Neki uspješni primjeri modela sličnih Hajdukovom mogu se naći diljem Europe u „posloženim“ klubovima koji redovito osvajaju trofeje i čijim primjerima se udruga Naš Hajduk vodila u izradi trenutnog Hajdukovog modela. No gdje je pošlo po krivu i zašto još uvijek nedostaje željeni iskorak? Jesu li krivi sitni interesi koje je spominjao aktualni trener Juventusa ili komunistički mentalitet kojeg mnogi proklinju ili pak nedostatak jednog gazde koji će Hajduk povesti autokratski u pobjedu svojom čvrstom šakom koja razdvaja vlakna hrastovine? Možda je problem u svemu navedenom i možda svaka kritika, koliko god se čudna činila, sadrži u sebi dozu istine, no to s pitanjem uspjeha kroz model upravljanja nema nikakve veze. Vrlo je lagano pronaći odgovore i kvalitetne protuargumente na većinu kritika prema modelu pukim čitanjem statuta na klupskim stranicama. Koje tijelo je nadležno kome i tko kome polaže račune se na papiru se sve čini poprilično jasno. Definiran je aspekt podjele odgovornosti, što je najbitnije, ali i teme poput potencijala za financijski krah su dobro obrađene tako da koja god uprava dođe ima dovoljno sredstava kako bi bila u mogućnosti provoditi svoje ideje. No, nedostatak proljetnih radosti ipak sugerira da velik problem postoji, a ako nije u modelu gdje je?
Izgleda da je model upravljanja ipak „samo“ struktura operativnog sektora po kojemu bilo kakva organizacija djeluje i da bi trebalo razmotriti što treba poboljšati ako on nije glavni faktor sportskog uspjeha. Model u tom slučaju zauzima sličnu poziciju koju zauzima u znanosti, odnosno on predstavlja metodu koju je potrebno integrirati u širi okvir koji bi uključivao i paradigmu i tehniku i analitiku i razumijevanje rezultata. Za početak bi se, umjesto modelom, bilo dobro baviti problemom paradigme jer upravo kad je ona dobro definirana razlika između bitnog i nebitnog postaje mnogo jasnija i djelovanje kroz bilo koji model upravljanja svrsishodnije.
Hajdukova se paradigma trenutno bazira na narodnom identitetu, poštenju i transparentnom djelovanju. No, niti jedan od tri stupa koji ju čine nema nikakve veze s nogometom, a dva od tri uopće ne spadaju u pitanje paradigme, već etike, i upravo je u tome problem. Etički kodeks je izuzetno bitan i za njega smo se kao zajednica namučili, ali nitko nije uspješan zato što je pošten i dobar, niti zato što je vezan uz narod. Uspjeh proizlazi iz kombinacije dobro definiranih ciljeva, metoda i predanosti kvalitetnom radu, a paradigma treba imati svrhu uspostavljanja radnog identiteta i odgovoriti na pitanja poput: Kako Hajduk želi igrati? Kako želi raditi? U kojim uvjetima? Hoće li se ulagati u mlade igrače ili starije i iskusnije? Hoće li se vječno čekati Grad Split ili će se ulaganju u terene pristupiti autonomnije i proaktivnije? Želi li se igrati defanzivno ili napadački, s više kontrole ili više kaosa te koja je uopće filozofija nogometa u Hajduku? I brojna druga pitanja na koja treba dati odgovor, no trenutno se njima, naizgled, nitko ne bavi. Nijedan model upravljanja ne može ispraviti nedostatak definiranog okvira djelovanja i adekvatne primjene znanja, niti ih sam po sebi može stvoriti. Hajduku su potrebni novi ljudi, nov način razmišljanja i paradigma usmjerena prema znanju i nogometu. Potrebni su kadrovi (i članovi) koji razumiju postojeći model upravljanja i drže se zadanih ovlasti te su spremni preuzeti, ali i pravovremeno pozvati na odgovornost. Tek kad se kvalitetno definira paradigma može se početi razmišljati o izmjenama i unaprjeđivanju modela upravljanja jer se u suprotnom samo radi o kozmetičkim preinakama.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Naravno da kad 15god radiš na jedan način i ne daje ti rezultate zapitaš se pa dali je to sto radimo dobro?? Jer svatko tko razmišlja svojom glavom vidi da jednostavno se koprcamo u blatu. Ne mislim ne to da od sutra Nas Hajduk mora se maknut iz svega, nego da bi se model trebao modificirati ili tako nešto. Svi znamo na koji način je Lukša došao na mjesto predsjednika, ne baš na legitiman način kako su njegovi prethodnici. I gle za vraga bas on dovede Hajduk do 2 kupa i borbe za naslov. Ima i on mana, trošio je previše novca ali da ga nije trošio nebi ni to postigao.
Isto tako sad se pišu nekakvi privatnici, legende kluba koji bi uzeli upravljačke funkcije. Sjecate se prije 10tak godina kad se pisalo da bi Tommy kupio jedan dio dionica, Torcida je skoro htjela porazbijat njihive trgovine. Zasto se s njim i Pašalićem ne moze sjest, porazgovarat i da se nadjemo neki model i riješenje da udju u klub. Neka vode glavnu riječ i ulazu svoje novce, a grad kao većinski vlasnik i NH kao drugi neka nagledaju njihov rad.
Kao navijač Hajduka psihički sam iscprljen u zadnje dvije godine i ne nalazim motivaciju u gledanju njihovih utakmica. Bojim se da puno ljudi ima isto mišljenje kao i ja i da ce dici ruke od njega. Zato je vrijeme da se neke stvari pomaknu, izađe iz tog kruznog toka, barem malo kažemo sebi istinu u lice i tek tada pokusamo vratiti klub gdje pripada.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/