-- TEKST JE RAZDVOJEN NA DVA DIJELA ZBOG OGRANIČENJA OD 10 000 ZNAKOVA. DRUGI DIO ĆE ISTO BITI NA PROFILU, A LINK ĆU OSTAVITI U KOMENTARU --

Uoči utakmice s Rijekom, na press konferenciji je Gattuso potvrdio kako će napustiti klupu Hajduka na kraju sezone, i tako postati prvi trener nakon Damira Burića u sezoni 2015/16. koji je odradio kompletnu sezonu na klupi Hajduka. Klupu će, ako Hajduk ne dočeka čudo u zadnjem kolu, napustiti na jedan gorak i tužan način, nakon neuspješne sezone u kojoj Hajduk nije uspio iskoristiti velike prilike koje su mu se otvarale u sva tri natjecanja, i u kojoj se u kraju ispuhala sva energija i uzbuđenje oko kluba. Ali nije s Gattusom uvijek bilo tako, dapače, prije 11 mjeseci je bilo je skroz suprotno.

Gattusova era je počela u nesigurnom trenutku za klub kad je Hajduk bio na velikom raskrižju sa zahtjevnim zadatkom stabilizacije kluba nakon kompletnog remonta i "evolucijskog napretka" na upravljačkoj razini i neuspješne prošle sezone. I u toj nesigurnosti, navijačima je neočekivano predstavljanje Gattusa donijelo dozu optimizma i uzbuđenja. Oni koji prate strani nogomet su ga poznavali i kao trenera, mada je to širem puku bilo manje bitno, već su u njemu vidjeli figuru koja ulijeva povjerenje zbog svoje karizme, imidža i velikog igračkog imena koje je u cijelom svijetu sinonim za požrtvovni i borbeni duh na terenu, onakav duh kakav navijači očekuju od Hajduka, i nekog tko će takvim mentalitetom uvesti reda u svlačionicu koja nije mogla mentalno ispratiti prošlogodišnju utrku za naslov pod neiskusnim trenerom. Gattusova energija je bila snažna i osjetna na početku, samim predstavljanjem se stvorio prvi val pozitive u sezoni, a kroz stihove Sara Perche Ti Amo, ljubav i atmosferu koju su prepune tribine Poljuda s početka sezone pokazivali prema ekipi i Gattusu su se sakrivale negativnije stvari koje su se događale na katu Poljuda.

Prve veće pukotine u pozitivi je donosio niz negativnih šokova u osmom mjesecu. Ružomberok je bio prvi, poraz od slovačkog autsajdera na punom Poljudu je bio prvi rezultatski šok i propuštena prilika u sezoni, te uvertira u par turbulentnih tjedana. U isto vrijeme su se dogodili kiksevi kod Istre i Lokomotive, cijela saga oko odlaska Ivana Perišića koja je uvelike potresla javnu percepciju o Gattusovom autoritetu, a za kraj - otkaz sportskom direktoru Nikoli Kaliniću nakon neuspješnog prijelaznog roka koji je ostavio kadar i financijsko stanje u vrlo nezavidnoj situaciji, situacija koja je popraćena ozbiljnim prozivkama u medijima između Uprave i Kalinića oko podjele krivice za loše stanje u klubu koje je teško više ikakva pozitiva mogla sakriti.

Svi procesi u klubu su bili u ozbiljnoj krizi, optimizam je opravdano bio na minimumu jer nije izgledalo kao da je Hajduk sposoban okrenuti situaciju dovoljno brzo kako bi se spasila sezona. A da cijela stvar bude gora - Hajduka je čekao derbi na Maksimiru protiv Dinama koji je bio u totalno suprotnoj situaciji, Dinama koji je nakon odlične serije osvojio prošlogodišnje prvenstvo i otvorio novu sezonu s 5 neporaženih kola u prvenstvu i laganim plasmanom u Ligu prvaka. Derbi se među hajdučkim pukom dočekao bez velikih očekivanja, a šuškalo se i kako bi poraz u toj utakmici presudio Gattusu na klupi na obostrano "zadovoljstvo" - Upravi koja bi resetirala situaciju i počistila ostatke kaosa prijelaznog roka, i Gattusu koji bi otišao iz situacije u kojoj je smijenjen i prozvan sportski direktor koji ga je doveo i imao povjerenja u njega.

Ali, kako to biva u nogometu, jedan trenutak je promijenio sve. Trenutak inspiracije Dominika Prpića i Marka Livaje na Maksimiru je Hajduku donio neočekivana tri boda i prvo mjesto na tablici, i time potpuno preokrenuo sudbine oba kluba. Dinamo je tri dana kasnije primio devet golova u Münchenu, smijenio Jakirovića, i od tad ušao u nezapamćeno loš niz u prvenstvu. S druge strane, Hajduk je u Gattusu dobio svjetlo na kraju tunela, u treneru koji je iskoristio negativnu situaciju za galvanizaciju ekipe i navijača, započevši jednu pozitivnu priču nošenu energijom koja bi se trebala izdići iznad svih problema. Na krilima te pozitive, Hajduk je nakon derbija spojio još 6 pobjeda i remi na Rujevici, te je, bez obzira na sve probleme na katu i naznake problema u igri, u studeni ušao kao neporažena vodeća momčad prvenstva.

No, prva utakmica u studenom donosi gostovanje u Varaždinu, eurogol Šege i Hajdukov prvi prvenstveni poraz u sezoni. Varaždin je zatvorio sredinu, tjerao igru preko Gattusovih neobičnih izbora na širokim pozicijama, Hajduk nije stvorio praktički nijednu priliku, balon pozitive nakon pozitivnog šoka na Maksimiru je izdušio i započeo je niz u kojem su se nedostatci Hajdukove igre počeli brutalno kažnjavati.

Iako, nije Varaždin prva utakmica u kojoj su neki Gattusovi izbori bili neobični. Još od prve utakmice je Gattuso iznenađivao izborom igrača, od Torshavna na Poljudu gdje je dotad i od tad marginalizirani Capan započeo na šestici, a također marginalizirani Kalik započeo na neprirodnoj poziciji krila. Capan je u međuvremenu otpao, Kalik se itekako zadržao, a Gattuso je samo nadodavao na popis igrača koje koristi izvan idealnih uloga i pozicija.

Idući na redu je bio Hrgović, mladi talentirani lijevi bek kojeg krasi napadačka igra i centaršut, kojeg je Gattuso u domaćoj utakmici protiv Varaždina prisilno uveo na poziciju desnog beka nakon ozljede Moufija. Svi su to tad vidjeli kao vatrogasno rješenje u nedostatku prirodnih opcija na desnom beku, međutim pri rezultatu 1-1, Hrgović se jednom s desne strane izbacio na lijevu nogu i bum - vrhunska asistencija za Livaju i 3 boda. Iduće kolo, Hajduk gostuje u Istri, Hrgović opet prisilno na desnom beku, identična situacija, izbačaj s desne strane na lijevu nogu i bum - vrhunska asistencija za Livaju i izjednačenje na Drosini. Nakon te dvije utakmice je Hrgović ostao zacrtan kao desni bek do kraja sezone, zbog dvije asistencije iz dvije neprirodne situacije koje je Hrgović teško izborio, bez obzira na činjenicu da Hrgović, igrač vrhunskog centaršuta, nakon te utakmice ima svega 5 točnih centaršuteva u 25 utakmica, te je samo u jednoj od tih 25 uspio uputiti više od 3.

To je s vremenom postao trend, ishitreni Gattusovih odabiri koji su opravdani izoliranim trenucima genijalnosti, a ne objektivnim karakteristikama igrača. Sigurov povratak od ozljede s početka sezone je dočekan s uzbuđenjem među navijačima jer je pokrivao dvije deficitarne pozicije, samo da bi ga Gattuso postavio na skroz novu poziciju - desno krilo. Sigur iz te pozicije u prvih nekoliko utakmica dolazi u 3 gotove situacije, situacije koje nisu indikativne za igru krila, te postiže tri pogotka - Gorici, Lokomotivi i Dinamu. Unatoč tome što je njegova igra u prve dvije trećine ključna za igru Hajduka, i što se u takvim pozicijama višestruko bolje koriste njegove kvalitete u posjedu nego na krilu gdje se može isticati samo dijelom fizičkim karakteristikama, Gattuso ga zadržava na krilu dugi niz utakmica, sve dok nije i njemu zadnjem bilo jasno kako od kanadskog reprezentativca na toj poziciji ne izvlači ni blizu maksimuma.

Pozicija lijevog beka je također jako često bila problematična jer se uloga lijevog beka rijetko mijenjala ovisno o profilu igrača - bek je skoro uvijek bio igrač koji ide prema naprijed i koji više gravitira prema sredini terena i invertiranoj ulozi nego igri uz liniju. To ne bi bio problem kad bi Melnjak igrao na toj poziciji, jer Melnjak je igrač solidne tehničke kvalitete i vrhunskog osjećaja za otvaranje i napadanje prostora, koji već duže vrijeme u Hajduku briljira i rješava utakmice iz takvih situacija. Problem bi nastao kad bi u takvoj ulozi igrao Ismael Diallo, fizički moćan branič koji zaostaje po pitanju tehničke kvalitete i nogometne inteligencije u posjedu. Ti nedostatci kod Dialla su bili vidljivi i na poziciji klasičnog beka, a na poziciji veznjaka su bili dodatno naglašeni, te bi Hajduk s njim u takvim pozicijama praktički imao igrača manje u posjedu i kvalitetnoj izgradnji napada.

Može se nabrojati još niz takvih primjera, npr. Mlakar i Rusyn koje Gattuso nije znao kako koristiti u prvih par utakmica i dovodio ih u potpuno neprirodne pozicije, kao kad je s igračem više protiv Dinama na Maksimiru kao plan igre postavio izolacije 1 na 1 za Mlakara na širokom prostoru, igraču kojem je to vjerojatno najgora napadačka karakteristika. A najzanimljiviji među njima, igrač oko čijeg se statusa u Gattusovim planovima najviše pisalo tijekom sezone je najvrjedniji igrač Hajduka po Transfermarktu, Rokas Pukštas. O njegovoj sezoni dovoljno govori podatak da nije postigao pogodak cijele sezone, kao igrač čije su kvalitete iskakale prijašnjih sezona upravo po dolascima iz drugog plana i osjećaju za prostor. Ispromašivao se u početku sezonu, no kasnije više nije ni stavljan u pozicije i uloge u kojima može biti opasan za protivnički gol. Drugi dio sezone, nakon što je "odmrznut" s klupe nakon duže pauze izbivanja iz momčadi isključivo zbog trenerovih odluka, korišten je skoro isključivo kao šestica u tandemu s Rakitićem - uloga u kojoj do izražaja dolazi manji dio njegovih fizičkih kvaliteta, iz koje je puno rjeđe mogao dolaziti u protivnički kazneni prostor, i za koju nema ni tehničku kvalitetu ni mentalnu sposobnost kontrole utakmica kako bi ju odrađivao na razini Krovinovića, kojeg je redovno mijenjao. Cijelu stvar gorom čini činjenica da je Gattusov sustav imao drugu ulogu koja savršeno odgovara igraču Rokasovog profila, pozicija polušpice čiji je zadatak bio intenzitet u prvoj liniji presinga uz Livaju, te korištenje Livajinih kretnji napadanjem prostora, uloga koju je skoro cijelu sezonu odrađivao Anthony Kalik, igrač neusporedivo slabije perspektive i potencijala za učinak i prodaju.

...

--nastavak u drugom dijelu--