Dana 27. svibnja 2025. navršilo se točno 80 godina od jednog od najslavnijih trenutaka u bogatoj povijesti HNK Hajduk Split. Na taj datum 1945. godine, Hajduk je završavao svoju slavnu Afričku turneju koja je uslijedila nakon obnove kluba na otoku Visu, 1944. godine, na blagdan sv. Dujma. Turneja je završila u Libanonu, gdje je Hajduk odigrao utakmicu protiv reprezentacije Libanona. Prije same utakmice, rukovodstvo kluba bilo je primljeno na svečanu audijenciju kod tadašnjeg glavnog zapovjednika francuskih vojnih snaga na Levantu, armijskog generala Georges Catrouxa. Tom prilikom Hajduk je primio svečanu diplomu kojom je proglašen "Počasnom sportskom momčadi slobodne Francuske" (Équipe sportive d'honneur de la France Libre).

Ova povelja imala je golemu simboličku težinu jer je predstavljala priznanje Hajdukovom jasnom antifašističkom stavu tijekom Drugog svjetskog rata. Da bi se ova povijesna epizoda u potpunosti razumjela, potrebno je vratiti se još dublje u povijest kluba.

Hajduk u kontekstu povijesnih napetosti – od Calcia do antifašističkog otpora

Hajduk je osnovan 1911. godine, a prva veća titula došla je 1927., kada je osvojeno prvenstvo tadašnje Kraljevine SHS. No, ono što je još važnije od same titule su okolnosti tog vremena. Kraj 1920-ih bio je obilježen porastom talijanskog imperijalizma. Benito Mussolini po drugi put dolazi na vlast, a Italija sve snažnije iskazuje teritorijalne pretenzije prema Istri i Dalmaciji, oslanjajući se na obećanja savezničkih sila iz Prvog svjetskog rata.

U tom kontekstu jača i Calcio Spalato, nogometni klub koji je služio kao alat talijanskih autonomaških krugova u Splitu. Cilj Calcia bio je kulturno i političko vezivanje Dalmacije za Italiju putem sporta, posebice nogometa, koji je u radničkim slojevima imao snažan društveni utjecaj.

Osnivanje Hajduka bio je svojevrstan odgovor na te pokušaje. Klub je od svojih početaka nosio jasnu rodoljubnu, hrvatsku i dalmatinsku crtu. S vremenom je Hajduk preuzeo primat u Splitu, dok je Calcio gubio važnost i postao političko sredstvo koje nije zaživjelo među građanima.

U kasnijim godinama, pogotovo u razdoblju pred Drugi svjetski rat, Hajduk se pozicionirao kao simbol Dalmacije i hrvatskog identiteta. Nakon što je uspostavljena NDH 1941. godine, Hajduk je odbio sudjelovati u njenom prvenstvu, iako je imao brojne ponude da igra u talijanskoj ligi uz izgradnju novog stadiona. Odluka da ne pristupi ni NDH-ovom ni fašističkom natjecanju bila je jasna politička i moralna poruka nakon ustaškog pokolja igrača RNK Splita kod Sinja. Raspušten 1941. godine, mnogi igrači Hajduka odlaze u partizane i priključuju se borbi protiv fašizma, nacizma i ustaškog režima.

Zbog te povijesti otpora i jasne opredijeljenosti protiv totalitarnih ideologija, povelja iz 1945. dobiva dodatnu vrijednost: Hajduk nije bio samo nogometni klub, već i simbol slobode, prkosa i narodne volje.

Torcida i zaboravljena povijest

U tom svjetlu, zbivanja na utakmici protiv Dinama 3. svibnja 2025. godine pokazuje kontradiktornost sa povijesti voljenog kluba. Dio pripadnika Torcide podigao je transparent u znak sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnog puta, što je samo po sebi legitiman čin odavanja počasti nevinim žrtvama. Međutim, uz transparent se orilo skandiranje "Za dom spremni", što u kontekstu transparenta jasno simbolizira povezanost s ustaškim režimom i NDH.

Ovaj uzvik, bez obzira na tvrdnje da ima povijesno dublje korijene, u suvremenom kontekstu neodvojivo je vezan za totalitarni režim protiv kojeg se Hajduk povijesno borio. Time dolazimo do ključne kontradikcije: navijači kluba koji je odbio sudjelovati u NDH-ovom natjecanju i čiji su igrači ginuli u borbi protiv fašizma, danas se koriste simbolima upravo tih režima.

Dodatno nepoznavanje povijesti Hajduka pokazuje i navijačka pjesma "Forza Hajduk Spalato", koja sadrži naziv "Spalato" odnosno talijansku verziju imena grada. Iako je talijanski kulturni utjecaj na Dalmaciju neosporan, korištenje tog naziva u navijačkom kontekstu nosi simboliku koja je oprečna temeljima na kojima je Hajduk nastao, pogotovo kad se zna da je "Calcio Spalato" bio simbol talijanskih težnji u Splitu.

Moderni dio Torcide, osobito nakon smrti Žana Ojdanića, sve češće reinterpretira povijest kluba na način koji ne odgovara činjenicama. Nepoznavanje ili zanemarivanje povijesnih činjenica stvara iskrivljenu sliku identiteta Hajduka i opasnost da se klub instrumentalizira u svrhe koje mu nikada nisu bile svojstvene.

Zaključak

Hajduk je kroz cijelo 20. stoljeće bio više od sportskog kolektiva – bio je izraz društvenih i političkih vrijednosti, otpora svakom obliku represije, bilo da se ona zvala fašizam, nacizam, velikosrpstvo ili suvremeni oblici političkog ili ekonomskog ugnjetavanja. Zato je danas, 80 godina od Afričke turneje i povelje Slobodne Francuske, važno podsjetiti na te vrijednosti i preispitati vlastito razumijevanje klupskog identiteta. Poštivanje žrtava i različitih pogleda na povijest ne znači prihvaćanje simbola koji su u suprotnosti s vrijednostima slobode, pravde i otpora, vrijednostima koje su u srži Hajduka otkako je osnovan. Hajduk u budućnosti mora nastaviti živjeti pod svojom krilaticom „Prkos moćnome, zaštita slabome“.

HŽV