Roland Garos ulazi u samu završnicu. Ostao je još samo jedan meč u muškoj konkurenciji, odnosno veliko finale. Pokušaj da skine krunu aktuelnom šampionu Karlosu Alkarazu imaće Janik Siner, koji je u polufinalu nadigrao Novaka Đokovića.

Đoković je ušao u meč sa pa vjerovatno najboljom formom u poslednjih godinu ipo dana. Imao je devet pobjeda u nizu ali i igru koja je podsjećala na one njegove najbolje dane. Sa te strane, očekivalo se da polufinale bude spektakularno.

Međutim, prvi set nije bio takav. Doduše možda su samo očekivanja bila visoka jer smo znali ko su rivali na terenu. Međutim, nekako je prvi set bio mlak sa obje strane. Gem koji je napravio razliku bio je peti gem, u kome je Italijan napravio brejk.

Upravo ta energija nije bila dobar znak. To što je Đoković izzgubio set zaista nije bio razlog za paniku sam po sebi. izgubio je set i protiv Zvereva i to isto prvi. Međutim, razlika je zapravo bila ogromna. Prije svega Noletova energija nije bila ni približno na istom nivou. Bilo je jasno da mora poboljšati energiju u nastavku ako želi bilo šta protiv Italijana.

Početak drugog seta je to nagovijestio. Djelovalo je da je momentum tu i da je samo pitanje vremena kada će Đoković napraviti brejk. Međutim, u sedmom gemu se dešava obrnuto i Siner dolazi do brejka prednosti. Uspio je Nole podsjetiti na on svoje najbolje dane jer se vratio, došao do 5-5 i 40-15. Međutim, stao je i kada se ponovo uključio u meč bilo je 2-0 u setovima.

Djelovalo je da je Đoković u padu na startu trećeg seta i da je samo pitanje vremena kada će pasti. Nije padao u smislu gubitka servisa. Naprotiv, u desetom gemu je imao tri set lopte ali ih nije iskoristio. Sve su bile na servis Sinera ali nije Nole bio bez šansi u tim poenima. U završnici je previše griješio pa je Italijan u taj brejku došao do trijumfa.

Rezultat nije ogledalo meča

Ako je neko propustio meč pa pogledao da je Siner dobio u tri seta, lako može pomisliti da je to bila rutinska njegova pobjeda. Zapravo, bilo je sve osim toga jer je meč u najvećoj mjeri bio egal.

Ali tu dolazimo do surovosti tenisa kao sporta. Lično, tenis mi je jedan od dva omiljena sporta i kada imam vremena volim čak i mečeve na čelendžeru pogledati. Ali tenis je tako specifičan sport. Ne morate odigrati dobar meč ali ga možete dobiti ako nekoliko poena odigrate dobro.  Takođe, možete odigrati jako dobar meč a izgubiti 3-0 ako ste baš tih nekoliko poena loše odigrali.

Tako je otprilike bilo u ovom  meču. Kada god bi Đoković imao šansu za nešto više, griješio bi i poklanjao kao da je Djed Mraz a ne neko ko pokušava ući u finale Roland Garosa. To ne umanjuje ništa od onog što je Siner radio. Naprotiv, negdje su to i njegove zasluge.

Siner je bio hladan i miran. Rijetko kada je napravio grešku u bitnom momentu. Vjerovatno su neki kao djeca igrali tenis na način da su udarali lopticu od zid kuće. E pa na momente je izgledalo kao da Nole pokušava takav zid probiti ali bez uspjeha.

A najjače od svega je to da je Đoković vidio sebe u ogledalu dok je pokušao da nadmaši protivnika. Kada je bio na vrhuncu, Nole je radio protivnicima upravo ono što je njemu Siner u ovom meču uradio. 

Taktika nije bila dobra

Đoković je imao odličnu taktiku za Zvereva i sproveo ju je i djelo gotovo pa perfektno. Sa druge strane taktika za Sinera je bila potpuno pogrešna. Neko će reći da prosto ono što je ulazilo protiv Saše, protiv Janika nije. Ima i toga ali nije sve tako jednostavno.

Možda ono izdanje protiv Zvereva nije bilo realno za Noleta u ovom trenutku jer takav tenis je poslednji put u finalu Sinsinatija 2023. godine protiv Alkaraza, Neko može reći da je neka sredina nastupa protiv Zvereva i Sinera idealan nivo za Noleta. Da ga je imao u oba meča, možda bi oba dobio. Međutim, taktika za Sinera nije bila prava.

Đoković je Zvereva uništio drop šotovima. Bilo je jasno da ta taktika protiv Sinera nije prava. Prvo, Siner je brži, pokretljiviji je i stoji uz liniju dok Zverev voli da stoji dalje. Međutim, Nole je uporno pokušavao. Nije ča ni teren pogađao a i kada bi pogodio, rijetko kada bi to bili dobri drop šotovi koji su donijeli uspjeh.

Bilo je jasno negdje da mora umrtviti ritam meča. Kada je vidio da to ne može, onda je preuzimao rizik. Kombinovao je kraćenje poena i napad u fazonu ili vinerom do poena ili greškom do izgubljenog poena.

Opet, to je dijelom i morao raditi zbog Sinerove igre. Ali je na momente pretjerivao. Srljao je, nije bio miran i kao da mu je u nekim momentima Siner nušao u glavu. A kada je tako onda je logično i da dođe do loših taktičkih rješenja i pogrešnih odluka. na sve to, bekhend nije služio najbolje.

Imao je 50+ grešaka što se zaista rijetko viđa od Noleta kada se igraju tri seta. Miks stvari je doveo do toga, nervoza, zid u vidu Sinera preko puta ali i loše odluke i brzopletost Đokovića.

Šta dalje ?

Novak ima 38 godina. Jedini je uz Sinera stigao barem do polufinala na oba GS turnira. Na jednom je dobio Alkaraza a na drugom Zvereva, odnosno dvojicu od trojice najboljih trenutno uspio je savladati. Uz to, ima finale Mastersa i osvojenu Ženevu.

Dakle, rezultati su i više nego dobri iako je bilo ispadanja i u prvim rundama. Međutim, malo je sve zabrnuo ponašanjem sinoć. Prvo, dodirnuo je šljaku kada je odlazio sa terena kao da se oprašta a malo su čudno zvučale neke rečenice na pres konferenciji.

Ipak, ne djeluje mi tako izvjesno taj kraj i da će se brzo desiti. Pogotovo jer je prije samo 20ak dana kod Slavena Bilića u emisiji rekao da razmišlja o nastupu na Olimpijskim igrama 2028. godine. 

Njegovo ponašanje sinoć je više racionalno. Ako se desi i najmanja povreda koja je iole ozbiljna, utisak je da Đoković automatski završava karijeru. Isto tako svjestan je da je nakon silne kilometraže sada lakše da se desi povreda nego prije pet ili deset godina.

Jer jasno je svima da Nole neće vječno igrati. Svakako bi bilo bolje da se oprosti dok je u vrhu nego da ide iz poraza u poraz i da turnire odrađuje reda radi. To sebi svakako ne bi trebao dopustiti.

Ali isto tako, djeluje da kraj ipak nije tako blizu. Ako je zdrav utisak je da će igrati i ovu i narednu godinu. Poslije toga, ko zna.

Nole je navikao na nepredvidivost pa možda takav bude i sa završavanjem karijere. Ali, utisak je da je realnije da gledamo još neko vrijeme kako igra odličan tenis na najvećim turnirima.