Godina je 2008., a u Kanadi se odvija sedma utrka sezone. Drugu godinu zaredom Ferrari i McLaren vode veliku bitku za naslov prvaka. Nakon što je Kimi Räikkönen godinu ranije ukrao naslov McLarenima u zadnjoj utrci prvenstva, ove godine vozači tih momčadi ponovno jedini nižu pobjede. Prvenstvo predvodi Hamilton s 38 bodova, a slijede ga Räikkönen i Massa s 35 i 34 boda. Na četvrtoj poziciji s 32 boda nalazi se vozač BMW Saubera, koji iako još nije pobijedio ove sezone, ima čak tri postolja i pomalo nevjerojatno drži priključak za vodećima. Nitko ga vjerojatno još ne shvaća ozbiljno, no nakon današnje utrke, upravo će ovaj Poljak biti vodeći u poretku svjetskog prvenstva. Ovo je priča o prvoj i jedinoj pobjedi Roberta Kubice.

Robert Jozef Kubica rođen je 7. prosinca 1984. u Krakovu. Kao vjerojatno svaki budući vozač, odmalena je pokazivao talent za vožnju te se, kao vjerojatno svaki budući vozač, počeo baviti kartingom. Ipak, za razliku od ostalih budućih vozača, Kubica se rodio u Poljskoj – državi koja ne obiluje stazama. Taj nedostatak obitelj je riješila selidbom u Italiju gdje se natjecao u nižim kategorijama Formule, uglavnom u serijama Renault. BMW Sauber zaposlio ga je 2006. kao testnog vozača. Nakon što se Jacques Villeneuve posvađao s momčadi i dobio otkaz usred sezone, Kubica se počeo utrkivati u Formuli 1.

Kubica se te 2008. godine vratio u Kanadu nakon teške i spektakularne nesreće koju je doživio godinu dana ranije. Tada je izletio sa staze na prilazu u predzadnji lakat zavoj s više od 300 km/h i naletio na malu izbočinu u travi koja ga je katapultirala u zrak te se frontalno zabio u betonski zid. Od siline udarca otrgala su se oba krila i tri od četiri gume. Odletjelo je i tisuću manjih dijelova, a bolid se okrenuo za 360°, odletio preko staze te udario u metalnu ogradu. Kad se konačno zaustavio, Kubica je ležao na bolidu bez svijesti, a s vrha izudaranog bolida čak su mu se vidjela i stopala. Vjerujem da su tada mnogi, kao i ja, pomislili na najgore, ali nevjerojatni je Poljak prošao gotovo neokrznuto te je već sutradan pušten uz bolnice. Propustio je samo sljedeću utrku, gdje ga je zamijenio „rookie“ Sebastian Vettel.

Mentalnu snagu, ali i talent Kubica je pokazao i ove godine te se kvalificirao odličan drugi iza tada vodećeg u poretku Hamiltona. Kimi Räikkönen zauzeo je treće mjesto, dok je treći pretendent na naslov Felipe Massa bio tek šesti. Kvalifikacije su obilježile visoke temperature i doslovno osipanje staze koja se morala popravljati između kvalifikacijskih rundi. Problem je bio toliko ozbiljan da je prijetilo otkazivanje utrke te je organizator preko noći doslovno asfaltirao neke segmente staze.

Utrka je započela te je vodeći trojac zadržao svoje pozicije. Vrući dan uvijek je opasnost za F1 bolide, a to se pokazalo i ovaj put u 16. krugu kada je motor Adriana Sutila prvo rekao doviđenja, a onda se zapalio. Sigurnosni automobil izašao je na stazu, ali bolidi po tadašnjim pravilima nisu smjeli odmah u boks. Kad se konačno otvorio „pit lane“, dobar dio bolida krenuo je po nove gume i gorivo. U općem metežu najbolji posao odradili su mehaničari Ferrarija i BMW Saubera te su Räikkönen i Kubica jedan kraj drugoga krenuli prema izlazu iz boksa. I tko zna što bi se dogodilo, bih li ja pisao ovaj tekst i bi li ova utrka ostala zapamćena u povijesti, da na kraju izlaza iz boksa nije stajao jedan semafor.

S upaljenim crvenim svijetlom.

Dandanas mi nije jasno zašto je svjetlilo crveno svjetlo i čija je bila ta „genijalna“ ideja. Ali svjetlo je bilo tamo, a prolazak kroz crveno donio bi diskvalifikaciju, što se godinu ranije dogodilo Massi i Fisichelli. Räikkönen i Kubica su na vrijeme vidjeli semafor i zastali, ali Hamilton koji je izlazio iz boksa iza njih nije. Bolidi Formule 1 mogu se jako brzo zaustaviti, ali toliko brzo ne. E sad, Kubica je stajao desno na, ajmo reć, trkaćoj liniji, dok je Räikkönen bio lijevo. Hamilton se vozio iza Kubice i kad je shvatio da se neće uspjeti zaustaviti, krenuo je kočiti i skretati lijevo. Tako je uspješno izbjegao Kubicu te još „uspješnije“ pogodio Räikkönena. Je li Hamilton reagirao instinktivno i probao izbjeći obojicu ili je donio „poslovnu odluku“ i zabio se u glavnog konkurenta za naslov, procijenite sami*. Kao olakotnu okolnost mora mu se priznati da se i Nico Rosberg zabio u Lewisa nekoliko sekundi nakon toga, isto skrećući u lijevo.

*OK, bilo bi fer da sad priznam kako nikad nisam i neću voljeti Lewisa, čak ni sad kad je prešao u „moj Ferrari“, iako ga poštujem kao sedmerostrukog prvaka (nisi bolji od Schumija!) te mu priznajem vozačku veličinu. Dakle da, zabio se Kimija radije nego u Kubicu.

Nakon što su Kimi i Lewis izašli iz bolida, Finac je u svom nonšalantnom stilu ukazao Britancu da je na semaforu bilo crveno, a ostatak vozača je nastavio s utrkom. U vodstvu su se našli vozači koji nisu ušli u boks, a predvodio ih je Nick Heidfeld. U 28. krugu „Quick Nick“ ulazi na svoju jedinu promjenu guma i dolijevanje goriva te se vraća na sedmo mjesto točno ispred Kubice. Kako su svi vozači koji su bili ispred tek trebali obaviti dodavanje goriva i izmjenu guma, Heidfeld je zapravo vodio. No već krug kasnije, bez ikakvih ekipnih odredbi, napao ga je i pretekao momčadski kolega Kubica. Kubica je imao manje goriva i bio je lakši, ali će još jednom morati u boks te stvoriti dovoljno veliku prednost da se vrati ispred Hiedfelda.

Vodstvo je preuzeo Barrichello, pa Coulthard, Truli i Glock, da bi u 42. krugu poveo Kubica ispred Heidfelda. U 49. krugu Kubica odlazi u boks i vraća se ispred Heidfelda. Do kraja utrke nema bitnijih promjena na prve tri pozicije iako je bilo veselo iza njih. Alonso je izletio dok je lovio Heidfelda, sudarili su Button i Nakajima, a Piquet Junior se vrtio po stazi i odustao. Staza se ponovo počela osipati, ali nije utjecala na konačni poredak. Preostali Ferrari i McLaren nisu se dobro proveli. Kovalainen nije došao do bodova i pokazao je da nije sljedeći veliki finski vozač. Felipe Massa morao se probijati kroz poredak jer je imao dupli posjet boksu nakon što mu u prvom pokušaju nisu uspjeli natočiti gorivo te je završio peti.

Na kraju dana ukupni poredak svjetskog prvenstva zvučao je pomalo nevjerojatno: Kubica je preuzeo ukupno vodstvo s 42 boda, Massa je bio drugi 38, kao i Hamilton, dok je Räikkönen bio četvrti s 35, a BMW Sauber je nakratko preskočio McLaren u poretku konstruktora. Već nakon sljedeće utrke Kubica će izgubiti vodstvo u poretku i nikad više neće biti prvi u prvenstvu. BMW Sauber koliko-toliko će pratiti ritam Ferrarija i McLarena te do kraja sezone nanizati još pet postolja, a Kubica će biti matematički eliminiran iz borbe za naslov tek dvije utrke prije kraja. No sljedeće sezone njihova forma će pasti, a Kubica će na kraju sezone prijeći u Renault. Vozeći za Renault 2010. Kubica će imati više zapaženih rezultata, ali bez pobjede. Tih godina sve više analitičara, ali i navijača, smatrat će Poljaka jednim od najboljih vozača na gridu kojem je potreban „samo“ dobar bolid da to i pokaže.

Prije početka sezone 2011. sve će se, nažalost, promijeniti.

Vozeći Rally Andora u Italiji (jer, eto) izgubio je kontrolu i zabio se u zaštitnu barijeru koja je probila automobil. Pritom su mu stradale noga, lakat, ruka, ali najviše šaka koju je trebalo djelomično amputirati. Nakon više operacija uspio je povratiti osjećaj i kontrolu nad desnom rukom. Svi su mislili da se više nikad neće utrkivati. Svi osim samog Roberta. Dvije godine kasnije počeo je voziti reli, a 2019. se potpuno nevjerojatno vratio u Formulu 1. No u slabašnom Williamsu osvojio je samo bod te je sljedeće sezone zamijenjen.

Karijera jedinog Poljaka u Formuli 1 brzo je napredovala i na trenutak se činilo da mu je potreban samo malo bolji bolid ili malo sreće da napadne naslov prvaka. Ali nije je imao. Umjesto toga, postao je simbol drugim vozačima i dokaz da je svaka prepreka premostiva: dolazak iz države bez F1 tradicije, vraćanje nakon stravične nesreće pa čak i djelomično amputirana ruka. Zato me utrka u Kanadi uvijek podsjeti na velikog Poljaka. Vozača koji je u godinu dana prošao od višenja u potrganom bolidu bez svijesti do svoje jedine pobjede u F1 karijeri.