Kad nemaš transfer, napraviš narativ

Piše: Stipe Iz Zagreba

22.06.2025., 23:45 8 min 5

Kao novinar po struci i PR-ovac po profesiji, dugo se bavim analizom načina na koji se u medijima oblikuje narativ. Medijske manipulacije kroz spinove i druge metode nisu rezervirane samo za sferu politike, već su prisutne i u sportu.

Kao primjer koristit ću članak Novog lista o transferima HNK Rijeka, u kojem se – prema mom mišljenju – konstruira narativ koji nema uporište u stvarnim događajima, ali ima jasan cilj: zaštititi imidž kluba u osjetljivom trenutku.

Ova analiza nije usmjerena protiv autora ili samog medija. Želim pokazati kako se, čak i nenamjerno, kroz medijski diskurs može manipulirati percepcijom javnosti.

Teorijski okvir – Framing theory

U komunikacijskoj znanosti postoji koncept „framinga“ koja tvrdi da mediji ne govore ljudima što da misle, nego kako da o nečemu razmišljaju – postavljanjem okvira, biranjem koje informacije istaknuti, koje prešutjeti i kojim tonom ih prenijeti. Taj okvir usmjerava pažnju publike i oblikuje dojam o događaju ili akteru, često bez da toga uopće postanemo svjesni.

U praksi, to znači da ista priča može zvučati potpuno drukčije – ovisno o tome tko je prikazan kao pobjednik, tko kao gubitnik, tko je „napao“, a tko se „obranio“. Iako su činjenice iste, dojam koji čitatelj nosi sa sobom nije.

Logički skokovi i besmislice

Već u samom naslovu možemo vidjeti konstrukciju koja nema smisla kada se pročita ostatak članka. Rijeka je, navodno, „otela“ Hajduku igrača – što bi značilo da je Hajduk bio u pregovorima, a Rijeka je potom pregovaračkim vještinama uspjela osigurati potpis. Međutim, to nije ono što piše u tekstu.

Tamo stoji da je Rijeka već bila u pregovorima s igračem, informacija je procurila u medije, a onda je Hajduk 'uletio' i pokušao nešto „ušićariti“. Hajduk, prema toj verziji, nije uspio.

Logičan naslov bi bio nešto poput: „Hajduk nije uspio preoteti igrača“ – ako je već to poanta. No to bi automatski priznalo da Hajduk nije imao stvarnu šansu jer je došao prekasno. A to, onda, više ne zvuči kao pobjeda Rijeke, nego kao rutinski završetak transfera. 

Ono što je Hajduk zaista učinio, a što se u članku ne prikazuje kao uspjeh, jest dovođenje drugog igrača, Pajazitia. No tu nema konstrukta „preotimanja“, nema dramatike, nema narativa o pregovaračkoj vještini, boljim uvjetima ili projektu. U tekstu to jednostavno prolazi kao posljedica „dobrih odnosa agenta s budućim sportskim direktorom Hajduka“. 

Ponovimo: Rijeka uspješno završi pregovore i to je – pobjeda. Hajduk privuče igrača kojeg Rijeka također želi – i to nije pobjeda Hajduka, niti, ne daj Bože, poraz Rijeke. 

Hajduk kao neprijatelj

Nastavno na prethodnu točku, važan je narativ konstrukcije neprijatelja – nekoga tko prijeti izvana. U ovom slučaju, to je Hajduk.

„Čim su izašla imena, Hajduk je sprinterskom brzinom uletio i pokušao okrenuti stvari u svoju korist.“

Ova rečenica sugerira da je Hajduk pokušao preoteti Yankova. No, nema javne potvrde, nema konkretnog izvora – samo tvrdnja. Hajdukov neslužbeni bilten, Dalmatinski portal, izašao je s nedvosmislenim negiranjem bilo kakvog kontakta s igračem.

Zašto je to važno? Jer se takvom tvrdnjom gradi lažna drama u kojoj Rijeka „pobjeđuje“ u fiktivnoj borbi. A stvarna borba – ona za Pajazitija, koju je Hajduk dobio – ostaje u pozadini.

Od kraja sezone, Pajazitija su mediji povezivali s Hajdukom, Rijekom i Olimpijom. Teško je reći tko je prvi došao u kontakt, no to nije ni bitno. Bitno je da je u ovom članku tvrdnja kako je Rijeka „izgubila“ igrača gotovo izbrisana, a narativ o Hajduku kao spletkarošu ubačen bez provjere.

I čak i da jest istina da je Pajaziti bio bliži Rijeci – je li Hajduk tada napravio nešto neetično? Prekršio viteški kodeks? Pregovori s igračima su tržišna utakmica. Nitko tko je u pregovorima nije „rezerviran“. Ako netko u tom procesu izgubi igrača – nije bio dovoljno dobar.

Infantilno durenje i povrijeđeni ton nije ozbiljna komunikacija kluba. Ali jest ozbiljan problem kad ga mediji prihvaćaju bez pitanja.

Glejzanje uprave – bez ikakvog kritičkog otklona

Posljednji dio članka zaokružuje sliku Rijeke kao savršeno vođenog stroja. Kad sam pročitao ovaj odlomak, mislio sam da sanjam:

„S Rijekom se mogu osvojiti trofeji, u Rijeci se svaki dogovoreni euro isplaćuje na vrijeme, u Rijeci se živi u vrućem nogometnom ambijentu, ali bez bojazni igrača od reakcije publike ili kluba ako se dogodi koji poraz, u Rijeci igrači slobodno šeću gradom i okolicom i nakon najneočekivanijih posrtaja, u Rijeci se može postati igrač, reaktivirati karijera, iz Rijeke se može za veliki novac otići u velike europske klubove. Rijeka slavi s igračima kod kojih postoji osjećaj pripadnosti dresu, grbu, klubu i gradu.“

Ovakvog panegirika se ne bi posramili ni u Sjevernoj Koreji. U Hrvatskoj je uobičajeno da svaki klub ima „svoje“ medije koji navijački izvještavaju. Ništa novo. No ovo je korak dalje – ovo zvuči kao PR objava, ne novinarski članak.

Rijeka se prikazuje kao besprijekoran sustav bez ijedne mane, iako se u istom tjednu dogodilo i dovođenje i gubitak važnog igrača. Članak nema ni pokušaj kritičkog balansa – sve je „kontrolirano“, „pametno“, „po planu“.

Čitajući ovo, imaš osjećaj da čitaš klupski bilten, a ne medij.

Zaključak

Ova analiza nije savršena, ali pokušao sam pokazati kako se putem medija može svjesno ili nesvjesno polirati imidž kluba. A imidž u kontekstu prijelaznog roka nije šminka. To je oružje.

Svi klubovi imaju svoje „glasnogovornike“ i kanale – to nije sporno. No ovaj članak, po mom mišljenju, prelazi granicu između lojalnosti i propagande.

Moja teorija? Priča o Hajduku i Yankovu je izmišljena. Zašto? Kako bi se Rijeka prikazala sposobnom i moćnom. A sekundarni cilj je prikazati Hajduk nesposobnim – što i nije teško, ali ovdje je napravljeno na silu.

Zašto je to problem? Jer je članak prenesen u gotovo svim hrvatskim sportskim medijima. Nitko se nije zapitao: kako možeš „preoteti“ igrača s kojim si već bio u pregovorima?

U prijelaznom roku ne pobjeđuju uvijek oni koji plate najviše. Pobjeđuju oni koji izgledaju kao da imaju kontrolu. A taj dojam se ne stvara samo u uredima – stvara se i u redakcijama.

Nije problem što Rijeka brani svoj imidž. Problem je što mediji taj imidž brane zajedno s njom.

A kad se to dogodi, ne manipulira se samo istinom. Manipulira se i čitateljem.

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

5 replika

  1. Nottingham Forest
    Mikel Argeta
    • 23.06.2025., 17:52
    Ovaj članak je pi*kin dim kakvih se članaka možeš načitati u režiji SN
    2
    2
    0
    • RapaicIzKucica
      • 23.06.2025., 21:19
      Meni je tu idalje genijalna stvar kad dinamovci proglasavaju SN hajduckim glasilom
      1
      1
      0
    • Stipe Iz Zagreba
      • 24.06.2025., 08:31
      A za Sportske imam posebnu analizu koja će vjerojatno prijeći 10k znakova. Oni su baš posebna kategorija lošeg. 
      1
      1
      0
  2. RapaicIzKucica
    • 23.06.2025., 14:44
    Rijeka ima srecu sta realno nikog nije briga u javnosti za njih pa mogu plasirat svakave gluposti. Meni je vrhunsko njihovo godisnje izvjesce di kroz cijelo izvjesce spominju Hajduk i koliko su bolji u određenim segemntima, onda PR služba to skrat i posalje NL-u od kojeg svi prepisu clanak jer, again, nikog nije briga za Rijeku
    3
    3
    0
    • Stipe Iz Zagreba
      • 23.06.2025., 15:42
      To s izvještajem je bilo prejako, samo odjednom usporedbe s Hajdukom. I to je za posebno proučavanje, zašto su Hajduk izabrali za metu kada im treba.
      3
      3
      0

Novi komentari Više

Novo na kanalu Otvori

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social