Dolazak novog trenera na klupu nekog kluba uvijek se percipira kao nova stranica u funkcioniranju kluba, nekakav novi početak. Takvi trenuci najčešće su prožeti valom optimizma kako kod navijača, tako i kod cjelokupne javnosti i budućnost izgleda puno svjetlije nego što se činila prije. Vrline novog trenera se pretjerano glorificiraju, mane se ne spominju, a kada se još pojave i glasine o bombastičnim transferima koje je klub spreman realizirati kako bi osnažio momčad i ispunio želje novog trenera, svi preduvjeti za potpunu navijačku euforiju su ispunjeni.

Međutim, imenovanje Hansija Flicka za novog trenera Barcelone pred kraj svibnja 2024. bilo je znatno drugačije i velikom broju navijača osjećaji su bili podijeljeni. Flick je na klupi zamijenio legendarnog Xavija Hernandeza koji u očima navijača predstavlja jednu od najvećih legendi kluba i nije bilo lako prihvatiti da on ipak neće biti taj koji će vratiti Barcelonu u vrh europskog nogometa. Uz to, u javnosti je bila izražena skepsa koliko će zaokret u stilu igre  novog trenera odgovarati trenutnom kadru, a kada su se nedugo nakon toga ostvarile crne prognoze da će Barcelona zbog strogog financijskog fair playa La Lige biti onemogućena značajnije investirati u ulazne transfere i ojačati momčad, momčad je u novu sezonu ispraćena s određenom dozom sumnje i značajno smanjenim očekivanjima.

Sada kada je sezona završila i kada se na kraju podvuče crta, pokazalo se da je imenovanje Flicka za novog trenera Barcelone bila fantastična odluka. Nijemac po dolasku nije puno očajavao radi ne baš idealnih uvjeta u koje je stigao, nego je odmah krenuo mijenjati stvari na bolje. Jasno je odredio nositelje momčadi, stavio ih je u pravi kontekst i oko njih gradio igru. Pružio je šansu mladićima iz La Masije, znatno podigao fizičku spremnost momčadi te malo po malo mijenjao mentalitet ekipe koja se u kratkom roku iz talentirane, ali pomalo neiskusne i bojažljive momčadi koja je zapinjala već na prvoj ozbiljnijoj prepreci u Europi pretvorila u iznimno hrabru i napadački nastrojenu momčad koja je s punim pravom ciljala na osvajanje svih mogućih trofeja i od svojih nositelja stvorila legitimne kandidate za osvajanje Zlatne lopte. Na kraju, morali su se zadovoljiti sa osvojenom trostrukom krunom u Španjolskoj – osvojili su redom Super kup, La Ligu i Copa del Rey, dok su u Ligi prvaka ispali u polufinalu u epskom okršaju s milanskim Interom.      

Ništa od toga ne bi bilo moguće da nije došlo do određenih promjena u igri Barcelone. Flick je uspješno odradio svoju prvu sezonu u Barceloni zbog jednog vrlo jednostavnog razloga. Naprosto je ostao svoj. Svoju trenersku ideju nije puno prilagođavao igračkom kadru koji je zatekao niti situaciji u kojoj se našao. Imao je olakotnu okolnost u tome što je igrački kadar koji je zatekao naprosto toliko talentiran da se bez problema mogao prilagoditi novim zahtjevima igre. Svejedno, bilo je potrebna prilična doza hrabrosti za to i takav pristup je na kraju bio pun pogodak.

Dva ključna elementa na čijim je temeljima Flick gradio igru Barcelone bili su nemilosrdna napadačka dinamika kada je momčad napadala, a visoko podignuta zadnja linija koja je optimizirala šanse momčadi za oduzimanjem lopte u ranoj fazi protivničkog napada kada bi se branila.

U napadačkom dijelu igre zahtjevi su bili prilično jasni. Zadnja linija težila je što prije dovesti loptu do Pedrija koji je pod vodstvom Flicka postao glavni organizator igre. Neovisno o tome igrao li on na mjestu lijeve osmice u formaciji 4-3-3 ili na mjestu šestice u formaciji 4-2-3-1, imao je slobodu kretanja i glavni cilj Barcelonine igre u toj fazi bilo je osigurati da Pedri bude što više na lopti.

Iako je napredak u tom dijelu igre bio jako važan, u nogometu je ipak najvažnije što se napravi u protivničkoj zadnjoj trećini. Upravo u tom dijelu igre Flick je napravio najveći pomak. Još od vremena u Bayernu, njegovo jako napadačko oružje bilo je opteretiti protivničku zadnju liniju s jako puno igrača. Znao je da je to dosta riskantno jer je momčad iznimno obrambeno izložena u slučaju gubitka lopte, posebice ako joj nedovoljno dobro funkcionira prevencijska obrana, no isto tako je znao i da je to najlakši način za postizanje jako puno golova i optimizaciju napadačkog talenta kojeg ima u momčadi. Iskoristio je prirodan rast kvalitete najboljeg mladog igrača svijeta Laminea Yamala, no velike zasluge za fantastičan napadački učinak imaju i Roberta Lewandowskog te Raphinhe.

Naime, Flickovim dolaskom spomenuti dvojac odigrao je najbolje sezone u životu u dresu Barcelone. Legendarnom Poljaku Flick je malo redefinirao ulogu i omogućio mu da radi ono što najbolje zna – zabija golove. Kako je Barcelona često igrala s desetkom, nije bilo potrebe da se Lewandowski pretjerano spušta u veznu liniju i pomaže u izgradnji napada, nego je mogao svu svoju snagu čuvati za postizanje golova. Kada se kvaliteta stvorenih prilika podigla, a Lewandowski stekao dovoljnu razinu samopouzdanja, golovi su padali kao na traci.

S druge strane, Raphinha se pod Flickom naprosto preporodio i počeo igrati nogomet karijere. Ključno je bilo staviti ga u odgovarajući kontekst igre. Flick od njega nije tražio da momčadi daje širinu i bude izolacijski dribler. Ispravno je zaključio da je njegov profil znatno drugačiji. Flick ga je stavio na lijevo krilo, no pozicionirao ga je puno bliže sredini terena. Na taj način iskoristio je njegove kreacijske sposobnosti kao i njegovu sposobnost ulazaka u prilike i realizacije jako puno tih prilika. To je rezultiralo s više od 50 pogodaka u kojima je Brazilac sudjelovao, golom ili asistencijom.

Što se tiče obrambenog dijela igre, ključna stvar bila je izrazita proaktivnost. Nastojalo se visokim presingom čim prije pritisnuti protivnika i oduzeti mu loptu. Zadnja linija je postavljena jako visoko i time se nastojalo olakšati veznjacima u pokrivanju leđa napadačima koji su činili prvu liniju presinga, a s druge strane i sama zadnja linija je od toga profitirala jer je pametnim pozicioniranjem jako puno protivničkih napadača ciljano hvatala u zaleđu.

Sada kada je iznimno uspješna prošla sezona završila, došlo je vrijeme da se momčad ojača. Ključna stvar ovoga ljeta o kojoj će ovisiti dosta toga u sljedećoj sezoni jest dovesti dvije skupine igrača. U prvu skupinu igrača spadaju igrači koji bi svojom kvalitetom donijeli Barceloni nekakav novi element u igri, odnosno nešto na što nije mogla računati u prošloj sezoni. Kao prvo logično rješenje odmah se nameće lijevo krilo. Potreban je igrač koji može momčadi davati širinu na toj strani i koji može protivnika lomiti driblingom. Na taj način momčad će dobiti novi element u igri jer će biti opasna s oba boka, a samim time će Yamal na drugoj strani, kao i igrači u sredini imati više prostora. Isto tako, novo lijevo krilo bi momčadi donijelo prijeko potrebnu širinu kadra jer njegovim dovođenjem Yamal i Raphinha ne bi bili prisiljeni igrati skoro svaku utakmicu.

U ovu skupinu igrača eventualno bi se mogao dodati i još jedan stoper koji bi podigao obrambenu razinu cijele momčadi. Međutim, to mora biti stoper točno određenog profila. S obzirom da se u Barceloni jako puno daje na važnosti izgradnja igre iz posljednje linije, navedeni stoper bi morao biti tehnički besprijekoran i morao bi biti ljevak kako bi s mladim Cubarsijem koji je dešnjak mogao činiti optimalan stoperski par. Isto tako, on bi trebao biti iznimno visok i elitan u zračnim duelima kako bi se nadopunio s Cubarsijem koji nije pretjerano visok. I treća i najvažnija stvar, on bi trebao biti vođa obrane. S obzirom da Barcelona igra s jako visoko podignutom linijom, od krucijalne važnosti im je netko tko bi im bio referentna točka, odnosno igrač čije bi reakcije zadnja linija pratila i na temelju njih se pozicionirala.

Druga skupina igrača koji bi ojačali Barcelonu u novoj sezoni jesu igrači koji bi proširili rotaciju momčadi. To su oni igrači koji će omogućiti glavnim nositeljima igre da se odmore pred ključne dijelove sezone, a da njihovim igranjem ne opadne znatnije kvaliteta igre. Kao primjer takvih igrača odmah se nameću lijevi i desni bek kako se Barcelona ne bi ponovno dovela u situaciju da u ključnom dijelu sezone zbog ozljeda standardnog bekovskog para cjelokupna igra momčadi trpi.

I konačno, može se izdvojiti i posebna treća skupina pojačanja koja bi u skorijoj budućnosti riješila kadrovska pitanja na važnim pozicijama koje sada drže veterani – a to su ponajprije pozicije vratara i napadača. Doduše, pitanje vratara su riješili početkom ljetnog prijelaznog roka. Brzom reakcijom na tržištu i dovođenjem mladog i perspektivnog vratara Joana Garcije Barcelona si je po mišljenju mnogih osigurala vrhunskog vratara za idućih 10 do 15 godina. Što se tiče napadača, Lewandowski ima još samo jednu godinu ugovora i iduće ljeto će biti ono u kojem će Barcelona morati odriješiti kesu i dovesti novog vrhunskog napadača.

Sve u svemu, iznimno uspješna sezona je odrađena, a na pragu ulaska u novu sezonu Barcelona treba još samo dodati nekoliko kockica u mozaik kako bi ova već sada odlična momčad postavila temelje nove dominacije u budućnosti.