NKOS nastavlja gdje je stao prošle godine što se tiče natjecateljskih utakmica. Momčad i dalje ne može odigrati jednu cijelu utakmicu u nizu, a da ne padne zbog lošije kondicije od druge ekipe koja je svih 90 minuta igrala istim tempom dok su Osječani ovaj put izgurali nekih 70 minuta jakog ritma što je ipak bolje nego maksimalnih 45, kako je to bilo uobičajno zadnje sezone.

Energija, zalaganje, hrabrost i ostale fraze koje se previše koriste su bile na dobrom nivou. Dinamo je bio odličan test da se vidi što i koliko ekipa može, također i Zagrepčanima jer smo ipak gledali dvije podjednake ekipe 70 - tak minuta. Mogu se složiti da je jača klupa bila razlika u ovoj utakmici kako javnost tvrdi. Ipak najveći problem je bilo ne igranje dva najbolja igrača (Jakupović, Jurišić). Mersinaj i Matković bi također igrali da su zdravi. Jakupović je kronično nedostajao u napadu jer se tijekom sezone promijenio u igrača koji više kreira igru, a ne samo da je ubojit po protivnički gol. Time se dobije uvijek više igrača koji mogu presuditi što je Rožman dobro detektirao na kraju sezone i na pripremama za novu. Jurišić je već duže vrijeme najbolji bek HNL-a po mom skromnom mišljenju. Dobar u defanzivi i vrlo dobar u napadačkom dijelu gdje često ulazi u protivničkih 16 m. Možda mu fali dobar centaršut što većina bekova mora imati, ali sve nadoknađuje izvrsntim trkom i kondicijom. On je jedini igrač Osijeka koji može mljeti svih 90 minuta nogometa. Dok je Toure donekle zamjenio Jakupovića solidnom igrom (čak je i asistirao Omeroviću zicer), Bukvić u ovakvoj utakmici gdje su bili super energični Valiničić i Vuk na desnoj strani nije imao šanse. Omerović također nije obrambeno odigrao sjajnu utakmicu. Mnogi nogometni punditi ističu da su bekovi ključni igrači u današnjem nogometu s čime se slažem. Upravo je Valinčić to jučer dokazao. Na kraju krajeva PSG možemo uzeti kao najbolji primjer.

Zbog izostanka najboljih igrača logični slijed je bio da je klupa bila prekratka. Na toj klupi su već i onako klinci koji tek moraju doći na tu veću seniorsku razinu ( Barić, Farkaš, Žeravica, Kolarik) i mladići kojima je ova godina ključna da vide gdje će im karijera se kretati. Tu mislim na Mikočića i Vrbanca koji su oduvijek obećavali. Omerović i Bukvić su se stabilizirali u prvoj momčadi. Vrbančić je jako pozitvno iznendio i golem dio igre pada na njegova leđa ipak zbog toga nije imao snage odigrati svih 90 minuta.

Tu dolazimo do druge ključne stvari koje Osijeku kronično nedostaje, a to je kondicija. Prekratak na klupi, prekratak na kondicijskom planu, a na kraju i na rosteru jer mu svaku utakmicu zbog ozljeda ne igra minimalno 2-3 prvotimca. Ozlijede su također dio kondicijske spreme osim ako se ne radi o nekom strašnom udarcu protivničkog igrača. Jurišić i Matković su sami od sebe nastradali, ne zbog pogibeljnih startova, Jakupović i Mersinaj također. Jasno to je široka tema i individualna donekle jer je svatko drugačije građen, ali definitvno nešto govori i kondicijskoj pripremi tijekom zadnjih sezona gdje je Osijek bio u zaostatku naspram ostalih ekipa u prvenstvu. Vidjet ćemo ove sezone koliko točno tu bijelo-plavi mogu napredovati. Meni se osobno čini da se osjeti neki napredak po tom pitanju samo treba nastaviti raditi i dati šansu novom glavnom čovjeku u tom segmentu Eldinu Jeleškoviću. 

Taktički se vidi neko drugo lice Osijeka i plan Rožmana. O tome ćemo više tijekom sezone kao i pojačanjima kojima treba dati šansu da se pokažu. Osijek sada ima još tri teške utakmica ( sve su teške u hnl-u) u kojima je bitno uzeti koji bod da ne padne na psihičkom planu kao prošle sezone.

Živi i veseli bili !