- I tako plovimo naprijed, čamci protiv struje, neprestano nošeni natrag u prošlost.

Završne riječi iz Fitzgeraldovog djela Veliki Gatsby savršeno opisuju ono što se splitskom Hajduku događa, i ponavlja, iz godine u godinu. Klub zastrašujućeg imena za navijače "Bijelih", Dinamo City, nije ni prvak, a niti doprvak svoje zemlje Albanije. Trećeplasirana momčad iz prošle sezone i još jedan u nizu protivnika koji se u poljudsku kroniku upisao u poglavlje pod naslovom "Kako smo opet ostali bez Europe u kolovozu". Mnogi će se ironično našaliti - prije Velike Gospe. Malo je nedostajalo do ponoći. Vraški malo...

Navijači su tu scenu gledali već previše puta da bi se iznenadili - momčad koja je još u fazi uigravanja, protivnik koji djeluje svježije i spremnije, te rezultat koji boli. U ovom slučaju, nije se radilo o jednoj lošoj večeri, nego o još jednom dokazu u nizu (petnaestom) da Hajdukov europski problem nije sezonska prehlada, nego kronična bolest.

PROBLEMI

Razlozi zbog kojih se to ponavlja iz godine u godinu dobro su poznati i ponavljaju se gotovo školski. Hajduk već godinama pati od kronične nestabilnosti u upravi i na klupi. Trenerski stožer i sportski direktor rijetko ostaju dulje od dvije godine. Nevjerojatno zvuči činjenica da je Zoran Vulić posljednji trener koji je proveo pune dvije godine na klupi Hajduka (2002. - 2004.). Igoru Tudoru nedostajala su dva mjeseca u 2015. godini da ponovi raritetan Vulićev podvig. Raritetan za Hajdukove prilike... Uglavnom, svaka promjena donosi novu filozofiju, novu taktiku, novu listu pojačanja i novi kaos u pripremama. Dok drugi klubovi u Europi grade momčad i sustav godinama, Hajduk gotovo svako ljeto kreće ispočetka. Uz to, transferi kasne, a ključna pojačanja prečesto stižu usred ljeta, prekasno da bi prošla pripreme i pronašla svoje mjesto u sustavu. Zbog toga se kvalifikacije igraju s polugotovom ekipom.

Loša fizička i taktička priprema pridodaju se na hrpu problema. Kvalifikacije su za Hajduk ove sezone krenule u drugoj polovici srpnja, kada splitska momčad još nema ni ritam ni formu. Što je uistinu tužno, budući da do tog trenutka prođu dva mjeseca od kraja prethodne sezone. Na Poljudu se tada govori o zagrijavanju za sezonu, dok momčadi iz Kazahstana, Slovačke ili Albanije u to vrijeme već imaju ozbiljnu kilometražu i homogenost unutar ekipe. Prvi primjer - Hajduk je prva pojačanja, Karačića i Pajazitija, dobio u drugom tjednu srpnja. Drugi primjer (uzrok prvog) - izbori za novi Nadzorni odbor kluba održali su se posljednjeg dana lipnja. Dakle, u čitavom lipnju ništa se nije niti moglo napraviti. A lipanj je najvažniji mjesec od svih 12 za sve iole ozbiljne sportske kolektive. Hajduk to očito nije. Niti će biti dok "Naš Hajduk" gospodari.

Tome se pridodaje i podcjenjivanje protivnika. Mentalitet "mi smo Hajduk, oni su mali" skupo se plaća gotovo svako ljeto. Većina Hajdukovog kadra niti ne treba imati takav stav, no kada su takvih uvjerenja mnogi koji okružuju klub, onda će kad-tad takve misli doći i do samih igrača. Prosudite sami ima li Slobodna Dalmacija dobar utjecaj na Hajduk i želi li dobro Hajduku kada tri dana uoči uzvrata u Tirani gdje "Bijeli" nose minimalnu prednost objavi intervju sa stoperom Jagiellonije, potencijalnog Hajdukovog protivnika u play-offu za KL, Dušanom Stojinovićem, u kojem ovaj priča o susretima s Hajdukom kao sigurnom stvari!? Pritom u naslov stave njegovu izjavu: "Rekao sam momcima da nas čeka pakao, pogotovo na Poljudu, neka pogledaju tko je Livaja", a u prvom paragrafu novinar Marko Bilić samouvjereno naglašava da "smo prolaz Hajduka protiv albanskog Dinama uzeli pod normalno". Tko mi? Misliš, vi - pojedinci koji iz godine u godinu apsurdnim tekstovima samo stavljaju uteg na ionako teška hajdučka ramena.

Najopasniji uteg, međutim, nosi se u glavi. Svaka nova momčad ulazi u kvalifikacije s teretom prošlih neuspjeha. Kad se rezultat zakomplicira, s tribina i iz medija dolazi ona ista rečenica: "Evo, opet će ispasti...". Istih onih medija koji su prije prvog sučevog zvižduka toliko sigurni u prolazak... Na kraju, ostaje i problem nedostatka igrača europskog profila. Hajduk ima talentiranu akademiju, ali premalo nogometaša naviknutih na europski ritam - bržu igru, agresivniju obranu, uvjete na koje se ne mogu sresti unutar granica "Lijepe naše". Umjesto provjerenih europskih ratnika, roster se prečesto krpa veteranima koji ne mogu pratiti intenzitet. A kako je tek mladima - koliko je Pukštas nazadovao u posljednjih godinu dana pod Gattusom, čovjek koji je sezonu ranije bio glavni igrač Hajduka uz Livaju. Roka Brajkovića danas se naziva najgorim krilom godinama unazad, dok se Branimira Mlačića etiketira kao krivca zbog onog trećega gola Dinama. Do tog trenutka ovaj 18-godišnjak bio je možda i najbolji pojedinac Garcijine ekipe. Je li ga Garcia morao pet puta gurnuti u vatru u 15 dana, u dvije utakmice s produžecima? Ne znam. Ali, znam da je jebeno teško biti mlad igrač i nositi dres Hajduka. Evo, radije bih sutra skočio padobranom iz aviona. Iako imam akrofobiju.

RJEŠENJE?

Rješenje ovog začaranoga kruga postoji, ali zahtijeva ozbiljan i dugoročan pristup. Hajduk prije svega mora iznad svega cijeniti stabilnost. Trener i sportski direktor moraju ostati barem tri sezone, s jasnim ciljem i planom rada, bez stalnih "revolucija" koje klub vraćaju na početak. Sva pojačanja za koja se smatra da će biti dio prvih 11 moraju stići najkasnije do 10. srpnja (po mogućnosti krajem lipnja ili na samom početku srpnja, dakle čim se otvori transfer window), dok popunjavanje kadra mora trajati najkasnije do 30. srpnja, bez obzira što prijelazni rok traje do sredine rujna. Pojačanja moraju proći barem veći dio priprema, umjesto da stižu usred kvalifikacija. I još kondicijski bivaju u groznom stanju.

Pripreme bi morale uključivati utakmice s europskim protivnicima, i to onima sličnog profila kakvi čekaju u kvalifikacijama - čvrste, organizirane momčadi iz Skandinavije, istočne Europe ili Mediterana. Čemu pridonose utakmice protiv Radomlja, Posušja i(li) Croatije Zmijavaca? U redu je jednu, onu prvu u pripremnom nizu, odigrati protiv slabijeg protivnika, ali onda valja nanizati suparnike poput CSKA Sofije. Mentalni okvir također mora biti promijenjen. U svaku utakmicu treba ulaziti s radnom etikom i pripremom autsajdera, a ne s uvjerenjem favorita po statusu. Skauting i analiza protivnika moraju biti jednako detaljni kao da se igra protiv Reala ili PSG-a.

Rad sa sportskim psiholozima mora postati standard kroz cijelu sezonu, kako bi se u ključnim trenucima izbjegla stara priča o "prokletstvu kvalifikacija". Konačno, momčad mora imati europski profil - kombinaciju domaćih talenata i iskusnih igrača naviknutih na Europu, jer oni znaju izvući rezultat na teškom terenu čak i kada igra nije briljantna.

Hajdukova europska priča, a niti ona HNL-ovska, neće se promijeniti sama od sebe. Dok klub ne promijeni pripremu, mentalitet i strategiju, svaki kolovoz završavat će istom rečenicom: "This time next year...". Pa pobogu, i Trotteri su se osladili nakon nekog vremena. Njima je trebalo 15 godina od početka emitiranja autoru ovog teksta omiljene serije da nabasaju na famozni ručni sat koji će ih učiniti multimilijunašima. Hajduku je, u europskom kontekstu, taj sat jučer pobjegao... Morat će pričekati 16. godinu. Vjerojatno i pokoju više.

Europska jesen ostat će tek lijepa, daleka uspomena. Ili, ako se krene pametnije, početak jednog novog poglavlja. "Naš Hajduk", birajte. I svi vi kojima je Hajduk u srcu.

Od dinamovca.