"Bijeg" trenera koji je klub spasio od najgore sezone u novijoj povijesti kluba na klupu rivala netom prije jedne od najvećih europskih utakmica u novijoj povijesti kluba i stanje manije i psihoze navijačkog puka, popraćeno hrabrim europskim ispadanjem pred fantastičnom atmosferom Rujevice .

Nezapamćeni niz neporaženosti i kulminacija navijačkog optimizma, popraćeno bušenjem nabujalog balona riječkih nadanja u novi naslov prvaka jednim slobodnim udarcem Brune Petkovića za muk rujevičkih tribina.

Europski ždrijeb koji nakon trnovitog prolaska protiv rumunjskog drugoligaša nudi padobran doigravanja konfrenecijske lige protiv ekipe sastavljene dijelom od dojučerašnjeih igrača niželigaških hrvatskih klubova, popraćen hirovitim otkazom treneru te (do tada) nezapamćenom europskom sramotom kluba u cjelini, kako na terenu tako i ljubljanskim tribinama.

Tračak optimizma i vjere u uspjeh, onaj o kojem je riječke navijače često strah pričati na glas kako se ne bi "ureknuo" i jesenska polusezona odigrana iznad očekivanja, popraćena zimskom rasprodajom inventara od strane vrhuške kluba, uz prisilno pomirivanje i racionaliziranje takvog postupanja jer "to valjda tako mora, ne možemo drukčije..."

Mučna izdanja iz tjedna u tjedan, mukotrpne pobjede, remiji protiv davljenika i propuštene meč lopte, popraćene pogledom u lica najbližih na travnjaku Rujevice ispunjenog razgaljenom masom, u kojim licama se ocrtava kombinacija nevjerice i duboke katarze dok se zrak komeša radi silaska HNS-ovog helikoptera na pomoćni travnjak kako bi u Rijeku donio pehar prvaka vjerojatno najčudnije sezone HNL-a u posljednjem desetljeću.

Veliki sam pobornik životne filozofije prema kojoj tijek života ne obliikuju nikakve više nebeske sile niti sudbina koja je zapisana u zvijezdama i unaprijed određena za sve, već da je život samo skup akcija pojedinaca i grupa koje skupa tvore međusobno isprepletene reakcije koje se onda na ljudsko postojanje odražavaju na pozitivan ili negativan način, ovisno o kutu gledanja i osobnoj procjeni.

Međutim, pogled u tzv. "rollercoaster" emocija i situacija kojeg je proživjelo riječko navijačko tijelo, a pričamo samo o razdoblju od posljednje dvije godine, ozbiljno poljulja sva moguća uvjerenja o životnim filozofijama i koliko god prosječni riječki navijači bili, a sukladno i već sada općeprihvaćenom medijskom narativu kojeg i sam klub koristi u određenim dobrim i lošim etapa, najmanje podložni emotivnim amplitudama i "normalni" koliko to aktivno praćenje nekog hrvatskog nogometnog kluba dozvoljava, toliko je nemoguće ne zapitati se je li moguć ovoliko dugačak niz prelaženja od najviših visina do najnižih dubina u tako kratkom vremenskom razdoblju, a sve to naravno ne može proći bez ultimativne ironije za kraj.

Na dan kada je preuzimanje HNK Rijeka od strane američke grupacije predvođene Billom Foleyem izašlo iz domene javne tajne te samo službena objava kluba dijeli do formaliziranja prijelaza kluba u novo povijesno razdoblje, zadnja europska utakmica u Miškovićevoj eri, iako ne i posljednja ove sezone, obilježena je porazom 5-0 od grčkog PAOK-a, dan prije obljetnice ljubljanskog poraza od Olimpije za kojeg su se tada mnogi zakleli da se neće više nikada ponoviti.

Radomir Đalović će predstojećeg vikenda vrlo vjerojatno povesti ekipu u svoju posljednju utakmicu na klupi Rijeke, nakon provedene godine na klupi Rijeke koja je obilježena tolikom krajnostima da bi se o njima dala napisati knjiga, no svakako ne smije proći bez poštovanja kojeg je kao osvajač dvostruke krune, a pritom i bivši igrač kluba koji je sada zlatnim slovima upisan u povijesne knjige HNK Rijeke zaslužio, a o njegovim kvalitetama i manama pisat će se mnogo u narednim danima, konačni rezultat čega će ovisiti o tome koliko će njegov nasljednik unaprijediti igru i s kojim točno igračima.

Mnogo će se tinte proliti u narednim danima o Rijeci i oprečnosti tjedna u kojem je finalizirano preuzimanje kluba koje označava prelazak na novi sustav rada i vrijednosti kluba i klupskih ciljeva i ambicija paralelno s čime je doživljen novi europski potop, uostalom i sam ću na tjednoj bazi nastojati tekstovima ispratiti riječku svakodnevicu iz perspektive navijača i realne slike zbivanja na Rujevici, no jedno je sigurno, period stabilizacije apsolutna je nužnost nakon kaosa posljednje dvije godine koji je ponekad bio zabavan, ponekad tragikomičan, ponekad tužan i ponekad euforičan te koji je rezultirao nekima od najvećih uspjeha kluba, ali koji je i vjerujem da će se mnogi složiti, bio neodrživ za dugoročno zdravo funkcioniranje kluba.