6. kolo naše domaće lige još nije kompletirano, a već smo se pozdravili s dvojicom trenera. Da, nečega kao što je sigurnost ili stabilnost u trenerskom poslu nema te pogotovo kada govorimo o HNL-u. U ovom tekstu ću se pozabaviti trenerima Đalovićem i Tomićem za koje smatram da su u suprotnosti što se tiče razloga njihove smjene, odnosno da je jedan od njih smijenjen nepotrebno.

Potonule Đale... pardon, lađe

Radomir Đalović je smijenjen prvi, nedugo nakon velikog poraza (5:0) u Solunu protiv PAOK-a, a na njegovu vruću stolicu sjeo je Victor Sanchez. Španjolac, koji je također Rijeci nanio veliku bol nakon što je njegova Olimpija deklasirala Rijeku (5:0) u kvalifikacijama za Europu prošle sezone dok je Đalović tek počinjao svoj put s Rijekom. U tom trenutku, nakon šokantnog ispadanja iz kvalifikacija, Đalović je praktično s obje noge bio na izlaznim vratima i mnogi su navijači zazivali njegovu ostavku. Ipak, Đaloviću je pruženo povjerenje i ono što se kasnije dogodilo, upisano je u povijest Rijeke. Nakon gotovo 10 godina, Rijeka je ponovno zauzela prvo mjesto lige te je uz to dignula i Rabuzinovo sunce. Bilo da su kvalifikacije za Europu odigrane dobro ili loše, izborena je Konferencijska liga što je još jedan veliki plus u životopisu Đalovića. No, kao što to često zna biti, i mnogo većim klubovima od Rijeke, igranje na dva fronta je naporno i zahtjevno te je Rijeka u 3 kola osvojila samo 4 boda. Loš trend se nastavio, pa tako nakon već 5 kola Rijeka gleda Dinamu u leđa s nemilih 8 bodova razlike. Svakako znak za uzbunu, ali ne još i za paniku. Onda se u svemu tome dogodi i to da Mišković proda klub i kako to često ide, s novim vlasnicima dolazi i novi trener. Zasluženo ili ne, smatram da se loše reagiralo. Većih prodaja igrača nije bilo, a zadržani su Janković i Fruk koji su glavna osovina ove Rijeke, a uz to dovedeno je i par kvalitetnih pojačanja poput Dantasa, Husića i Ndockyta. Đalović je uistinu davao svoj maksimum za Rijeku i vidjela se ogromna srčanost u tome kako i koliko je slavio svaku dobru reakciju, svaki pogodak i svaku pobjedu te je zaslužio bolji kraj. Đalović je puno napravio za Rijeku, ali i za hrvatski nogomet, štogod tko mislio. Što nova uprava može napraviti u (n)ovoj sezoni te što Victor Sanchez može složiti od Rijeke tek je za vidjeti. Mišljenja sam kako se dotični Španjolac neće dugo zadržati u Rijeci te kako je ovo novi "slučaj Serse Cosmi" te da Rijeku kao i sezone 22/23 čeka puno turbulencija i propuha te bi ponovno mogli završiti jedva četvrti. U međuvremenu, Đalović je postao nova glava Maribora te je debitirao minimalnom pobjedom, golom Dinamove legende Soudanija. 

Ciao amici miei...

Svoje kofere morao je spakirati i Goran Tomić, do sinoć trener Istre. Nakon neočekivanog odlaska Garcie iz Istre, trebalo je brzo reagirati i pogoditi s dovođenjem novog trenera. Brzo se reagiralo, ali nažalost čini se kako se nije i pogodilo. Doveden je Šibenčanin Tomić. Najavljen je kao trener s iskustvom i trener koji može pomoći Istri da se nastavi razvijati prema boljem, a među Puljanima je dočekan i sa mnogim simpatijama i zadovoljstvom, što zbog njegovih prethodnih trenerskih uspjeha što zbog same činjenice da se radi o domaćem treneru, koji je, između ostalog, već imao jednu uspješnu trenersku avanturu u Istri. Okosnica prošlosezonske momčadi je uspješno zadržana, klupska blagajna se punila, dovedena su i pojačanja, a Tomić je imao cijelo ljeto i pripreme za rad s momčadi. Činilo se kako sve ide sunčanom stranom ceste za Puljane, no stvarnost se pokazala drugačijom. Valja još napomenuti i to kako je Istra ovo ljeto fenomenalno poslovala te je tako ostvarila najviše zarade od prodaje svojih igrača i to odmah iza Dinama i Hajduka. Trenutni dojam, nakon 6.kola domaće lige, odaje puno nezadovoljstva u gradu od Arene. Može se tražiti utjeha u nedostatku sreće, traženju forme i sličnome, no jasno je da nešto ipak nije kako bi trebalo biti. Otvaranje sezone s Hajdukom koje je, sudeći po igri, trebalo završiti podjelom bodova, završilo je porazom Istre i to iz vlastitih nespretnosti u obrani. Prva domaća utakmica, protiv Lokomotive, koja je trebala završiti prvom pobjedom Puljana, da Sušak nije zabio na samom kraju susreta za neriješeni rezultat. Bezvoljni remi u Vukovaru protiv istoimene nove pridošlice, koji je na papiru bio već upisana pobjeda za goste. Čisti poraz protiv Dinama koji je kompletno nadigrao Istru. I onda je došla konačno, pobjeda, protiv Gorice gdje je Istra zasluženo slavila. Pravdalo se da se tu prekida ovaj "nes(p)retni" niz gubljenja bodova te kako se Istrijani mogu nadati boljoj Istri, onoj od prošle sezone, a i sam Tomić si je tako kupio još nešto vremena na klupi. Belupo je bio prilika da se skoči, makar privremeno, na treće mjesto što bi svakako zadovoljilo svakog navijača. Tomić je odlučio eksperimentirati s postavom u nadi da će se nešto promijeniti, ali dogodilo se ono što se događalo i prethodnih pet kola. Bezidejnost. Belupo je zasluženo uzeo sva tri boda i moglo je to slavlje biti i izraženije. Igra je djelovala zaista mlitavo i negledljivo, ni sjena prošlosezonskih predstava. Beskrajno nabacivanje nepreciznim dugim loptama koje su lak plijen za protivničke obrane; duge lopte koje umaraju krila (Rozić, Lawal) od kojih je svaka momčad strepila u zimskom dijelu prošle sezone; ne-traženje dubine; preskakanje i ignoriranje moćnog veznog reda (Lončar, Radošević, Maurić); manjak agresivnosti; vraćanje svake lopte natrag obrani umjesto imalog riskiranja u napadu; nepostojeći ili nekompletni pressing i povlaćenje duboko u obranu; sve su to "postavke taktike" koju je prezentirao Tomić. K svemu tome ne ide u prilog ni neiskustvo vratara Kolića (direktno odgovornog za tri primljena pogotka), potpuna izgubljenost Marešića i Koskija te prilagodba novih pridošlica. Očigledno je da zadovoljavajuća kemija nije postignuta između stožera i igrača. Od strane navijača, toliko se zazivalo da se ne smije prodati cijela momčad od prošle sezone te je na njihovo zadovoljstvo taj kostur i ostao tu. Ali i uz kostur, igra Istre djeluje mrtvo, bez kralježnice. Doslovno. Nije moguće da su gotovo svi igrači preko ljeta zaboravili igrati dobar nogomet i da su kompletno svi van forme, van motivacije, van dobrog zdravlja. Istra se nekako uvijek probudi u drugom dijelu sezone i uvijek ostaje žal za prosipanim bodovima iz prvog dijela.  Zbog toga je ovakav rani potez uprave dobrodošao te ostaje vidjeti tko će biti nova žrtva koja će zasjesti na tu nezahvalnu stolicu.