Hrvatski klubovi i ove godine pokušavaju izboriti značajniju ulogu u europskim natjecanjima. No, dok neki pokazuju stabilnost i kontinuitet, drugi i dalje ostaju taoci vlastitih slabosti. Hajduk je najbolji primjer.

Unatoč velikim očekivanjima i kvaliteti igračkog kadra, splitski klub nije prošao dalje. Razlog je višeslojan, ali se može svesti na ključnu riječ – nedostatak kontinuiteta. Hajduk već godinama nema stabilnost u upravljačkoj i sportskoj strukturi. Predsjednici, članovi Nadzornog odbora, sportski direktori i treneri izmjenjuju se prečesto, a klub nikako da pronađe čvrst i dugoročan plan.

Poseban problem vidljiv je na psihološkoj razini. Protiv Dinama iz Tirane Hajduk je doma pokazao da je bolja momčad i da može pobijediti s nekoliko pogodaka razlike. Ipak, u uzvratu je uslijedio pad – momčad se “ugasila” i djelovala potpuno psihički nespremno. To dovoljno govori o tome da problem nije u nogometnom znanju, već u mentalnoj pripremi i ozbiljnosti pristupa ključnim utakmicama.

Za razliku od Hajduka, Varaždin, iako nije prošao dalje, pokazuje nešto drugo – kontinuitet rada. Imaju trenera koji već nekoliko godina vodi momčad, sustavno rade i napreduju, i upravo im to daje stabilnost. Takav model je ono što Hajduku kronično nedostaje.

Dinamo, s druge strane, dobio je rijetku prednost – nije morao igrati kvalifikacije za Europu. To im je omogućilo rekonstrukciju momčadi, kvalitetne pripreme i uigravanje. Već u prvom kolu Europske lige vidjeli smo plodove takvog pristupa. To je lekcija koju bi Hajduk morao naučiti: momčad se ne slaže usred ljeta, nego unaprijed – zimi, kako bi bila spremna za europska pretkola.

Splitski klub mora napokon postaviti jasne ciljeve: igranje skupina europskih natjecanja i osvajanje HNL-a. Bez te ambicije i bez stabilne strategije, teško će napraviti iskorak. Gospodin Vučevic najavio je da je ovo godina stabilizacije i da će se već ove zime slagati momčad za ljeto. Ako to doista ispuni, Hajduk napokon može dobiti šansu za ozbiljniji iskorak.

Do tada, ostaje dojam da Hajduk ima kvalitetu, ali nema plan. A bez plana, Europa će i dalje ostati nedosanjani san.