Tek što je utakmica hrvatske nogometne reprezentacije protiv Gibraltara završila, neuvjerljiv rezultat protiv jedne od najlošijih europskih reprezentacija ubrzo je pao u drugi plan. U prvi se ugurala činjenica da HNS i Zlatko Dalić sabotiraju nogometni razvoj Luke Vuškovića - s čime se slaže i većina hrvatske javnosti. Je li to tako?
Kako je Joško mogao, a Luka ne može?
Prije no što odemo u detalje, trebali bi prvo proći neki širi kontekst situacije. Već nekoliko godina priča se o gore navedenom, kako se nepravedno i, sudeći po mnogima - namjerno, degradira Luku Vuškovića unutar selekcija HNS-a. Luka je očiti fizički akcelerant i trenutačno jedan od najvećih svjetskih talenata na stoperskoj poziciji. Što dokazuju mnogi parametri, uključujući i činjenicu da se već pet godina vrti oko deset najvrjednijih igrača rođenih 2007. godine, sudeći po Transfermarktu. Baš kao i svojevremeno Joško Gvardiol.
Gvardiol je debitirao za reprezentaciju s 19 godina i četiri mjeseca, dok je Vušković svoju prvu kapicu zaradio jednu godinu i jedan mjesec mlađi od Joška, postavši treći najmlađi debitant u hrvatskoj povijesti, stariji tek od Alena Halilovića i Luke Ivanušeca. A vrlo teško je Vuškovića usporediti s ijednom od njih dvojice, jer Ivanušec je svoj debi upisao 2017. u sumnjivom China Cupu predstavljajući nekakvu selekciju HNL-a, dok se u vrijeme Halilovićeva debija ozbiljno pričalo o njemu kao skorom novom osvajaču Zlatne Lopte. I to ne samo u našim medijima, već i na svjetskoj razini.
Gdje je Yamal, a gdje Vušković?
Bio je tada Halilović nešto slično kao što je sa 16 bio i Lamine Yamal. A vjerojatno nijedna rasprava oko pravednosti statusa Luke Vuškovića nije prošla bez spominjanja upravo Yamala. No, Yamal je nešto što se u svijetu nogometa nije vidjelo desetljećima i koji je rubno punoljetan bio jedan od glavnih kandidata za Zlatnu Loptu. I svoje seniorsko iskustvo počeo je skupljati u Barceloni. Koja je, složit ćemo se, ipak malo jača i od Radomiaka, i od Westerloa, i od Hajduka. Pa Luku je čak suludo uspoređivati i s još jednim igračem koji se nalazi u sličnoj situaciji kao Yamal, istog godišta kao i njih dvojica – Pau Cubarsíjem. Cubarsí je igrom slučaja prije godinu i pol dana zaigrao za prvu momčad Barcelone, vrlo brzo je dokazao da je spreman za nogomet na najvišem nivou, te je shodno tome nagrađen pozivom u španjolsku reprezentaciju za koju je dosad skupio i osam nastupa.
Je li Vušković spreman za igru na najvišoj klupskoj razini? Dvojica trenera Tottenhama od njegova potpisa očito smatraju da nije. Godinu dana stariji Lucas Bergvall već se ustalio u prvih 11, a trenutačni strateg Thomas Frank je kroz karijeru pokazao da se ne ustručava pružati priliku mladim igračima. Doduše, ne u posljednjem poslodavcu Brentfordu koji je orijentiran na Moneyball i koji neko vrijeme Frankova mandata nije ni imao školu nogometa, ali svakako prije toga u Brondbyju. Također, Spursi su trenutačno u turbulentnoj fazi i Frank mora prvo sebe osigurati kod čelnika kluba i onda tek može početi s eksperimentiranjem. Stoga, očito sve u svoje vrijeme.
Pa zašto bi ga onda u svojih prvih 11 na silu morao gurati Dalić?
Ona floskula da se igrači prodaju preko reprezentacije više ne drži vodu kao nekada. Valjda samo još kod nas ljudi misle da klubovi koje zanima hrvatsko tržište, a to su klubovi prve klase ili koji su na njenom rubu, nemaju sve moguće privatne informacije o igraču, a kamoli kakve tehničke, fizičke i taktičke parametre isti nudi. I dalje će netko reći da su protiv Gibraltara igrali podobni, ali tkogod je zaigrao u toj utakmici iza sebe ima dovoljan broj utakmica na visokoj razini kojima je dokazao konstantu i da tu u ovom trenutku više-manje pripada točno u reprezentativni status u kojem se nalazi.
Kao netko tko već godinama živi i djeluje u Belgiji, imao sam podosta prilike pogledati prošlogodišnje utakmice Vuškovića, kako na televiziji, tako i uživo. Njegovo otvaranje igre za razinu lige bilo je na zavidnoj razini, njegova fizička pojava stvarno je impresivna, ali nemojmo se zavaravati i u obzir uzimati činjenicu koliko je upisao golova i asistencija, a istovremeno žmiriti na broj taktičkih i tehničkih grešaka u obrani. I to je nešto na čemu očito mora poraditi, i u što nitko ne sumnja da hoće. I gotovo sigurno ne bi uspio ništa zajebati protiv Gibraltara, ali kad-tad će doći utakmica u kojoj će protivnik biti jači i koji će pomno skautirati njegove mane (kao Bayern ove sezone protiv kojeg je imao 0/0 tih famoznih zračnih duela) i nema smisla gurati ga u reprezentaciju samo kako bi dobio još jedan nastup više ili da bi se zadovoljili neki rekordi.
Vušković je za reprezentaciju debitirao i nekoliko puta bio na klupi. Što je za dečka od 18 godina ogroman uspjeh. I točno ono što i njemu treba i točno ona razina na kojoj je. I ajmo svi skupa malo stati na loptu i polako skinuti pritisak s dečka i pustiti da stvari idu svojim tokom. Osobno mi se sere od Dalićevog kulta obitelj i svega što s time dolazi, ali što se tiče Vuškovića, samo je pitanje vremena kada će postati standardan član užih popisa, s kojih više neće otpadati. Ne zato što 'jednom tko uđe, teško izlazi', nego jer će uskoro tamo i pripadati. Kao što će se ubrzo nakon toga dogoditi ista stvar s prvim sastavom reprezentacije.
Zlatko Dalić bio bi lud čovjek da ga ne povede na Svjetsko prvenstvo i s njega ne skine tu početnu impresiju velikog natjecanja i prije no što Vušković bude standardan član prve postave reprezentacije. S obzirom na to da nas čeka prvenstvo s 48 reprezentacija i jedan autsajder u grupnoj fazi, bilo bi u redu da tu utakmicu i bude starter. Ali samo ako dokaže da može cijelu sezonu odigrati na visokoj razini u HSV-u. Ne jer je kao stoper zabio deset komada u Belgiji nit jer je najveći talent u povijesti nekog grada ili regije. Dotada nije uopće ni bitno je li na užem ili širem popisu, sa mladom reprezentacijom ili s kadetima. Jer neće to vječno trajati. Gvardiol je svojevremeno gurnut u vatru prije no što je bio spreman pa nas je to možda i koštalo boljeg plasmana na predzadnjem Euru. Je, super stvar za Joška, koji je ubrzo pokazao da mu to neće ostaviti nikakve mentalne ožiljke, ali gotovo sigurno Dalić neće istu stvar pokušati i s Vuškovićem.
Pustite dečka na miru!
Jer nisu svi isti i nebrojeno puta su u svijetu nogometa igrači koji su s 15 godina izgledali dvostruko starije od svih na terenu doživjeli fijasko dolaskom u seniorski nogomet, među one sličnih ili boljih fizičkih ili tehničkih predispozicija. Što vrlo lako može ostaviti mentalni trag na igraču, koji je kasnije vrlo teško ili nemoguće izbrisati. Isto može prouzrokovati i preveliki pritisak, koji se posljednjih godina, a pogotovo mjeseci, uporno stavlja na Vuškovićeva leđa, ponajviše od ljudi i medija iz regije iz koje je ljudima, navodno, do Luke stalo. Ili samo jer će iz nekog čudnog razloga i njima ego porasti ako Vušković uspije.
Vuškovićev razvoj, kako u klupskom nogometu, tako i u reprezentativnom, ima nevjerojatno zadovoljavajuć linearni rast, i nema nikakvog razloga da se isti iz bilo kojeg razloga zaustavi. A on će u jednom trenutku doći do razine da će nam dati stopera u kojeg ćemo se moći pouzdati sigurno dulje od jednog desetljeća. I zato treba pustiti stvari da idu svojim tokom. Jer ovaj PR oko 18-godišnjeg dečka kojeg se ne bi posramio ni Thompson može napraviti samo sranje. A to se inače zaključi tek onda kada za to bude kasno. Neka ovo ne bude jedan od tih primjera.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!