Navika je čvrst oslonac. Navika je nešto čemu se uvijek možemo vratiti i uvijek nas spremno čeka pozvati k sebi, a mi kontinuirano i spremno odgovaramo na taj poziv. Ipak se u njenom društvu osjećamo sigurno, kao doma. Navike nas lišavaju refleksnog straha od nepoznatog. Uostalom, zašto bismo nešto mijenjali ako nam je dobro? No, je li nam zaista dobro? Je li nam uopće stalo do toga da nam bude dobro ili nam je dovoljno da nam bude jednako?
Reakcija javnosti nakon ogleda Istre i Hajduka daje naslutiti da je dovoljno da nam bude jednako. Umjesto pozitivne reakcije na fantastičnu predstavu, narativ se, kako dani prolaze, sve više svodi na kritiziranje Marka Livaje. Je li on uteg kluba, kao što su ga neki već okarakterizirali. Je li s njime gotovo? Treba li napustiti Hajduk pognute glave? Treba li ga biti sram što Hajduk nije osvojio ligu u razdoblju u kojem je on zabio gotovo 100 (sto) golova? Količina negative koja se u zadnjih nekoliko dana prosula po tom čovjeku je zapanjujuća. Vjerojatno iz razloga što se nije moglo popljuvati nikoga tko je zapravo sudjelovao na utakmici, a nekoga se uvijek mora pa je odlučeno da će to biti onaj koji nije igrao. Ta navika pretjerivanja u negativnostima je nešto što se mora iskorijeniti kako bi ovaj klub postao zdravije okruženje. Kritike mora biti, kao i pohvala, ali niti jednome se ne smije dopustiti da preraste u naviku koja tjera klub prema autodestrukciji. Da, Hajduk ove sezone može igrati dobro i bez Livaje. Gdje je tu problem? Livaja je pao u formi, ali nije mu prvi put. Vratit će se, kao što se i prošli put vratio, i tu je kraj priče. Zar nije bolje nakon ovakvog susreta umjesto sijanja negative prema Livaji, pohvaliti igrača poput Šege?
Michele se u klub vratio sredinom prošle sezone i nije se uspio nametnuti onako kako smo se nadali. Nastavio je raditi, dočekao je sustav koji mu odgovara i danas izgleda kao igrač na kojeg Hajduk može računati. Zabio je Istri dva gola, bio je izvrstan u presingu i ne samo da se izjednačio na listi Hajdukovih najboljih strijelaca u HNL-u ove sezone, postao je Hajdukov igrač s najviše izravnih sudjelovanja (G/A) u golovima. Užitak je gledati s koliko zadovoljstva on nastupa za svoj klub i to je nešto što neko vrijeme nismo mogli gledati. Napokon smo vidjeli kako Hajdukova momčad voli igrati nogomet i uživajmo u tome. Iduća utakmica je već u petak i kakva god da bude trebalo bi ju tretirati sukladno njenim obilježjima, a ne upadati u zamku negativnih (ili pozitivnih) navika. Pojest će nas žive.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Ja osobno, niti sam iznenađen, niti očekujen neke promjene.
Novinarstvo više ne postoji, a u tom svom kutku ugodne zone, uopće ne razume da ih je vrime pregazilo.
Kako je unda meteor izbrisa dinosaure, tako sad druge platforme uništavaju njih, koji trenutno još uvijek imaju plaće, ali neće još dugo
Kad ti kažeš medijski narativ, na koga misliš? Jer tiskovina odavno nema, dok digitalna polako, ali sigurno preuzima dominaciju.
Ja, ponovno kažem osobno, se više ne obazirem na starce. Smiješni su, poput male dice, urlaju kad nije po njihovom, pokušavaju sve oko sebe uvjerit u svoju verziju istine, ali ne razume da je njihovo vrime prošlo
Odjeb je lansiran u televiziji i pisanim tiskovinama, kad ja pomislim na javni prostor koji se tiče Hajduka, onda su mi u glavi Tribina, Iza pojave, Štorija...
Ovi drugi su nebitni, niti me zanimaju, niti im dajem na važnosti
U vezi ČAČE je sve šta se triba reć rečeno
Pogledajte u prilogu.
Pozz iz Slovenije
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Primjerice, nakon utakmice Lige prvaka između Copenhagena i Borussije Dortmund, gotovo svi mediji izvještavali su samo o “sramotnoj predstavi” Kotarskog, potpuno zanemarujući kontekst utakmice.
Tu je i “stručni” komentator Joško Jeličić, koji, bez obzira na to kakvo je kolo SHNL-a odigrano, uvijek pronađe način da ubaci neku negativnu izjavu. Takve izjave potom prenose svi portali i sve stranice na društvenim mrežama, čime se stvara "začarani" krug negativnosti.
Mediji su očito odlučili da su negativnost, skandali i crna kronika ono što “prodaje priču”. Time pokušavaju nadoknaditi pad gledanosti i čitanosti koji proizlazi iz vlastite nekvalitete. Umjesto da ulažu u kvalitetan sadržaj i analizu, pribjegavaju skandalima, senzacionalizmu i Jošku Jeličiću.
Kad dovoljno dugo hraniš javnost negativom, javnost sama počne zračiti negativom.Nažalost, čini se da je ta bitka već izgubljena.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/