Prije nekoliko dan jedan prijatelj me pitao mislim li da je Slaven Belupo veći klub od NK Osijeka. Istog dana jedan YouTuber je u svom rantu o HNL-u uzeo Slaven Belupo za primjer za sve što što nije dobro, navijači, stadion, identitet, ambicija i slično. Pa sam se zapitao je li Slaven Belupo blizu da bude dio velikana HNL-a ili je zapravo klub bez identiteta, navijača i da zauzima mjesto nekom „pravom“ klubu u prvoj ligi (Zadar, Šibenik, Cibalija, Hrvatski Dragovoljac, ...). 

Slaven je član prve lige od 1997. godine u koju je ušao u jednom od najčudnijih doigravanja, jer se cijeli „mini turnir“ između Segeste, Cibalije i Slavena koji se igrao na Maksimiru morao biti ponovljen jer su svi odigrali 1:1 međusobno. Nakon toga, turnir je prebačen na Kranjčeviću gdje je uz podršku ljudi iz Koprivnice koji su došli organizirano s 5 ili 6 autobusa i autima da podrže Slaven, koji dobiva Cibaliju 2:0 i tako osigurava ulaz u 1. ligu. Ta utakmica je bila moje prvo gostovanje kao klinca koji zapravo ne kuži ni nogomet ni navijanje niti što zapravo 1. liga znači za Koprivnicu, ali ta neka energija koju sam osjetio i koju sam povezivao s pobjedom Slavena me navukla da u narednom periodu od 15-ak godina se trudim ne propusti nijednu utakmicu koja se igra u Koprivnici, ali i drugim gradovima. Ne znam koliko se ljudi sjeća famoznih snimki udruge prvoligaša, upravo to sam ja radio na svim utakmicama Slaven Belupa dok je za to postojala potreba (do 2014.), ali i nakon toga bilo se teško odreći te navike.  U tom periodu Slaven je svojim navijačima i simpatizerima omogućio da vide različite dobre i loše stvari. 

Bilo je tu pobjeda nad Aston Villom, utakmice s Deportivom, Galatasarayem i CSKA Moskva, šo je bilo gotovo nezamislivo za jednu sredinu u kojoj tu tom trenutku živi 20-ak tisuća ljudi. Bilo je i izuzetno uspješnih sezona, 2. mjesto 2007./2008., gdje je cijeli sadašnji trenerski stručni stožer (Gregurina, Delić, Purić) igrao određenu ulogu kao i finale kupa u tri navrata.  Naravno, da sve ne bilo tako lijepo, bilo je tu utakmica u kojima je Stjepan Spajić (pokoj mu duši) platio 10 000 eura za pošteno suđenje, užasi po blatnom terenu, negledljive utakmice ni ne brojim, do cijelih sezona za zaborav, npr. 2013./2014. kada se kroz kvalifikacije jedva izborio opstanak (opet pobjedom nad Cibalijom). 

Također za cijelu ovu priču oko navijača, veličine tribine i slično treba uzeti u obzir da je Koprivnica, ako podaci ne lažu, nikad nije bila nikakvo povijesno niti na drugi način važno središte, a ako gledamo od 1997., nikad nije bio ni među 15 najvećih gradova u Hrvatskoj. Slaven se zbog svoje kontinuirane, ne samo rezultatske, stabilnosti, uvijek smatrao dobrom sredinom jer je bio jedan od rijetkih klubova u kojima nije kasnila plaća. Koliko znam, nijedan igrač nije tužio klub za zaostale plaće niti je klub morao moliti svoje legende da se odreknu primanja koja su im dužni. U klubu je uvijek postojala neka kombinacija lokalnih igrača s igračima iz cijele Hrvatske, ali i veliki broja igrača iz područja bivše Jugoslavije koji ili nisu uspjeli vani ili im je Koprivnica bila odskočna daska za neki inozemni transfer. Nikad klub nije bio najbogatiji klub u ligi, ali se uvijek znalo da se upravlja s onim što ima. U zadnjih nekoliko godina klub je sedmi, osmi ili deveti klub po plaćanju i uglavnom je plasiran tu negdje. 

Slaven ima mali stadion, Ivan Kušek Apaš, koji se od nedugo tako zove, koji je smješten u samom centru grada i okružen je obiteljskim kućama. Za potrebe kluba i trenutka kada je napravljen, bio je sasvim dovoljan.  Kapacitet od 3.054 sjedećih mjesta i s obzirom da je to cca 10% ukupnog stanovništva Koprivnice, mišljenja sam da i danas uz manja ulaganja, kojih je kako je medijski komunicirano, bilo i ove godine, zadovoljava uvjete igranja u Prvoj ligi HNL-a. Ako se opet osvrnemo na neko drugo vrijeme, možda je bolje imati takav stadion nego da imaš stadione u Velikoj ili Suhopolju koji su kada si izgrađeni bili izuzetna dostignuća, ali su bili prazni i danas ti klubovi ne postoje, a na nekim od tih stadiona raste kukuruz. Velika Gorica, koja je veći grad i ima bolji stadion, koji je davno izgrađen, nema znatno veći prosjek posjeta nego Kušek Apaš. Ne želim abolirati situaciju da se u nekim povoljnijim političkim vremenima tu nije moglo nadograditi s tribinom na istočnoj strani, ali koliko bi to povećalo posjetu ili zaradu, osim kad bi Dinamo ili Hajduk dolazili pa da se za njih otvori druga tribina, nisam siguran?

Jedan od većih zamjerki koje se svakako mogu navesti je da se u klubu nije radilo na adekvatnom etabliranju i podršci osnivanju navijačke skupine koja bi pratila Slaven i radila na boljoj atmosferi na tribinama. Bilo je tu raznih pokušaja, kada se, koliko mi je poznato, željelo da navijači koji prate RK Podravku (najtrofejniji ženski rukometni klub, svojedobno i osvajačice Lige prvaka), Kronikusi, postanu masa oko koje će se formatirati navijači Slavena. Pokušaj je neslavno propao. Prije nekoliko godina također je postojao pokušaj formiranja „Podravskih štuka“, uglavnom djece iz nogometne škole Slavena. Taj je pokušaj bio kontinuirano omalovažavan i podvrgnut ruglu jer kao to su neka djeca i kako oni mogu biti navijači. Mišljenja sam da je klub zbog toga i odustao od forsiranja te ideje. Digresije radi, svim onima koji su redovno posprdno komentirali Podravske štuke, da malo obrate pažnju da igramo u ligi u kojem 4 od 10 klubova, ili ako izostavim Slaven, 3 do 9 klubova, nema navijačku skupinu, pa da je nekada bolje, ako već vidimo da klubovi nešto pokušavaju, da se to radije izdvaja kao pozitivan primjer, ili barem da se prepozna da toliko puta spominjana fraza „Štuke nisu mogle doći na gostovanje jer su još u školi“ i slični komentari ne doprinose ničemu. Jer i da se ne dogodi da ti klinci naprave navijačku skupinu, klub bi trebao biti taj koji kroz ovakve pokušaje i pogreške radi na budućim simpatizerima i na povećanju gledanosti cijele lige. 

Omladinska škola nije zamišljena da bude jezgra navijačke skupine, nego da se među tom djecom pronađe neki novi Zvonarek ili Jagušić koji će ostvariti inozemni transfer. Još važnije od kratkotrajne financijske sigurnosti koju bi transfer osigurao, takve priče daju nadu djeci da svaki dan rade bolje i više jer samo radom i upornošću možete jednog dana doći do toga da zabijete gol za Bayern u Allianz Areni, pa ima li nečeg boljeg od toga.

Ambicija je snažna želja za postignućem, isticanjem, slavom ili priznanjem (prema nekoj osnovnoj definiciji). To je izuzev navijača najveći problema Slaven Belupa jer u trenucima kada se možda moglo nešto napraviti u tri finala kupa, ili u nekim sezonama kada je možda koji bod mogao donijeti ne osmo, nego peto mjesto. Nedostatak ambicije i neka vrste inercije koja je možda malo povezana s regijom u kojoj je ljudima ok da se bude na sedmom mjestu, i da im je iduće sezone potpuno isto bilo da je to sedmo ili osmo mjesto. Uzmimo za primjer samo prošlu sezonu kada se za 1 bod, zapravo 2 boda, ispustila europska pozicija koja vjerujem ne bi donijela ništa više nego ispadanje od Santa Clare kao i Varaždinu. Upravo je Varaždin ili ranije Varteks (ne želim ulaziti u ovu raspravu) klub koji će ako vidi priliku zagristi i iskoristiti sve što može da se domogne boda ili dva više kako bi odigrati jednu utakmicu, ali su to prepoznali kao važnu za izgradnju identiteta kluba i povećanje ambicije za budućnost. Postojali su trenuci kada je trebalo možda iskoristiti to da Osijek i Rijeka jedva ostaju u ligi, da Varaždin/Varteks ispada, pa da se tada iskoristi da se ugura u gornji dom, ali nikada se zapravo nije donijela strateški takva odluka.

Ima i dobrih koje svakako treba istaknuti u recentnom vremenu, ofenzivniji nogomet, povezivanje sa zajednicama, bolje i aktivnije društvene mreže , izgradnja mladih „zvijezda“ su svakako doprinijeli da se zadnje dvije sezone povećava prosječna posjeta utakmicama što je za svaku pohvalu, ali nužan je kontinuitet ako se prepozna dobar smjer. Nadam se da će direktor kluba koje je pasionirani šahist shvatiti da svaki potez treba povući na vrijeme, ali i da svaki potez uzrokuje određeni dugotrajni efekt. Jedan od takvih koje se čini ispravnim potezom vidim u formiranju druge momčadi kroz ugovor s NK Koprivnicom. To će svako doprinijeti razvoju mladih igrača, ali ne kroz proces HNS-a i plaćanje nekog iznosa kako bi postali zaštićena ekipa u 2. rangu i tako svjesno ili ne utjecali na regularnost natjecanja, nego prirodan proces koji ih može već za dvije do tri sezone dovesti da NK Koprivnica bude regularan sudionik 2. ili 3. ranga natjecanja ako klub odluči da je to ono što treba za razvoj.

I sad da se vratim na pitanje s početaka, Slaven je klub koji je od postojanja HNL-a na 5. mjestu u osvojenim bodova ukupno, ima 3 finala kupa, veliki broj nastupa u Europi protiv velikana, daje u skoro svakoj generaciji jednog igrača za mlade reprezentacija, financijska stabilnost postoji oduvijek i nadam se da da će tako i nastaviti.

Slaven je klub bez trofeja, navijača, sa stadionom koji i nije baš u nekom stanju , bez ambicija u vezi rezultata i ulaganja.Stoga bi se moglo zaključiti da Slaven naravno nije veći klub od Osijeka, ali da sigurno nije loš primjer za sve. Ostaje pitanje hoće li taj nedostatak ambicija i stagnacija u vidu ulaganja dovesti do toga da ostali klubovi dovoljno ojačaju i naprave korak više, a Slaven ispadne iz te komforne pozicije te da li kada se oglase zvona za uzbune postoje neki mehanizmi za izlazak iz krize.