Napadači u SHNL-u sve manje donose prevagu golovima, naravno, ukoliko izuzmemo Livaju. Bez Livaje SHNL bi imao tek dva napadača koji u kontinuitetu mogu prebaciti 10 golova po sezoni.

Od napadača se sve češće traži da sudjeluju u kreaciji igre, primaju loptu leđima okrenuti prema golu te je prosljeđuju krilima ili veznim igračima. Takav trend uspješno je pokrenuo Petković, ali rijetko tko to može raditi dobro kao on. Sve češće upravo vezni igrači prelaze brojku od 10 golova po sezoni, i to ne nužno krilni igrači.

Otkako se u Hrvatskoj igra liga s 10 klubova, gledali smo poprilično dobre sezone raznih napadača, ali i vrlo sušne. Napadači su u očima navijača rijetko „zlatna sredina”, te se upravo tu može upotrijebiti ona fraza „pukovnik ili pokojnik”.

Tako je jedne sezone Petković najveći heroj Dinamova puka, a sljedeće glavni krivac za lošu sezonu. Trenutno svjedočimo hajci na Marka Livaju, iako već nekoliko sezona nosi Hajduk.

Pogled na statistiku

Ako malo preletimo kroz sezone HNL-a, zanimljivo je izdvojiti kako je u sezoni 13/14 Duje Čop bio najbolji strijelac lige s 22 pogotka, a iza njega su ostala velika imena poput Kramarića sa 17, Benka sa 16, Soudanija sa 16  i Antu Budimira s 13 golova. Također, možemo primijetiti da rijetko koji napadač ima kontinuitet kakav ima Marko Livaja. S istim se može pohvaliti tek Soudani koji je isto kao Livaja u čak četiri HNL sezone prebacivao brojku od 10 golova po sezoni, najbiliži njima je Mierez s tri takve sezone. 

Napadačka oštrica je oslabila

Ako uzmemo hrvatsko prvenstvo otkad se igra s 10 klubova i pogledamo igrače koji su postigli 10 ili više golova, možemo primijetiti kako sve manje igrača prelazi tu brojku, a klasični napadači u tome imaju sve manji udio.

Posebno se po tome ističe sezona 19/20, u kojoj su od klasičnih napadača 10 ili više golova zabili Čolak (20), Marić (20), Krstanović (12) i Eduok (11). Uz njih, još je još šest igrača zabilo 10 ili više golova, a nitko od njih nije bio klasični napadač.

Loše sezone za napadače

Jedina lošija sezona od navedene bila je upravo prošla, 24/25., u kojoj su obraz napadačima osvjetlili Livaja (19) i Kulenović (15). U klubu od 10+ golova pridružili su im se samo Mudražija i Fruk, kao vezni igrači. Svi ostali ostali su ispod 10 pogodaka.

Sezona 24/25. druga je najgora po broju postignutih golova otkad se igra SHNL s 10 klubova — postignuto je samo 424 gola. Gora od navedene bila je samo sezona 15/16. s 410 golova, ali su tada klasični napadači ostvarili nešto bolji učinak. Nestorovski je postigao 25 golova, Ejupi 15, Hodžić 13, a Boban 10.

Statistika kroz godine

Od 12 sezona „lige 10“, u njih pet bilo je 10 ili više igrača s 10+ pogodaka — to su sezone 13/14, 14/15, 16/17, 19/20 i 21/22.

U posljednje tri sezone svjedočimo prisutnosti sve manjeg broja igrača s dvoznamenkastim učinkom: u sezoni 24/25. to je pošlo za rukom samo četvorici igrača, u sezoni 23/24. - sedmorici, a u 22/23. nešto više — osmorici. Vrijedi spomenuti i sezonu 20/21., kada je tek šest igrača zabilo 10 ili više pogodaka.

HNL vs Swiss Super League

Ako uzmemo za usporedbu Švicarsku ligu, koja se u sustavu od 10 klubova igrala do sezone 22/23., i pogledamo podatke od sezone 13/14., u samo dvije sezone broj igrača s 10+ golova bio je ispod deset. U sezoni 15/16. čak je 16 igrača imalo 10 ili više pogodaka.

U SHNL-u je najbliža tome bila sezona 16/17., u kojoj je 12 igrača postiglo 10+ golova. Švicarska liga je u razdoblju od 2013. do 2023. imala 12 ili više igrača s 10+ pogodaka u čak šest sezona. Dakle u uzorku od 10 sezona Švicarske lige u 8 sezona više od 10 igrača je zabijalo 10 ili više golova, dok je u 12 sezona HNL-a tek u 5 sezona 10 ili više igrača zabijalo 10 ili više golova.

Mnogo je faktora koji utječu na broj golova napadača, loši travnjaci, velik broj derbija, ekipe koje se brane u niskom bloku, defenzivni treneri...

U statistici se vidi i utjecaj Brune Petkovića na ligu. Od njegova dolaska u sezoni 18/19., tek je u dvije sezone SHNL-a broj igrača s 10+ golova dosegnuo dvoznamenkasti broj (19/20. i 21/22.), a i broj Dinamovih igrača u tom udjelu se smanjio. Sam Bruno je uspio prebaciti brojku od 10 pogodaka u sezoni tek u dvije sezone, no njegov doprinos ne može se mjeriti golovima. 

Što očekivati u sezoni 25/26

U aktualnoj sezoni SHNL-a napadački repertoar pojačao se poznatim imenima: Beljom, Bakrarom, Rebićem, Puljićem i Mamutom. Neka su već tu — Nestorovski, Dabro, Erceg, Čop, Kulenović i Livaja— a ima i onih od kojih se očekuje više: Jakupović i Prevljak. Vrijedi spomenuti i nepoznanice koje se zasad pokazuju kao potentne u završnici – Adu-Adjeija i Stojakovića.

Uz Kulenovića, koji je više puta probio brojku od 10+ golova po sezoni, te neprikosnovenog Livaju, ostaje za vidjeti mogu li napadači ove sezone obrnuti negativan trend. Sedam napadača od navedenih već je imalo sezone s 10+ pogodaka, a uz doprinos veznog reda možemo se nadati efikasnijoj i atraktivnijoj sezoni.

HNL nekome majka, nekome maćeha

Naša liga nije tako dobra pozornica za napadače, i to je sigurno jedan od razloga zašto sve manje mladih napdača dolazi u SHNL.

Tu tvrdnju možemo potkrijepiti primjerima Marina Ljubičića, koji je u 37 nastupa u SHNL-u postigao samo tri pogotka, dok je u austrijskoj prvoj ligi u 59 utakmica zabio čak 24 puta. Vrijedan spomena je i Franjo Ivanović, koji je u 34 nastupa u SHNL-u postigao 8 golova, dok je u jednoj sezoni belgijske lige zabio 16 u 34 utakmice.

Možete li se sjetiti posljednjeg klasičnog napadača kojeg je Dinamo prodao u neku ligu jaču od HNL-a? Posljednji je bio Duje Čop, davne 2014. godine, kada je otišao u Cagliari za iznos od 2,5 milijuna eura. Prije Čopa, to je bio Mario Mandžukić, davne 2010. godine.

S druge strane, Rijeka svoje napadače uspijeva dosta dobro unovčiti. Istina, nisu to bili klubovi „lige pet“, ali su klubovi s dobrom europskom reputacijom.Tako je Frigan prodan u Westerlo za 5,9 milijuna eura, Ivanović u Union SG za 4 milijuna, a Antonio Čolak u PAOK za 3 milijuna eura.Transfer koji odskače svakako je onaj Andreja Kramarića u Leicester City za 9 milijuna eura.

Mentalitet bez rizika

U hrvatskom najvišem rangu često gledamo utakmice u kojima favorit već nakon jednog gola smanjuje gas i pokušava kontrolirati utakmicu uz što manje rizika. Kao pozitivnu anomaliju možemo izdvojiti Sopićevu Rijeku, koja je uvijek težila zabiti više.

Posljednjih godina u HNL-u je pritisak porastao, pa su i klubovi češće birali trenere koji preferiraju smanjenje rizika – Bjelica, Gattuso, Đalović, Tramezzani. Takav se mentalitet, međutim, često obija o glavu našim klubovima u europskim kvalifikacijama, kada idu u goste braniti prednost od jednog gola razlike ostvarenu kod kuće. Gotovo se nikada ne događa da negativan rezultat iz prve utakmice u drugoj okrenu u svoju korist. Takav pristup sigurno ne ide na ruku napadačima, ali s novom plejadom trenera – Jelavićem, Garcíom, Kovačevićem i Sánchezom – trend bi se mogao promijeniti.

Navijači će i dalje kritizirati napadače zbog premalo golova, no jesu li oni uistinu pravi krivci?