Pobjedom protiv Gorice se Hajduk napokon domogao prvog mjesta. Još jedna fantastična predstava bijelih koju su navijači mogli gledati bez stresa i straha. Mislim da će se svi složiti da smo nakon dugog mučenja zaslužili malo odmora, a Garcijina momčad nam ga je kroz posljednje dvije utakmice omogućila. Šarlijin pogodak petom, Sigurov eurogol, Ivušićeva finta kao početak fenomenalne akcije za opravdano poništeni pogodak, Pukštasovih 30+ duela, izuzetno mlada, a naizgled zrela posljednja linija... Sve su to detalji, trenuci, koju ovu utakmicu čine posebnom, i u njenoj cjelovitosti, ugodnom za gledanje iz perspektive navijača Hajduka. Pa čak je i "naš" Čuić zabio gol za Goricu nakon čega mi je kroz glavu prošao prizor Marka Livaje kako mu skandira ime sjedeći na poljudskoj klupi i taj je počasni pogodak domaćina bilo lakše prebroditi.
Ipak, ova utakmica postala je još značajnija 3 dana poslije. Bodovima osvojenima u Velikoj Gorici Hajduk je iskoristio budući kiks Dinama u Vinkovcima i prvi put ove sezone preuzima prvo mjesto na tablici. Značajan je to podvig nakon 11 odigranih kola koji govori o kvaliteti rada nogometnog segmenta kluba, no koliko god mi bili zadovoljni trenutnom situacijom ona mora služiti kao privremena zadovoljština i poticaj za ostatak sezone i ništa više, jer ipak nije odigrana niti prva trećina prvenstva i za veće zaključke je rano.
Ipak, ukoliko je cilj naslov prvaka, a trebao bi biti, preuzimanje prvog mjesta je lakši dio posla, dok teži i veći dio otpada na njegovo zadržavanje. Bivanje prvim iziskuje drugačiju vrstu mentaliteta kojeg obilježava neumornost, upornost, prkos, ali i kreativnost. Primjerice, lovac, ako je dobar, vidi svoj cilj te zna gdje i kako do njega doći. Dok lovina zato mora svoj put osmisliti sama, gledajući pritom u svim smjerovima kretajući se naprijed kako bi zadržala živu glavu. S druge strane, Marco Pierre White je rekao da je borba za tri Michelinove zvjezdice bila njegovo najuzbudljivije životno putovanje, no kada je došlo vrijeme za obranu elitnog statusa, odlučio se povući iz svijeta fine dininga iz razloga što je bio preopterećen dosadom. Navedena su samo dva od brojnih primjera kako je to ponavljajuće stanje aktivne budnosti izrazito iscrpljujuće i kako samo ljudi i momčadi koje nauče živjeti s njim i unutar njegovih okvira mogu opstati na prvom mjestu u dugačkom vremenskom razdoblju.
Trenutno je za Hajduk najvažnije pitanje koliko dugo Garcijina momčad može ostati tu gdje je i može li se dugoročno nositi s težinom vlastite pozicije ili će pritisak i ove godine biti snažniji. Nadvijaju se duhovi prošlosti polako nad Poljudom, no ako je to cijena uspjeha, treba ih prihvatiti bez straha. Ipak je bez obzira na sve teškoće i pritiske koje donosi prvo mjesto uvijek privilegija i treba ga tretirati s poštovanjem. Mi navijači spavamo bolje, atmosfera u klubu je zdravija i pozitivni procesi se vežu jedan na drugi. Ovo su razdoblja zbog kojih volimo pratiti nogomet. Memento mori.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!