1992. godine, duboko ratom zahvaćena Hrvatska

Kako bi se održao kakav-takav privid normalnog života, ključno je da nastave funkcionirati događanja koja su zaokupljala narod u vrijeme mira.Tako je u proljeće 1992. godine odigran prvi nogometni kup Republike Hrvatske. U finalu istog su te godine igrali Inker iz Zaprešića i tadašnji HAŠK Građanski (Dinamo). Na iznenađenje svih, prvi koji su ruke stavili na Rabuzinovo sunce bili su igrači Inkera, predvođeni, danas poznatim brkom -  Ilijom Lončarevićem.Jedan od onih koji su te godine dotaknuli "sunce" bio je i dvadesettrogodišnji Kruno Jurčić. Pomislio bi tada čovjek kako u karijeri više ne mora ništa osvojiti da bi ostao upisan zlatnim slovima u povijest hrvatskog nogometa, jer, pored toga što je Inker prvi klub koji je podigao Rabuzinovo sunce, do dana danas ostao je i jedini, uz Osijek, koji je uspio pehar otkinuti iz ruku velike trojke – Hajduka, Rijeke i Dinama.

Od predgrađa, preko metropole do Francuske

Nakon Inkera, Kruno je kratko preselio u Istru, pa u belgijski Beveren, da bi se vratio u tadašnju Croatiju, isti onaj klub u kojem je započeo nogometnu karijeru – Dinamo, isti onaj klub protiv kojeg je igrao finale kupa – HAŠK Građanski.U tri sezone igranja u Dinamu, Jurčić se tri puta okrunio naslovom prvaka Hrvatske, a sudjelovao je i u legendarnoj pobjedi Dinama nad Partizanom, kao i u dobrom nastupu Dinama u Ligi prvaka u sezoni 98./99., gdje je Dinamo zauzeo drugo mjesto u grupi ispred Porta i Ajaxa, kada zbog sustava natjecanja Dinamo kao drugoplasirani nije prošao u drugi krug natjecanja.

Bronca 1998. 

Kruna Jurčićeve igračke karijere bila je na Svjetskom prvenstvu 1998.

Iako bi ga mnogi vjerojatno zaboravili spomenuti kada bi nabrajali momčad slavne generacije 98., Jurčić nije u Francuskoj bio samo putnik i podrška s klupe, kao što su to bili npr. Tudor, Krpan, Marić i Mamić. Jurčić je na Svjetskom prvenstvu igrao važnu ulogu – bio je u prvih 11 u tri utakmice, odigrao je svih 90 minuta i u sve tri utakmice Hrvatska je ostvarila pobjede. S Jurčićem u sastavu Hrvatska je pobijedila Japan (grupna faza), Rumunjsku (osmina finala) i Nizozemsku (treće mjesto). Uz navedene tri utakmice, Hrvatska je na Svjetskom prvenstvu pobijedila još dvije – Njemačku i Jamajku.

Trenerska karijera 

Nakon uspješne igračke karijere, koju je gradio iz zagrebačkog predgrađa, preko Istre, trenersku karijeru Jurčić započinje u tadašnjoj Puli Staročeško. Pulskog prvoligaša vodio je kratko – razlog tomu bilo je gašenje kluba. Nakon kratke istarske avanture, Jurčić postaje trener podravskog prvoligaša Slavena Belupa. Samo jedna sezona bila je dovoljna da Jurčić ostane upisan u povijest kluba kao trener koji je ostvario najbolji rezultat kluba u prvenstvu Hrvatske do danas. Slaven je sezonu završio na drugom mjestu HNL-a, iza Dinama, a ispred velikana Hajduka, Rijeke, Osijeka, Zagreba i Varteksa.

Jurčić je dobrim vođenjem Pule i Belupa zaradio poziv Dinama.

Dinamo 3x

Po dolasku u Zagreb, Dinamo se nalazio u nezavidnoj situaciji – drugi je na ljestvici, iza rivala iz Splita, a igre pod smijenjenim trenerom Vlakom nisu ulijevale nadu. Raskinuti su ugovori s dvojicom zvučnih napadača – Šokotom i Balabanom, a pred Jurčića je stavljen ultimatum o osvajanju naslova prvaka. Uspio je Jurčić preokrenuti stvari u Dinamovu korist i naposljetku osvojiti prvenstvo u sezoni 08./09. Isti rezultat ponavlja i u sezoni 09./10., da bi, u do danas nerazjašnjenim okolnostima, podnio ostavku u svibnju 2010. godine.

Svoj drugi mandat u Dinamu Jurčić je započeo u ljeto 2011. godine, a taj mandat ostat će zapamćen kao povijesni za Dinamo, jer se klub prvi put nakon dugogodišnjeg izbivanja uspio kvalificirati u Ligu prvaka. Nažalost, taj Jurčićev uspjeh i dan-danas ostaje u sjeni Dinamova poraza u uzvratnoj utakmici od Malmöa te Jurčićeve izjave o „kontroliranom nogometu“. Doduše, Dinamo je utakmicu zaista kontrolirao do pedesete minute i onog Vrsaljkova jeftino zarađenog crvenog kartona, koji ga je navodno koštao transfera u Manchester City.

Treći mandat u Dinamu Jurčiću je ponovno donio naslov prvaka, ali novog otkaza koštao ga je poraz od Austrije Beč u kvalifikacijama za Ligu prvaka, kada je Jurčića nadmudrio Nenad Bjelica.

Za svoja tri mandata u Dinamu, Jurčićeva trenerska reputacija je slabila, a očima medija proglašen je neprijateljem broj 1.

Odlazak u inozemstvo

Nakon što je u Dinamu ponovno ponižen, Jurčić je sreću krenuo tražiti daleko od naslovnica hrvatske žute tiskovine, pa je tako kratke epizode imao u Mariboru, Adanasporu te u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prvi uspjeh izvan Hrvatske stigao je upravo u UAE, gdje je osvojio Liga kup s Al Nasrom.

Tron afričkog nogometa

2024. godine Jurčić postaje trener egipatskog Pyramidsa. Malo je trebalo da Jurčić ostvari uspjeh u novom klubu. Iste godine klubu donosi prvu titulu – osvaja devedeset i drugo izdanje Egipatskog kupa, koji se igra od 1921. godine.

U sezoni 24./25. donosi klubu prvu međunarodnu titulu, osvojivši Afričku Ligu prvaka. Uspjesi u Egiptu donijeli su mu titulu trenera godine u Egiptu, a IFFHS ga je kandidirao za najboljeg klupskog trenera 2025. godine, gdje se, osim Jurčića, nalaze i Antonio Conte, Diego Simeone, Hansi Flick, Luis Enrique i mnoga druga velika nogometna imena.

Osvajanje nagrade za najboljeg klupskog trenera u konkurenciji u kakvoj se našao Jurčić nemoguća je misija, ali dovoljan je uspjeh biti među kandidatima.

Uspjesi u sjeni 

Kruno Jurčić u hrvatskoj će nogometnoj i nenogometnoj javnosti zauvijek biti predmet sprdnje, „luzer“... Njegovo se ime uvijek spominje prilikom bilo kakve promjene trenera. Iako već isprazna šala, Kruno je i dalje „as iz rukava“ kojeg će mnogi izvući ne bi li bacili još više soli na ranu navijaču kluba čiji je trener pred smjenom ili je smijenjen. 

Hrvatska javnost opraštala je mnogo veće grijehe – političke, sportske... Tako godinama ponovno biramo stranku osuđenu za organizirani kriminal, mnogi bi vratili Mamića u Dinamo, Štimca u Hajduk, a najcitiraniji stručni komentator je Joško Jeličić – čovjek koji je dokazano lagao na sudu. Primjera je bezbroj, ali Kruni nikada neće biti oprošteno što je tri puta iznova prihvaćao biti trener Dinama i pri tome nije jedini kome je to pošlo za rukom. Tri puta je na klupu Dinama sjedao i legendarni Cico Kranjčar, a Zoran Vulić je čak pet puta sjedao na klupu Hajduka. 

Brončana medalja sa Svjetskog prvenstva, višestruki naslovi prvaka Hrvatske, Rabuzinovo sunce sa Inkerom, Kup UAE, liga kup u Egiptu, naslov prvaka Afričke Lige prvaka, kandidat za najboljeg trenera na svijetu – sve će to u hrvatskoj javnosti zauvijek ostati u sjeni Jurčićeve fotografije s Mourinhom i vraćanja na klupu Dinama tri puta.

Nogomet je ponekad kao karneval, a Kruno Jurčić je uvijek fašnik – krnja koja se pali na lomači.