Rijetko kad su navijači Hajduka mogli ići na reprezentativnu stanku opušteni i zadovoljni kao što je to trenutno slučaj. Usporedimo sadašnje stanje li s prošlim odlaskom na reprezentativna okupljanja, situacija unutar i oko kluba je u mnogočemu pozitivnija. Trener prve momčadi je neupitan, pozicija na tablici je izrazito zadovoljavajuća, izvedbe na terenu su značajno bolje i može se reći kako igrači napokon uživaju u svom poslu, a samim time ih mi kao navijači uživamo gledati. Naravno, nije svaka utakmica savršena, niti može biti, ali Garcia je uspio izgraditi okvir igre na kojeg se njegova momčad može osloniti i u danima kada nema dovoljno inspiriranih igrača da bi se utakmica prelomila i preko kojega se relativno lako može osvojiti onaj bod bliže tituli o kojemu je svojedobno govorio Ante Čačić. No, kad dođu dani inspiracije, na ramenima kvalitetnog sustava, igrači mogu dovesti vlastitu izvedbu na vrlo visoku razinu. Dojam je da se u utakmici prošlog kola, protiv Osijeka, upravo drugi scenarij ostvario.

Čista pobjeda rezultatom 2-0 postignuta je s malom razinom stresa prouzročenog kod svojih vjernih pratitelja. I zbilja, u ovom periodu između dvije reprezentativne stanke, utakmice Hajduka mi ne predstavljaju problem u životu. Lijepo je gledati Krovinovića kako u 5. minuti susreta utišava kritičare, Pukštasa kako nastavlja igrati sezonu života i Šegu kako postaje prvi strijelac lige. Na zeleni travnjak se vratio i Marko Livaja, motiviran, lucidan i iznenađujuće pokretljiv, primjerice u situaciji u kojoj je pretrčao Jelenića. Na Poljudu se u ovom trenutku pišu pozitivne priče i ono što je nekoć bilo standardno iskustvo gledanja Hajduka pojavilo se samo u kratkoj epizodi Osijekovog ubačaja u šesnaesterac pred kraj utakmice dok je rezultat bio 1-0, kada smo kolektivno emocionalno proživjeli sve one prošle trenutke razočaranja. Ipak, epizoda posttraumatskog stresa bila je trenutačna i kratkog vijeka.

Izrazito uspješan nastup domaće momčadi vidljiv je i kroz brojke. Hajduk je imao 58% posjeda lopte. Omjer broja udaraca je 23 Hajdukova prema 5 Osijekovih iz kojih ostvareni xG iznosi 2.84 u usporedbi s Osijekovih 0.12. Čak 11 od 23 udarca išla su u okvir gola i samo je fenomenalna izvedba vratara Malenice rezultat ove utakmice učinila ugodnijem oku gostujućeg navijača. Hajduk je imao čak 13 udaraca iz kuta (Osijek 1), 45 dodira u protivničkom kaznenom prostoru (Osijek 7), a igrači domaćeg sastava su bili uspješni u 58% ostvarenih duela. Zbirno, ovi podaci nam govore kako je Hajduk na ovoj utakmici bio dominantna momčad i to je upravo vrhunac temeljne ideje Gonzala Garcije.

Što znači biti dominantan? U hrvatskom jeziku riječ je definirana kao ostvarenje prevlasti ili nadmoći nad drugim, u ovom slučaju Hajduka nad Osijekom. Riječ dolazi iz latinskog jezika (dominus), gdje označava gospodara ili vlasnika. Dakle, možemo reći kako je glavna odrednica dominacije ili dominantnog položaja postavljanje subjekta u upravljačku poziciju, odnosno ostvarivanje kontrole. Upravo je riječ kontrola ključna u većini javnih istupa Gonzala Garcije te je kroz njih vidljivo kako mu je uspostavljanje kontrole temeljna odrednica filozofije nogometne igre. Cilj takvog pristupa je smanjenje utjecaja elementa kaosa, koji je sastavni dio svake nogometne utakmice, na završni rezultat. On čak u tom razmišljanju ide korak dalje kad kaže da je bolje igrati dobro i izgubiti, nego igrati loše i pobijediti jer razumije kako je u drugom slučaju imao manju kontrolu nad ishodom, usprkos njegovom pozitivnom obilježju.

Ipak, kad govorimo o prethodnoj utakmici potrebno je spomenuti i isključenje igrača Osijeka. Da, Hajduk je dominirao susretom u cjelini, no broj udaraca koje je ostvario nakon isključenja igrača protivničke momčadi je znatno veći (17 u odnosu na 6). Ipak, zanimljivo je kako je Osijek nakon crvenog kartona nastavio napadati jednakim volumenom akcija koje završavaju udarcem te je ostvario 2 udarca prema vratima Hajduka, u odnosu na 3 koja su prethodila isključenju. Može se reći kako Osijek nije bio u izrazito podređenom položaju do tog trenutka, ali nije ni bio napadački opasan. Kad trener Sopić nakon utakmice kaže kako je crveni karton usmjerio utakmicu ne govori o revoluciji tijeka susreta, već o tranziciji iz Hajdukove kontrole nižeg u kontrolu višeg reda jer se bit odnosa nije promijenila, ona se tek fenomenološki intenzivirala. Upravo iz tog razloga se ova pobjeda ne može omalovažiti na način da se pripiše broju igrača na terenu u posljednjih pola sata, jer je Hajdukov trener dobio točno ono što je htio i na kratki predah može ići mnogo zadovoljniji nego prošli put.