Nakon ovakvog gostovanja svi možemo biti zadovoljni. Hajduk je ostvario prvu pobjedu nakon utakmice s Osijekom, što su ujedno i prva tri boda nakon posljednje reprezentativne stanke. Završetak deprivacije od pobjeda je sigurno donio olakšanje u klub, a jednu večer je Hajduk i prenoćio na prvom mjestu. Serija od tri nezgodna kola polako pada u zaborav dok samopouzdanje na terenu opet vidljivo raste. Upravo su samopouzdanje i vjera u svoj plan i igru bili ključni faktori ove pobjede. Mentalna snaga momčadi, uz snagu njihove izvedbe, učinila je da utakmica u kojoj je Hajduk ostvario preokret izgleda kao susret u kojem nema mjesta zabrinutosti. Nakon primljenog gola nikome nije bilo svejedno, no ova momčad je nastavila igrati svoju igru te su situaciju koja u trenutnim okolnostima nije bila jednostavna, pretvorili u, naizgled, lak posao na Maksimiru.

U momčadi se ovaj put najviše istaknuo Ante Rebić i ovo je bila njegova utakmica. Geometrija Hajdukove igre omogućila mu je dovoljno prostora da njegova okomitost i snaga budu stavljene u najprikladniji kontekst. Prolazio je po lijevom krilu kao brzi vlak. Bio je neuhvatljiv, nezaustavljiv i sa svoja dva pogotka i asistencijom je itekako zaslužio status igrača utakmice. No, jedan trenutak koji je uključivao njegov skok, lakat i glavu protivničkog igrača Šituma je u nadolazećim danima uspio zasjeniti sve do sad opisano.

Riječ je o spornoj situaciji zbog koje je VAR soba bila dužna zvati glavnog sudca ukoliko nije uživo uspio vidjeti što se točno dogodilo. Da je konačna odluka uključivala prekršaj za Lokomotivu i poništavanje drugog pogotka Hajduka nitko se ne bi mogao previše žaliti. No, možda je moje mišljenje pristrano, ali smatram da je i trenutna odluka prihvatljiva te da se radi o situaciji koja još uvijek ulazi u područje slobodne procjene i da je nakon pregleda snimke glavni sudac imao pravo pokazati i na centar.

Prihvaćam i da sam u krivu, no ono što mi nije prihvatljivo je kulminacija već dugogodišnje hajke koja se potencira prema mom klubu, a koja je utemeljena na praznoj slami, talogu kave i pomno raspoređenim pilećim kostima u kutovima sobe. Neprihvatljivo mi je da se nakon ovog susreta u medije plasiraju laži o klimavim zubima. Neprihvatljive su mi izjave poput onih da su Hajduk i Lokomotiva sada partnerski klubovi od strane visokog dužnosnika kluba koji je nekada bio nositelj email adrese toj istoj Lokomotivi i s njom razmijenio više od 200 igrača. Neprihvatljivo mi je tendenciozno iznošenje zaključaka s opskurnih sastanaka u prostorijama jednog kluba gdje se internom istragom zaključuje kako moj klub ima ipak malo previše bodova. Neprihvatljive su mi priče po emisijama kako su svi klubovi oštećeni za bod-dva izuzev Hajduka koje se ili kose s matematičkom logikom ili nalažu da je Hajduk apsolutno sve svoje protivnike pokrao te ima 9-18 bodova viška. Neprihvatljive su mi insinuacije koje slušamo godinama kako se Hajduk slizao sa sudačkom organizacijom i kako mora biti prvak zbog nekakvih izbora i sve ostale i slične podle optužbe.

Odjednom se svi slažu i guraju narativ da je stanje u hrvatskom nogometu sada bolje i poštenije, a nitko nema hrabrosti jasno reći u odnosu na što točno je sada bolje i poštenije. Kakvo je to stanje bilo prije da nam je sada bolje? Možda postoji osjećaj srama zbog kojeg se činjenice ne žele javno iznositi, a možda je taj sram prerastao u frustraciju i formirao se u agresivnu potrebu za odobravanjem titula osvojenim u „neodređeno“ lošijim i nepoštenijim uvjetima nego što su sada. Kako bi se krenulo skidati blato posramljenosti sa svojih lica i počelo njegovo bacanje prema kmečavcima s juga nisu bile dovoljne samo sudačke pogreške, dovoljno je bilo samo da kriterij suđenja postane ravnopravniji i neizvjesniji. Još su se donedavno opravdavali i podržavali udareni pečati ovim istim ljudima koje se sada optužuje da rade u korist Hajduka, a sada će ti isti branitelji pečata triput zanijekati grb svog kluba na tom sramnom dokumentu samo zato što se predsjednik promijenio na bolje. Nemojte nam docirati i pametovati jer svi znamo sve. Negiranje prošlosti i prekrajanje sadašnjosti neće izmijeniti budućnost, ali bi moglo posijati novo sjeme sukoba na mjestu gdje je mogla biti ispružena ruka suradnje i ovakvo histeriziranje treba sasjeći u korijenu. A što se konkretnih problema tiče, ukoliko akteri u medijima i izvan njih smatraju da sudačku organizaciju treba mijenjati, mi te promjene ionako čekamo već desetljećima. Možda nekome pritom padne i na pamet iskopati onu davno zakopanu udrugu prvoligaša pa nam svima bude bolje.