Utakmica u Varaždinu rezultirala je s dva izgubljena boda. Kad se u obzir uzme kvaliteta izvedbe sve do samog trenutka realizacije i dominaciju u svim glavnim statističkim pokazateljima, ne može se reći da je ovaj remi zadovoljavajući rezultat. Usprkos jednom od najljepših golova ove sezone i činjenici da je Varaždin skoro zaslužio i jedanaesterac pri rezultatu 1-1, Hajduk je jednostavno morao zabiti nekoliko golova iz količine prilika koje je stvorio.

Zbilja je velika šteta kad se u ovakvim utakmicama ne uspije naplatiti puni plijen. Sve ono dobro, a bilo je odličnih elemenata, nekako padne u drugi plan i atmosferom oko kluba zavlada negativno raspoloženje. Pogrešne odluke, manjak kvalitete, manjak odlučnosti, nedostatak sreće, dekoncentracija. To su samo neki od mogućih razloga zašto Hajduk nije uspio otići iz Varaždina sa sva 3 boda. Pribrojimo li ovoj utakmici i onu s Istrom, u polusezoni je Hajduk izgubio već 5 bodova zbog nemoći pred protivničkim golom. Kad bi barem Livaja bio mlađi koju godinu, siguran sam da bi Hajduk pobijedio i da bi bodovna razlika u usporedbi s vodećim Dinamom bila manja. Čini mi se kao da opet ovaj klub ne može uskladiti razvoj svih potrebnih elemenata potrebnih za uspjeh. Zakasnilo se s izgradnjom igre koja bi mogla pomoći najboljem napadaču lige, redovito se kasni s pripremama za europska natjecanja, a ako smo slučajno spremni izvuku se najteži protivnici. Opet smo žrtve nedostatka sustava i stihijskog upravljanja. Ipak, prilika za kvalifikacije za Europa ligu nam je nadohvat ruke i taj padobran je dostupniji nego što je ikada bio. Sad je vrijeme u kojem momčad mora ispružiti ruku i zgrabiti ga.