Svima nam dobro poznata fraza svakog navijača engleske nogometne reprezentacije ove sezone, po svemu sudeći, dobiva svoje pravo značenje.

Nakon 26 kola svima nam najdražeg HNL-a, tablica pokazuje +10 zagrebačkih "modrih" u odnosu na splitske "bile". Iako teoretski ni blizu gotovo, nekako nam se svima čini kako je to ipak nedostižna prednost u ovom trenutku sezone.

Dinamovo nevjerojatno proljeće sa 22 od 24 moguća boda i 25 golova u tih 8 utakmica s pravom uljeva nadu kako se titula ove sezone ipak vraća kući. I ne samo rezultatski, Dinamo je ovog proljeća pokazao i ozbiljan iskorak u igračkom smislu. Polako ali sigurno sve ono što smo željeli gledati Dinamo pokazuje na terenu. Vidović je probuđen, prepun samopouzdanja i polako opravdava vjeru i uložen novac. Stojković lagan, opasan, bez obzira na žute minute jedan od najboljih igrača ove sezone. Miha Zajc najbolje pojačanje godinama unazad, a to govorim iako znam kakvim brojevima ove sezone barata Dion Drena Beljo. Povratak Livakovića, defanzivna stabilnost ponajprije sa Scottom McKennom, ali i Dominguezom, doprinos bekova, sve izgleda i čini se jako dobro. I da, u ovom tekstu kao i na terenu, ponekad nevidljiv, a tako neizostavan, Josip Mišić.

Sve to skupa uljeva nadu da bi ukoliko ova okosnica momčadi ostane na okupu u Maksimiru ponovno mogli gledati velike europske skalpove. E sad, sa Mariom Kovačevićem na klupi ili ne, to je pitanje za raspravu.

Jedna titula je već jako blizu, već se radi mjesto u vitrini, druga bi bila šlag na tortu. Jedno je sasvim sigurno. 

It's coming home! 🏆