Da bi se razumjela financijska 2025., treba je smjestiti u kontekst. U proljeće 2025. Hajduk je ušao u novu sezonu s Ivanom Bilićem na čelu uprave. Restrukturiranje stručnog stožera donijelo je nova lica na klupi, a s njima i troškove koji se ne vide u prvim novinskim naslovima. Nadzorni odbor se promijenio u kolovozu: Ljubo Pavasović Visković preuzeo je predsjedničku poziciju, a nova garnitura nadzornika trebala je osigurati stabilniji korporativni okvir. Udruga Naš Hajduk u toj je godini prešla granicu od 120.000 članova, postavši jedan od većih organiziranih navijačkih pokreta u europskom nogometu. Ta baza nije samo emotivna vrijednost već je direktno financijska varijabla. Godišnje članarine, koje se prema ugovornom okviru tretiraju kao podređeni kredit ili donacija, postale su jedan od temeljnih stupova klupske financijske arhitekture. Međutim ajmo vidjet što nam brojke govore o još jednoj (u nizu) turbulentnoj godini na adresi 8. Mediteranskih Igara 2. 

Analiza prihoda

Hajduk je 2025 godinu završio sa ukupnim prihodima od 32 milijuna eura, što je rast od čak 28% u odnosu na prošlu sezonu. Zvuči fantastično međutim ajmo malo raslojit prihode da bi dobili potpunu sliku. Najveća stavka prihoda, kao i prošle godine, bila je „Komercijalni prihodi“ sa ukupno 9,4m eur, međutim sa skromnim rastom od svega 1%. Kada to usporedimo sa rastom komercijalnih prihoda u prethodnim periodima (sa 2m eura u 2021 na 9m u 2024) postavlja se pitanje da li je Hajduk dosegnuo svoj puni kapacitet i da li komercijalni prihodi imaju još prostora za rast. Druga najveća stavka odnosi se na prihode od ulaznica gdje je Hajduk uprihodio 7,7m eur, odnosno ostvaren je rast od oko 20% na godišnjoj razini. Ovaj rast uglavnom je generiran rastom cijena godišnjih ulaznica, dok je manjim dijelom generiran blagim porastom prosječne posjećenosti uzrokovanog time da je Hajduk, iako je igrao loše, bio u igri za naslov prvaka. Treća najznačajnija stavka prihoda su prihodi od sponzorstva i oglašavanja koji su rasli 21% na godišnjoj razini, ponajviše zahvaljujući novom tehničkom sponzoru Hajduka. Ostali prihodi završili su godinu sa 7m eura, od čega 5m otpada na otpis duga UNH temeljem ugovora o suradnji. Dakle Kada gledamo prihode oni izgledaju stabilno, Hajduk je postavio visok, ali održiv standard operativnih prihoda i tu ne bi trebalo bit problema u budućem razdoblju.

Struktura prihoda po godinama

Izvor: Revidirani financijski izvještaj; Obrada Autora

Analiza rashoda

Na strani rashoda, ukupni operativni troškovi, isključujući transfere igrača, dostigli su 38,56 milijuna eura, rast od 10,1% ili 3,55 milijuna eura. Taj je rast manji od rasta prihoda, što je pozitivno ali o tome nešto kasnije.

Troškovi zaposlenika dominiraju strukturom rashoda s udjelom od 54,4% ukupnih troškova, odnosno iznosom od 20,99 milijuna eura. Ova je kategorija rasla skromnih 3,9%, no unutar nje se kriju zanimljiva kretanja. Plaće igrača, najbitnija stavka, manje su za 13,7%, s 12,79 na 11,03 milijuna eura. Za ovo je najzaslužniji bivši (ili sadašnji) sportski direktor Goran Vučević racionalizacijom rostera, smanjivanjem plaća određenim igračima i generalno potpisivanjem jeftinijih igrača. Međutim, istovremeno su troškovi stručnog stožera više nego udvostručeni sa već visokih 1,37 na 2,78 milijuna eura, rast od 103,2%. Za ovo je pak najzaslužniji bivši sportski direktor Nikola Kalinić koji nije uspio nikog prodat, ali je zato doveo najskupljeg trenera u povijesti Hajduka. Troškovi utakmica, stavka koja odražava direktne organizacijske troškove svakog natjecanja, narasli su dramatičnih 64,2%, s 2,33 na 3,83 milijuna eura. Radi se o sigurnosnim troškovima, putovanjima, zakupima, logistici europskih gostovanja. Svake utakmice na domaćem terenu klub prosječno potroši oko 125.000 eura samo na organizaciju. Za europska gostovanja taj iznos raste prema 140.000 eura. Ukupno, za procijenjenih 44 odigrane utakmice u kalendarskoj 2025. godini, prosječni operativni trošak po utakmici iznosi oko 876.912 eura od kojih samo na zaposlenike otpada nešto više od 357.000 po utakmici, a na materijalne troškove i prodaju oko 130.000. U rubrici ostalih nerazvrstanih poslovnih rashoda, koji su dostigli 4,60 milijuna eura (+31,1%), posebno se ističe stavka kazni i penala od skoro 937.000 eura, ne treba posebno pričat koliko se kvalitetnih igrača može dovest da se taj iznos preusmjeri iz kase HNS-a u trošak plaća.

Operativni rezultat bez transfera igrača, ono što analitičari zovu EBIT ex transferi, iznosi negativnih 6,00 milijuna eura. Ista metrika u 2024. bila je negativnih 9,60 milijuna. Poboljšanje od 3,6 milijuna eura u jednoj godini nije zanemarivo i ovaj trend je generalno pozitivan. Ovu brojku treba stavit u kontekst, niti jedan klub u SSHNLu nema pozitivan operativni rezultat i svi ovise ili o UEFA nagradama (Dinamo prvenstveno) ili o transferima (Hajduk jer ne može do UEFA nagrada) ili kombinacija jednog i drugog (Rijeka).

Struktura troškova                                                                                                     Poslovni rezultat prije transfera     

 Izvor: Revidirani financijski izvještaj; Obrada Autora                                                   Izvor: Revidirani financijski izvještaj; Obrada Autora

Transferi

Ovdje dolazimo do srži priče. Neto rezultat od raspolaganja registracijama igrača u 2025. godini iznosi 13,65 milijuna eura, u odnosu na negativnih 404.000 eura u 2024. Ovo je preokret od gotovo 14 milijuna eura u jednoj stavci, i upravo ona objašnjava razliku između operativnog minusa od šest milijuna i konačne dobiti od 6,5 milijuna.

Prihodi od transfera dostigli su 17,31 milijuna eura. Uz Mlačića, najzaslužniji za ovu brojku je Luka Vušković čiji je transfer proknjižen kroz P&L. Troškovi stjecanja novih igrača iznosili su 3,04 milijuna eura, agentski troškovi 612.800 eura. Kad se doda neto transferni rezultat od 13,65 milijuna eura i sitni prihodi od raspolaganja ostalom imovinom od 12.317 eura, dolazimo do operativnog zarade (EBIT) od 7,67 milijuna eura. Nakon odbitka financijskih rashoda od 1,14 milijuna eura od kojih su kamate na bankovna prekoračenja i zajmove 406.000 eura, a ostali financijski troškovi 648.000 eura. Konačna dobit prije poreza iznosi 6,53 milijuna eura. Porezna stopa ostaje 18%, ali primjenom poreznih gubitaka iz prethodnih godina efektivni porezni teret je nula.

Novčani tok

Ovdje priča dobiva na ozbiljnosti. Unatoč iskazanoj dobiti od 6,5 milijuna eura, gotovina na kraju godine iznosi tek 726.977 eura uz pad s 1,41 milijuna na početku godine. Neto smanjenje gotovine od 687.000 eura govori da dobit u velikoj mjeri nije gotovinska. Operativni novčani tok bio je negativan 9,73. Investicijski novčani tok bio je pozitivan 2,46 milijuna eura, zahvaljujući neto primicima od transfera igrača, 4,34 milijuna primljeno, 2,22 milijuna isplaćeno za nova pojačanja. Financijski novčani tok bio je pozitivan 6,59 milijuna eura, što govori da je klub i u 2025. uzimao nova zaduženja i primao kapitalne uplate. Povučena su nova bankovna zaduženja od 2,5 milijuna eura, ovaj iznos se odnosi na faktoring transfera Brainimra Mlačića u Udinese, a dioničari i povezane strane uplatili su 2,33 milijuna eura u obliku zajmova. Slobodni novčani tok iznosi negativnih 7,27 milijuna eura. Toliko klub godišnje treba od vanjskih izvora samo da bi platio račune. U 2025. to je pokriveno kombinacijom dioničarskih uplata i djelomičnom monetizacijom transfera. U 2026. isti izvor pritiska bit će tamo, s razlikom što otpis duga Naš Hajduka od 5,3 milijuna neće ponoviti.

Radni kapital i neto dug

Ako je jedan broj koji opisuje kratkoročnu financijsku poziciju kluba, to je ovaj: radni kapital, odnosno razlika između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza, iznosi negativnih 10,16 milijuna eura. Godinu ranije bio je negativnih 8,95 milijuna.

Kratkotrajna imovina narasla je s 13,15 na 17,69 milijuna eura, ali isključivo zbog skoka potraživanja od transfera igrača s 3,35 na 7,21 milijuna, pozicija koja je primarno odražavala nenaplađeno potraživanje od Udinesea prodano faktoring banci u veljači 2026. Gotovina, jedini pravi pokazatelj trenutne likvidnosti, pala je s 1,41 na 0,73 milijuna eura. Kratkoročne obveze skočile su s 22,11 na 27,85 milijuna eura. Obveze prema dobavljačima narasle su za 52%, s 5,36 na 8,16 milijuna eura, što je gotovo sigurni signal da klub produljuje rokove plaćanja i koristi dobavljače kao implicitno kratkoročno financiranje. Tekuća likvidnost od 0,64x znači da za svaki euro kratkoročnih obveza Hajduk ima svega 0,64 eura kratkotrajne imovine. Brza likvidnost, koja isključuje zalihe i unaprijed plaćene troškove, pada na oko 0,42x. Za usporedbu, u normalnoj industrijskoj tvrtki vrijednost ispod 1x signalizira problem. U profesionalnom nogometu, gdje su transferna potraživanja relevantna likvidna imovina i gdje klub ima jasne sporazume o naplati, granična je vrijednost nešto niža. Ali 0,42x je opasno nisko čak i s tim olakotnim okolnostima.

Financijsko zaduženje kluba zahtijeva pažljivo čitanje jer se sastoji od tri različite kategorije koje nose potpuno drugačiji ekonomski karakter.

Čisti financijski dug (bankovna prekoračenja i zajmovi) iznosi 4,41 milijuna eura, s gotovinom od 0,73 milijuna daje neto financijski dug od 3,69 milijuna eura. Ovaj segment je gotovo nepromijenjen u odnosu na 2024. i nije posebno visok za klub Hajdukove veličine.

Transferne obveze iznose 7,61 milijuna eura, od čega je najznačajnija kratkoročna faktoring obveza od 6,18 milijuna eura vezana uz Mlačić transfer. U 2024. ta je obveza bila dugoročna (6,18 milijuna u dugoročnim obvezama), a u 2025. reklasificirana je kao kratkoročna jer je rok naplate bio Q1 2026. Ekonomski je ovo neutralno kretanje — prihod od prodaje potraživanja već je realiziran, a obveza je bila pokrivena ugovornim planom. Ukupne transferne obveze smanjile su se s 10,06 na 7,61 milijuna, što je poboljšanje od 24%.

Podređeni kredit dioničara iznosi 2,16 milijuna eura, ostatak nakon što je Udruga Naš Hajduk u 2025. otpisala 5,30 milijuna potraživanja. Preostali kredit je beskamatni, podređen svim ostalim obvezama i namijenjen konverziji u temeljni kapital temeljem buduće skupštinske odluke. Ovo je ekonomski kvazikapital, a za potrebe HNS licenciranja i računovodstvenog tretmana po Pravilniku o licenciranju i financijskoj održivosti klubova HNS-a, taj se iznos dodaje na neto kapital iz bilance.

Je li Hajduk uspio u stabilizaciji? I da i ne

Da, u značajnom smislu: klub je po prvi put u tri godine iskazao dobit. Vlastiti kapital vratio se u pozitivnu zonu. Operativni deficit smanjio se na najnižu razinu u petogodišnjem periodu. Prihodi su na rekordnoj razini. Uprava je napravila niz ispravnih poteza od racionalizacija plaća, rast sponzorskih prihoda, komercijalni razvoj.

Ne, u jednako važnom smislu: stabilizacija opisuje stanje, ne transformaciju. Strukturni operativni deficit nije eliminiran samo je smanjen. Likvidnost je niska, dok se negativni radni kapital pogoršao. Rezultat je u velikoj mjeri oslonjen na dvije jednokratne stavke — transfer Mlačića i otpis duga Naš Hajduka — od kojih se ni jedna ne može jamčiti u 2026. Petogodišnji niz pokazuje da su dobre i loše transferne godine naizmjenične i nepredvidive.

Pravi test stabilizacije nije 2025. godina. Pravi test je 2026., kada neće biti otpisa duga Naš Hajduka, kada je transferni pritisak za ljetni rok iznimno visok, kada je gotovina na dnu, i kada klub mora dokazati da 32 milijuna prihoda nije maksimum nego nova baza na kojoj se može dalje graditi. Ako Hajduk 2026. završi blizu nule bez oslanjanja na izvanredne prihode, tada možemo govoriti o završenoj stabilizaciji. Do tada — trend je pravi, ali put nije završen.