Ajde da pogledamo na primjeru jednog showa:
Prvo, da namjestimo scenu, da vas uvedem u priču i moj način razmišljanja. Fan sam Darbyja Allina, ne samo kao Darbyja - wrestlera, nego i Darbyja kaskadera, skejtera i općenito luđaka. Čovjek nije jebeno normalan, popeo se na Mt. Everest, napravio najviši kickflip na svijetu, a sve to godinu dana nakon planiranog jer ga je spićio bus prije prvog polaska. Dovoljno je pogledati neke highlightse iz serije tag-team mečeva koje je radio sa Stingom di se razbijao za obojicu, jer mu se partner opasno približavao 70-ima, pa eto, da Sting ne mora, Darby će se bacit 10 metara na leđa na staklo namješteno između stolica, ili će se strmopizdit niza skale… Jednostavno je nemoguće opisati kroz što je sve čovjek prošao, pa evo videa.
Njegovi mečevi su često na nekakvom sličnom temelju građeni. Kako je on jedan od manjih wrestlera općenito, a i stil mu je dosta kaskaderski, njegovi protivnici ga često razmontiraju do te mjere da je to strašno za gledat, no izdržljivi se Darby uspije izvući i pobjediti meč na ovaj ili onaj, apsolutno uvjerljiv način. Nekolicinu puta sam sam rekao da ide predaleko nekada, ali čovjek živi svoj gimmick, sam je rekao da su ga više stvari iz svijeta skejtanja bolile, nego ono što trpi u ringu. Tko sam ja da sudim, osim da kažem kako je pro-wrestling jebeno težak sport.
A da me pitate, trenutno najdraži pro-wrestler? MJF. I to debelo. O njemu možemo nekada kasnije.
A sada pogledajmo AEW Dynamite 15.04.2026. kao izolirani show, kao predstavu iz 3 čina. Show kreće odmah u glavu, scenom gdje Renee, višegodišnja backstage novinarka AEW-a, hvata šampiona, MJF-a kako izlazi iz svoje limuzine. MJF je tri dana ranije obranio svoju titulu od Kennyja Omege, legende sporta i apsolutnog BOGA pro-wrestlinga. Cijela vladavina MJF-a, prva i druga i sve između njih, moguće su zbog načina na koji se MJF priprema za svoje mečeve. On je studiozan. Jest arogantan i neshvatljivo grub lik, ali zna svoj posao. On će sam reći kako nemaš isprike biti loš wrestler, kada imaš toliko videa, materjala, prošlih mečeva i evenata nadohvat ruke. MJF se pripremao za Danielsona, za Omegu, za Hangmana… zato ih je i pobjedio (uz pomoć trikova kao što je njegov Dynamite dijamantni prsten ili neke druge kerefeke koje mu daju nepoštenu prednost). Uglavnom, Renee mu pokušava reći kako ga Darby Allin, koji je pobjedio Andradea na istom PPV eventu gdje je i MJF pobjedio Omegu prije 3 dana, čeka u meču za titulu, ali Maxwell (M iz “MJF”) ju ne sluša.
Upada u scenu MJF-ov poslovni partner, kojem je ovaj platio da pošalje Andradea na Darbyja i ne očekivajući ikakve probleme, zahvaljuje se i kaže kako mu je drago da su mogli biti partneri. Ali taj partner, Don Callis, kaže da je nažalost Andrade izgubio. MJF je ljut, kaže Donu da mu je dužan i bijesno nastavi dalje, ali Renee ga napokon zaustavi u govoru i objasni mu da je Darby osvojio meč za titulu. MJF pita “kada”, Renee kaže “sada”.
MJF je cenzuriran na “FUCK” dijelu WTF-a i idući kadar je scena unutar arene gdje Darby ulazi prema ringu. MJF nakon njega izlazi, još uvijek u odijelu, sa svojom titulom oko pojasa i ljutito stupa prema ringu. Onda u mikrofon kaže kako “ovo nije fer”, da je nakon main eventa prije tri dana odlučio totalno isključiti mobitel, ići “off the grid”, i da je najmanje to zaslužio nakon onakvog meča na Dynasty PPV-u (Pay-per-view), i kako ga bole leđa i da će svih tužiti, od Darbyja, do predsjednika kompanije Tonyja Khana, do svakog čovjeka u publici koji zagovara ovaj iznenadni meč.
Darby mu uzima mikrofon iz ruke i već treperećim, ali sigurnim i usmjerenim glasom, kroz suze govori kako je od ponedjeljka lijepio plakate za show po gradu, kako je svoju karijeru započeo samo 16ak kilometara niz cestu u Buddy Wayne akademiji. Inače, Darby je iz Seattlea, a ovaj show je bio u Everettu, gradu jako blizu istog. Kontirira MJF-u koji mu je išao reći da mu čini uslugu jer, kako on kaže, Darby nije na njegovom levelu i nije spreman, na što ovaj odgovara kako ako sada nije, nikada neće biti spreman. U cijeloj drami, sa komentatorske pozicije odmah ispred ringa, javlja se Bryan Danielson i poručuje kako se Tony Khan slaže sa MJF-om i da ne može nespreman odraditi meč, na što publika glasno reagira. Bryan također kaže kako će MJF dobiti dovoljno vremena jer će se ovaj meč prebaciti na MAIN EVENT ovog showa u Everettu, te da MJF ima solidnih sat i 50 minuta kako bi se pripremio. Darby mu kaže kako će ga pobijediti headlock takeoverom i odlazi iz ringa, zaletivši se u ogradu sa strane ulazne rampe iz čistog adrenalina.
Headlock takeover je jedan od najosnovnijih poteza u pro-wrestlingu. A povijest MJF-a i Darbyja i tog poteza seže još od Full Gear PPV eventa iz 2021. i njihovog prvog solo sraza, prije kojeg, u buildanju ka meču, MJF je konstantno umanjivao wrestling sposobnosti Darbyja i obećavao mu je kako će ga pobijediti headlock takeoverom. Tako je i bilo, ali nije bilo tako jednostavno. MJF je trebao izvaditi svoj Dynamite dijamantni prsten i opizditi Allina njime, kako bi ga doveo u poziciju za headlock takeover, što je naravno ilegalno. Friedman ("F" u "MJF") je u još jednoj prilici pobjedio Darbyja istim potezom, nakon što je iskusno iskoristio priliku u 4-way meču za AEW titulu godinu i pol kasnije, na Double or Nothing eventu. Naravno opet to nije bio samo headlock takeover, ali je MJF ispunio obećanje dvaput do sada.
Drugi čin je bilo sve između. Prvi meč nakon ovog segmenta je bio između Tommasa Ciampe i Dezmonda Xaviera, kojeg je Ciampa pobjedio i odmah nakon toga izazvao koga god da je šampion nakon večeras. U tom trenu sam se osjećao kao da mi AEW pokušava nešto reći, jer ako je Ciampa, koji je heel (bad guy), idući izazivač, onda zasigurno dobivamo babyface (good guy) šampiona na kraju večeri. Ali jel’ ovo samo patka? Način da mi, koji malo pomnije pratimo, očekujemo jedno, samo da nas se prevari na kraju? Pa, to je odgovoreno malo kasnije, kada je Kevin Night, babyface, pobjedio Claudia Castagnolia heela i također izazvao idućeg šampiona na meč. Ovo nas je vratilo na početak i mome kalkuliranju je jednostavno trebao doći kraj. Tijekom večeri bilo je još spominjanja underdogova, Davida i Golijata i tako dalje, ali onda, prije zadnjeg promidžbenog bloka, prije zadnje prilike za ići na WC prije nego počne jedan od iščekivanijih story momenata u kratkoj povijesti AEW-a, u tunelu ispod tribina u zapozorju, Renee intervjuira Darbyja, koji je potpuno fokusiran. Dok se polako šeću, ispred njih se pojavi Sting. THE Sting, al ne THE Sting (pjevač), već THE Sting (ikona).
Sting, za one koji ne znaju njegovu karijeru nakon WCW-a, TNA-a i WWE-a je bio kao mentor i mentorče Darbyju. Njih dvojica su nekoliko godina proveli u AEW kao tim i Sting - već u šezdesetima, daje zasluge Darbyju za revitaliziranje njegove karijere, povratka iz mirovine, ujedno prebacujući štafetu na Allina kao svoga nasljednika s afinitetom prema facepaintu. Ako niste vidili neke Stingove vratolomije…
Sting ga pita je li spreman i Darby mu odgovara starom Stingovom “It’s Showtime!”, ali mu ikona kontrira sa “No! It’s YOUR time!”
I idemo na reklame. Nakon istih kreće 3. čin.
Kad smo se vratili, obuzeo me nekakav čudan osjećaj. Nisam imao ovakav feeling od meča Okade s Omegom na Dominionu u Osaki 2018. kada je Kenny Omega napokon pobjedio svog rivala u 2 out of 3 falls meču. Stvarno sam želio da ovaj čovjek napokon dobije titulu, nije me bilo briga ni za kakvu priču poslije toga, kao što sam, na primjer, bio ok sa idejom da Hangman Adam page izgubi od Moxleya na prošlogodišnjem All In-u. Pobogu, budan sam u 4 sata ujutro a srijede na četvrtak samo da saznam što će se dogoditi. Jer, iako je bilo telegrafirano, nisam 100% vjerovao. “Bit će neki angle, gradit ćemo anticipaciju do idućeg PPV showa, MJF je rekao Callisu da mu je dužan jer Andrade nije uspio pobjediti Darbyja…” Sve su to bili izgovori koje sam imao u glavi kako se ne bih previše nadao. Bližilo se 4 ujutro, nekih 7 minuta do. U redu, AEW voli ići preko vremena, daju im na TNT-u i TBS-u tu mogućnost, kvragu, samo prošli show su išli debelo preko za nekih 35 minuta, tako da je sve moguće. Darby ulazi, grli familiju, ljubi curu i vidiš da anticipacija curi iz njega. MJF izlazi u svojem svijetlo plavom ring gearu ili kompletu, značaj kojeg je teško ne zamjetiti.
MJF je prvo i osnovno, ogromni fan sporta, štreberčina za wrestling i student of the game onih koji su došli prije njega i ovaj komplet je nosio u gubitničkom izdanju u squash meču protiv Wardlowa, a možda priči značajnija činjenica je ta da je iste boje nosio legendarni Ric Flair kada je on izgubio svoju titulu od Stinga. THE Stinga.
Prošle su i najave boraca i meč može krenuti. MJF koristi početak meča da nas sjeti kako je prije 3 dana bio prisiljen izvaditi svoj Dynamite dijamantni prsten prije meča s Omegom pa tako zove sutkinju i kaže “evo vam ga da vidite kako sam pošten” i onda, kada je sutkinja okrenula leđa kako bi predala prsten van ringa, MJF udara nogom Darbyja ravno u jaja. Diže ga i ide ga mućki, već po treći put u njihovim karijerama i kako bi mu se narugao da on nije pravi wrestler, pobjediti headlock takeoverom. Međutim Allin ga gura prema sutkinji, koja je natjerana da se u samoobrani makne i sada Darby svom snagom udara MJF-a direkt u genitalije. Udara Stingov finisher - Scorpion Death Drop i u kutu ringa se diže na najviši konop. Udara svoj finisher, Coffin Drop i u meni se budi nekakva nada. Legenda Bryan Danielson mu sa komentatorske pozicije urla da ga pokrije i pinna za 1-2-3 i pobjedu, ali Darby ide na suprotni kut i udara drugi Coffin Drop. “Okej, šta?” mi se vrti u glavi dok se Darby diže na treći kut i udara još jedan Drop. Prije četvrtog me bilo strah da MJF na ovog ne digne koljena pri Allinovom slijetanju i tako ga prekine ili da ga netko iz vana ne zaustavi, ali pao je i četvrti Coffin Drop, Darby podiže MJF-a, pogleda direkt u hard kameru i udara headlock takeover. Nikada žustriji pin attempt nisam vidio, ali svejedno nisam vjerovao dok Aubreyina ruka nije takla tlo ringa treći i zadnji put. Iskočio sam iz fotelje i tiho, kroz glasni šapat rekao “Jebate, dobi ga je!” Darby Allin je deseti AEW svjetski šampion. I to nakon squashanja MJF-a headlock takeoverom.
Pa, da zaključim. Ovo je bila odlična epizoda Dynamitea s glavom i repom, s pričom koja se odvijala tijekom cijelog showa i poviješću dvoje originalnih likova sa samog početka AEW-a u glavnim ulogama. Za Darbyja sam mislio da nikad neće biti svjetski šampion i za njega mi je jako drago, ali ljudi koji ovaj moment umanjuju su ili neupućeni, ili nezainteresirani za produkt hrvanja kakav pruža bilo tko drugi osim WWE-a. Ovaj trenutak je perfektan za to što jest. Skinuli su flaster neizvjesnosti ovakvim finishem i ne, ovo nije pokopalo MJF-a. Maxwella je njegova arogancija i nespremnost pokopala. A i nije kao da nema izgovora - meč s Omegom 3 dana ranije, nespremnost, pa i low-blow Darbyja. A nekakav dugi meč naravno da će imati u budućnosti, tada će ići preko 20 minuta i opravdati će se ovakva pobjeda Allina, jer Darby nije trebao zaslužiti ovu titulu nekom teškom borbom za pojas. On je krunu zaslužio već odavno u ovoj promociji. Volim kad babyface nije idiot i snalazi se u teškom momentu i ovakav finiš mi je na kraju čak najbolja opcija. Nakon što je pokorio Everest, pokorio je svijet pro wrestlinga, taman u tjedan Wrestlemanije da pokaže plastičnim TKO glavušinama kako se priča priča. Dok WWE kreira "absolute cinema" momente gdje Roman Reigns predugo gleda u nekoga koga je iznevjerio po 15 put ili gdje se opravdava smeće heel run Johna Cene sa retconnanjem priče koje su tek počeli i bukiranjem nebitnih mečeva samo zato da bi se bukirali, AEW priča višegodišnje sage.
Stojte mi dobro.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!