Pobjedom u El Clasicu u nedjelju navečer Barcelona je dominantno obranila naslov prvaka La Lige. Time je osvojila treći naslov prvaka u zadnje četiri sezone, a ukupno 29. put.

Skoro jednako značajno kao i sami naslov prvaka bio je način na kojega su porazili svog najvećeg rivala. Pobjeda rezultatom 2:0 bila je potpuno rutinska, a utakmica je bila praktički gotova već nakon prvih dvadesetak minuta.

I ne samo to, ovom pobjedom Barcelona je nastavila svoju dominaciju nad madridskim klubom u posljednje dvije sezone jer su upisali čak šestu pobjedu u zadnjih sedam susreta otkako ih sa klupe predvodi Hansi Flick.

Takvi rezultati posebno dobivaju na značaju kada se pogleda kontekst u kojem su se oba kluba nalazila prije dvije sezone.

Hansi Flick vratio vjeru u temelje Barcelonine kulture

Real Madrid je početkom lipnja 2024. sezonu završio spektakularno – nakon osvajanja La Lige osvojivši ogromnih 95 bodova rutinski su osvojili 15. naslov u Ligi prvaka, a odmah potom su doveli Kyliana Mbappea, po mnogima tada najboljeg igrača svijeta.

S druge strane, Barcelona je sezonu završila razočaravajuće. Momčad nije uspjela ozbiljnije konkurirati Realu u prvenstvu zaostavši ogromnih deset bodova iza njih, u Ligi prvaka su ispali od PSG-a pokazavši da još uvijek nisu spremni boriti se za vrh u najelitnijem klupskom natjecanju te momčad na kraju nije bila ni blizu bilo kakvog trofeja.

Sve je to poslom platio Xavi Hernandez, čovjek za kojeg se vjerovalo da će povesti novu Barcinu momčad u visine, nešto slično kao i drugi Cruyffovi učenici koji su u nekim drugim teškim vremenima spašavali klub.

I nije Xavi dobio otkaz samo zbog rezultata jer svatko ima pravo na jednu neuspješnu sezonu, pogotovo nakon što je donio Barceloni naslov prvaka La Lige nakon pune četiri godine. Xavi je dobio otkaz jer nije vjerovao u ovaj projekt. Nije vjerovao da Barcelona, bez ulaganja značajnih financijskih sredstva u dovođenje novih pojačanja, može biti ponovno konkurentna Realu u domaćim okvirima, pa kasnije i svima ostalima u Europi.

Takva sezona je bila prije svega poraz ideje da se Barcelona može kao nekada, u neka ljepša vremena, na krilima La Masije, vratiti u sami vrh i biti ponovno konkurentna.

Međutim, Flick je pokazao suprotno.

Možda njegova prva sezona nije bila savršena kao recimo prva sezona Pepa Guardiole. Zapravo sigurno nije, u rezultatskom smislu naravno, jer je Pep osvojio sve što je mogao, no Flick je dugoročno napravio možda i nešto jako slično.

Flick je vratio vjeru u temelje Barcelonine kulture kluba.

Pokazao je da se klub, na temelju La Masije, može boriti protiv Real Madrida. Pokazao je da klub na temelju La Masije može dominirati protiv Real Madrida. Real Madrida koji u svome kadru ima Thibauta Courtoisa, Trenta Alexandra Arnolda, Judea Bellinghama, Viniciusa Juniora i Klyiana Mbappea, sve odreda najbolje ili TOP 5 igrače svijeta na svojim pozicijama.

Jedan Nijemac je – za razliku od mnogih domaćih stručnjaka, legendi i sumnjičave katalonske javnosti – vjerovao da se Barcelona može vratiti na stare staze na temelju vjere u sebe, u La Masiju, svoje korijene i u vlastiti stil igre.

Važna druga sezona

Nakon dominantne prve sezone u kojoj su osvojena sva domaća natjecanja, a u kojoj je momčad bila nekoliko minuta udaljena od plasmana u finale Lige prvaka, očekivalo se da će druga biti još zahtjevnija.

Financijski fair play La Lige ponovno nije dopustio da se momčad ozbiljnije pojača, otkupljen je samo vratar Joan Garcia, a Marcus Rashford je doveden na posudbu.

S druge strane, najveći rival nakon jedne neuspješne sezone nije sjedio skrštenih ruku. Na klupu je doveo najtraženijeg trenera na svijetu Xabija Alonsa, čovjeka koji je radio čuda na klupi Bayera Leverkusena. Uz još nekoliko igračkih pojačanja, Madriđani su bili spremni i motivirani osvetiti se Barceloni za četiri poraza u prethodnoj sezoni.

Sasvim sigurno je kod dijela nogometne javnosti bio prisutan i faktor Flickove druge sezone. Naime, neki su prije početka sezone napominjali kako je svaka Flickova momčad do sada padala u drugoj sezoni i da je njegov sustav igre naprosto prezahtjevan za njegove momčadi na duge staze. Pogotovo za ovakvu mladu momčad koja je već imala probleme s ozljedama i prije njega.

Zbog toga je ova sezona bila važna. Važnija nego Flickova prva. Jer i Xavi je u prvoj sezoni osvojio naslov prvaka, ali nije uspio održati kontinuitet. Nije uspio ostvariti uvjete u kojima će momčad na temeljima odlične prve sezone nastaviti graditi i u drugoj sezoni.

Za razliku od Xavija kojemu se sve raspalo, Flick je uspio sačuvati temelje momčadi i još ih nadograditi. Preživio je krizu loših rezultata, ozljeda i naleta Reala nakon prvog El Clasica u listopadu, a onda je na proljeće napravio niz od 11 pobjeda i dominantno je obranio naslov.

Samim time, izgradio je novi identitet ove momčadi.

Ovo više nije momčad koja može iznenaditi na uzorku jedne sezone i osvojiti naslov prvaka ako joj se sve poklopi. Ovo je postala momčad koja ima jasan sustav igre i najjaču bazu u čitavoj ligi, momčad koji je najbolja kada igra svoj stil nogometa, ali i momčad koja se ne raspada kada stvari krenu po zlu, koja može preživjeti svaku krizu u kojoj dođu nešto lošiji rezultati, serije ozljeda ili rezultatske nalete glavnih konkurenata.

Jednostavno, postali su momčad koji je u kontinuitetu već drugu sezonu zaredom najbolja u Španjolskoj bez obzira s kakvim se problemima mora nositi i kako joj izgledaju najveći konkurenti.

Napadački sustav koji osvaja prvenstva

Takvi rezultati su ostvareni na temelji Flickovog napadačkog sustava koji postaje smrtonosno oružje na uzorku čitavog prvenstva.

Već drugu sezonu zaredom Barcelona je daleko najefikasnija momčad Španjolske. Istina je da su Lamine Yamal, Raphinha, Robert Lewandowski i ostali iznimno talentirani igrači, ali talentirani su i napadači Real Madrida i Atletica pa svejedno ne zabijaju toliko golova u kontinuitetu.

Flickov sustav igre kontinuirano dovodi ofenzivne igrače u povoljne pozicije u kojima mogu pokazati svu svoju raskoš. Njegove momčadi dominiraju u valovima, i kada se nađu u povoljnom momentumu, sposobne su napadački uništiti bilo kojeg protivnika.

Kada svaki vikend igrate protiv inferiornih protivnika, takav vas sustav naprosto mora dovesti do jako puno stvorenih prilika koje se pretvaraju u pogotke i na kraju u bodove. Sve smo to imali priliku gledati protekle dvije sezone u La Ligi, i ukoliko želite osvojiti ligaški naslov protiv bilo koje Flickove momčadi, nemate pravo na ozbiljnije pogreške i neke veće krize. Vidjeli smo to i u Bayernu, vidimo to i sada u Barceloni. 

Jezgra momčadi već izgrađena

Novi naslov prvaka Španjolske za ovu Barceloninu momčad znači potvrdu kvalitete i u idealnom scenariju može označiti početak stvaranje nove dinastije.

Treći naslov prvaka u zadnje četiri sezone dokaz je da su temelji ovog sustava igre dovoljno čvrsti i efikasni, i da su momčadi potrebni još samo završni dijelovi kako bi se kompletirala. To je posebno važno u kontekstu Lige prvaka jer je Barcelona u prethodne dvije sezone češće ispadala zbog nedostatka iskustva i potrebnih igračkih profila na koje se momčad može osloniti u takvim utakmicama nego zbog samih nedostataka Flickovog sustava.

Samim time, Barcelona je sama sebi pokazala da je dovoljno blizu dolaska na razinu koja je potrebna kako bi konkurirala za osvajanje Lige prvaka jer je jezgra momčadi već izgrađena, a potreba je samo dodatna nadogradnja kako bi ona zaista funkcionirala i u velikim europskim noćima koja će Barceloni ponovno osigurati trenutke koje će pamtiti nove generacije.