Njemačka uoči Svjetskog prvenstva 2026. godine ponovno ulazi među reprezentacije koje se ubrajaju u krug favorita. Možda ne uži, ali definitivno širi. Nakon razočaravajućih nastupa na svjetskim prvenstvima 2018. i 2022. godine te postupnog oporavka pod vodstvom Juliana Nagelsmanna, čini se kako je njemački nogomet napokon pronašao stabilnost. Međutim, unatoč optimizmu koji okružuje reprezentaciju, postoji nekoliko razloga zbog kojih bi Njemačka mogla biti jedno od najvećih razočaranja nadolazećeg turnira.
Nagelsmann je preuzeo reprezentaciju u razdoblju kada je njemački nogomet prolazio kroz identitetsku krizu. Nekadašnja karakteristika njemačkih momčadi bila je sposobnost prilagodbe različitim protivnicima i iznimna mentalna čvrstoća u nokaut fazi natjecanja. Posljednjih godina ta se prednost postupno izgubila, a Njemačka je često djelovala ranjivo protiv reprezentacija koje su bile spremne prepustiti posjed lopte i čekati priliku iz kontranapada. Iako su rezultati tijekom kvalifikacijskog ciklusa bili vrlo dobri (pet pobjeda i jedan poraz), ostaje pitanje koliko su oni stvaran pokazatelj snage reprezentacije. Njemačka je dominirala svojom skupinom te osigurala plasman bez većih poteškoća, no kvaliteta protivnika bila je znatno niža od one koju će susretati na Svjetskom prvenstvu (Slovačka, Sjeverna Irska i Luksemburg).
Najveća snaga ove reprezentacije nalazi se u veznom redu. Jamal Musiala i Florian Wirtz već nekoliko sezona pripadaju među najbolje kreativce europskog nogometa te predstavljaju temelj Nagelsmannove igre. Njihova sposobnost stvaranja viška igrača i pronalaženja prostora između linija protivničke obrane omogućuje Njemačkoj da dominira protiv većine suparnika. Problem nastaje kada se od njih očekuje da sami odlučuju utakmice protiv najorganiziranijih reprezentacija svijeta. Njemačka posljednjih godina previše ovisi o inspiraciji pojedinaca.
Iskusni igrači poput Joshue Kimmicha, Antonija Rüdigera i Manuela Neuera trebali bi osigurati potrebnu ravnotežu. Ipak, riječ je o generaciji koja se nalazi na prijelazu između vrhunca i završne faze karijere. Posebno je zanimljiv slučaj Neuera, koji se vratio u reprezentaciju kako bi pomogao momčadi tijekom Svjetskog prvenstva. Njegovo iskustvo neupitno je vrijedno, ali ostaje pitanje može li i dalje održavati razinu izvedbi kakvu je pokazivao tijekom najboljih godina.
Dodatni problem predstavlja dubina kadra. Njemačka raspolaže velikim brojem kvalitetnih igrača, ali iza udarne postave kvaliteta osjetno pada. To se dodatno osjeti ozljedom 18-godišnjeg Lennart Karla. Iako nije bio predviđen kao standardni prvotimac, njegov izostanak smanjio je broj opcija u napadačkom dijelu momčadi.
Minula povijest također nas uči da Njemačka ne ulazi uvijek dobro u velika natjecanja kada joj se dodijeli status favorita. Nakon osvajanja naslova 2014. godine uslijedila su dva uzastopna ispadanja u grupnoj fazi svjetskih prvenstava. Današnja reprezentacija možda je kvalitetnija od onih iz Rusije i Katara, ali još nije dokazala da može podnijeti pritisak eliminacijskih utakmica protiv vrhunskih protivnika. Upravo bi nokaut faza mogla predstavljati najveći izazov za Nagelsmannovu momčad.
Njemačka izgleda bolje nego što je izgledala u proteklih deset godina. Nagelsmann je vratio vjeru navijača, a nova generacija donijela je potrebnu energiju i talent. Ipak, između dojma i stvarne kvalitete postoji razlika. Dok neki u ovoj reprezentaciji vide kandidata za naslov prvaka svijeta, meni se čini da će Njemačka još jednom ostati nekoliko koraka iza najboljih.
Prognoza: šesnaestina finala
***
Država s nešto više od 150 tisuća stanovnika postala je najmanja zemlja po broju stanovnika i površini koja se ikada plasirala na svjetsku smotru. Momčad koju vodi 78-godišnji Dick Advocaat (najstariji izbornik u povijesti SP-a) kroz kvalifikacije je prošla iznad svih očekivanja te je zasluženo izborila povijesni nastup na najvećoj nogometnoj pozornici (skupinu završili ispred nekadašnjih sudionika Mundijala - Jamajke i Trinidad i Tobaga).
Velik dio uspjeha temelji se na igračima koji su nogometno obrazovanje stekli u Nizozemskoj. Curaçao već godinama koristi veze s bivšom kolonijalnom silom te okuplja igrače koji nastupaju u europskim ligama. Takav pristup omogućio je reprezentaciji da postane znatno konkurentnija nego što bi se moglo zaključiti samo na temelju veličine zemlje. Zvijezde poput Jurgena Locadije (nekadašnjega golgetera PSV-a) i nekoliko iskusnih igrača iz nizozemskog nogometnog sustava donose kvalitetu koja je bila presudna tijekom kvalifikacijskog ciklusa.
Najveći problem ove reprezentacije jest nedostatak iskustva na najvišoj međunarodnoj razini. Većina igrača nikada nije nastupila na velikom natjecanju ovakvog značaja. Kvalifikacije i regionalna natjecanja su jedno, ali susreti protiv reprezentacija koje redovito igraju svjetska prvenstva predstavljaju potpuno drugačiji izazov. Curacao može biti organiziran i discipliniran, no teško je očekivati da će tijekom tri utakmice uspjeti neutralizirati kvalitetu protivnika.
Prognoza: skupina
***
Nakon što su propustili posljednja dva svjetska prvenstva, “Slonovi” su se vratili na najveću pozornicu kao afrički prvaci iz 2023. i s generacijom koja kombinira mladost, brzinu i tehničku kvalitetu. Za razliku od reprezentacija koje su posljednjih godina gradile ugled na iskustvu i fizičkoj snazi, momčad Emersea Faea oslanja se na energiju mlađih igrača te agresivan pristup kojim pokušava nametnuti vlastiti ritam utakmice.
Kvalifikacijski ciklus bio je vrlo uvjerljiv. Obala Bjelokosti prošla je kroz njega bez većih problema (8 pobjeda i 2 remija bez primljenoga gola!), a dodatno samopouzdanje stiglo je u četvrtak kada je u pripremnoj utakmici svladala Francusku s 2-1. Takav rezultat ne treba precjenjivati, ali pokazuje da ova reprezentacija može biti opasna i protiv najjačih protivnika kada joj se otvori prostor za tranziciju.
Najveća snaga momčadi nalazi se u napadačkom dijelu terena. Amad Diallo iza sebe ima vrlo dobru sezonu u dresu Manchester Uniteda, Simon Adingra već nekoliko godina potvrđuje svoju kvalitetu u Brightonu i Monacu, dok mlađi sjajni igrači poput Yana Diomandea (vrijedi čak 90 milijuna eura prema TM-u) predstavljaju dodatnu brigu za protivničke obrane. U veznom redu iskustvo donose Franck Kessie i Seko Fofana, igrači koji su već godinama među nositeljima reprezentacije. Upravo spoj iskusnih lidera i talentirane mlađe generacije razlog je zbog kojeg neki smatraju da bi Obala Bjelokosti mogla biti jedno od ugodnih iznenađenja turnira.
Ipak, postoje i određene slabosti. Unatoč velikom potencijalu, riječ je o reprezentaciji koja nema mnogo iskustva na svjetskim prvenstvima. Posljednji nastup ostvarili su još 2014. godine (kada je, primjerice, Diomande zakoračio u osnovnu školu), a velik dio sadašnjeg kadra nikada nije igrao utakmicu takvog značaja. Također, momčadi ponekad nedostaje izraženi golgeter kakvog su nekada imali u Didieru Drogbi, pa se napadački učinak često raspoređuje na više igrača.
Prognoza: osmina finala
***
Dok se najveći dio pozornosti tradicionalno usmjerava prema Brazilu, Argentini i Urugvaju, Ekvador je kroz kvalifikacije pokazao da se može ravnopravno nositi s najboljim momčadima kontinenta. Momčad Sebastiana Beccacecea završila je kvalifikacijski ciklus na drugome mjestu južnoameričke ljestvice sa samo pet primljenih golova u 18 utakmica, ispred nekoliko nogometnih velesila.
Najveća snaga ove reprezentacije nalazi se u obrambenom dijelu momčadi. Willian Pacho (PSG), Piero Hincapie (Arsenal), Pervis Estupinan (Milan) i Joel Ordonez (Club Brugge) čine jednu od najkvalitetnijih obrambenih linija među reprezentacijama izvan samog kruga favorita za naslov. Upravo zahvaljujući čvrstoj obrani Ekvador je tijekom kvalifikacija često uspijevao osvajati bodove i protiv tehnički nadarenijih suparnika. Momčad rijetko prima velik broj pogodaka te je sposobna održavati visok intenzitet igre tijekom svih 90 minuta.
U veznom redu glavnu riječ vodi Moises Caicedo. Veznjak Chelseaja već nekoliko godina predstavlja motor reprezentacije i igrač je oko kojeg se gradi gotovo svaka akcija Ekvadora. Njegova sposobnost osvajanja lopti i prijenosa igre iz obrane prema napadu omogućuje reprezentaciji da ostane kompaktna čak i protiv najjačih protivnika. U napadu će najveća odgovornost ponovno pasti na iskusnog Ennera Valenciju, najboljeg strijelca u povijesti reprezentacije. Iako više nije u najboljim igračkim godinama, Valencia i dalje ostaje najvažnija prijetnja protivničkim obranama.
Postoje određena ograničenja koja bi mogla zaustaviti njihov daljnji napredak. Ekvador posjeduje kvalitetnu obranu i vrlo discipliniran sustav igre, ali nedostaje mu individualna kvaliteta u napadačkom dijelu terena kakvu imaju vodeće svjetske reprezentacije. Kada utakmica postane otvorena i kada je potrebno pronaći rješenje protiv vrhunski organizirane obrane, momčad često previše ovisi o pojedinačnim potezima Caiceda ili Valencije.
Sve u svemu, Ekvadorci bi zahvaljujući pobjedi nad Curacaom i obrambenoj igri protiv Obale Bjelokosti trebali izboriti prvi plasman u nokaut fazu SP-a nakon 2006. godine.
Prognoza: šesnaestina finala
***
14.06. (19:00 h): Njemačka - Curacao (NRG Stadium, Houston)
15.06. (01:00 h): Obala Bjelokosti - Ekvador (Lincoln Financial Field, Philadelphia)
---
20.06. (22:00 h): Njemačka - Obala Bjelokosti (BMO Field, Toronto)
21.06. (02:00 h): Ekvador - Curacao (Arrowhead Stadium, Kansas City)
---
25.06. (22:00 h): Curacao - Obala Bjelokosti (Lincoln Financial Field, Philadelphia)
25.06. (22:00 h): Ekvador - Njemačka (MetLife Stadium, East Rutherford)
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!