Skupina I bit će, zasigurno, jedna od najzanimljivih za pratiti. Ako ne i najzanimljivija, uz onu u kojoj su "Vatreni". Dvostruki finalisti na posljednja dva svjetska prvenstva, Francuzi, zatim snažna momčad Senegala koja će tražiti iskupljenje za ono što im se dogodilo na afričkom kontinentalnom prvenstvu početkom godine, te Norvežani predvođeni Haalandom koje mnoge vide daleko u turniru. Irak, čija momčad prema Transfermarktu vrijedi gotovo duplo manje od Hajduka, pokušat će nekome zapapriti sudbinu. Uglavnom, nastavljamo s kontroverznim prognozama...
Malo koja reprezentacija može se pohvaliti takvom dubinom kadra i iskustvom igranja velikih utakmica. Didier Deschamps ponovno na raspolaganju ima momčad prepunu zvijezda predvođenih Mbappeom, Dembeleom, Oliseom, Tchouamenijem i Salibom. Upravo zbog toga svaki rezultat koji ne uključuje dolazak do barem polufinala bio bi doživljen kao ozbiljno razočaranje.
Posljednjih deset godina Francuska je postala sinonim za kontinuitet na najvećim natjecanjima. Osvojila je naslov svjetskog prvaka 2018. godine, stigla do finala Svjetskog prvenstva 2022. godine, na posljednjem EP-u ispala u polufinalu. Takvi rezultati stvorili su percepciju da Francuzi gotovo automatski pripadaju uskom krugu kandidata za naslov. Uoči Mundijala mnogi analitičari ponovno ih svrstavaju među najveće favorite.
Na papiru je teško pronaći ozbiljnu slabost. Mike Maignan već se godinama potvrđuje kao jedan od najboljih vratara Europe. Obrambenu liniju predvode Saliba, Konate, Upamecano, Jules Kounde i braća Hernandez. U veznom redu nalaze se Tchouameni, Zaire-Emery, Kone i iskusni Adrien Rabiot, dok napad predvođen Mbappeom, Dembeleom i Oliseom predstavlja jednu od najubojitijih ofenzivnih postava na prvenstvu. Mnogi smatraju kako Francuska posjeduje možda i najtalentiraniji kadar na cijelom turniru.
Međutim, upravo se iza tog impresivnog popisa krije razlog zbog kojeg bi Francuska mogla postati najveće razočaranje Svjetskog prvenstva. Tijekom posljednjih godina momčad je često ostavljala dojam da individualna kvaliteta prikriva određene strukturne probleme. Deschampsov sustav i dalje donosi rezultate, ali sve češće djeluje konzervativno u usporedbi s modernijim pristupima koje koriste reprezentacije poput Španjolske ili Portugala. Francuska često kontrolira utakmice zahvaljujući fizičkoj moći i kvaliteti pojedinaca, no rijetko dominira igrom onako kako bi se očekivalo od sastava takve klase.
Posebnu pozornost privlači ovisnost o Mbappeu. Kapetan reprezentacije i dalje je jedan od najboljih nogometaša svijeta te igrač sposoban sam odlučiti susret. Ipak, velik broj francuskih napadačkih akcija završava pokušajem da upravo on napravi razliku. Takav pristup funkcionira protiv slabijih protivnika, ali na velikim natjecanjima može lako postati predvidljiv. Protiv organiziranih obrana jedna individualna inspiracija nije uvijek dovoljna, što smo više puta vidjeli protekle sezone u madridskom Realu.
Dodatni problem predstavlja činjenica da Francuska na prvenstvo dolazi pod velikim pritiskom očekivanja. Malo koja reprezentacija ima toliko toga za izgubiti. Svaki remi protiv autsajdera izazvat će kritike, dok će svaka slabija predstava dodatno povećavati nervozu unutar momčadi i među navijačima. Povijest svjetskih prvenstava puna je primjera reprezentacija koje su na turnir stigle kao favoriti, a potom vrlo rano završile svoj nastup.
Ždrijeb Francuskoj nije ostavio mnogo prostora za opuštanje. U skupini će se suočiti sa Senegalom, Norveškom i Irakom. Premda ostaje favorit za prvo mjesto, ni Senegal ni Norveška nisu protivnici koje se može podcijeniti. Norvežani predvođeni Erlingom Haalandom posjeduju dovoljno kvalitete za iznenađenje, dok Senegal, čija momčad vrijedi gotovo pola milijarde eura, tradicionalno predstavlja jednu od najopasnijih afričkih reprezentacija. Već grupna faza mogla bi pokazati određene pukotine u francuskoj igri. Možda već na startu protiv Senegalaca. Tko zna, možda se ponovi otvaranje SP-a 2002. godine...
Upravo zato postoji mogućnost scenarija koji danas djeluje nezamislivo. Francuska bi mogla proći skupinu bez uvjerljive igre, osvojiti jedno od prva dva mjesta, a zatim u šesnaestini finala naletjeti na protivnika koji će znati iskoristiti njezine slabosti. Na jednom susretu sve se može promijeniti.
Ako se takav rasplet doista dogodi, Francuska će gotovo sigurno biti proglašena najvećim razočaranjem Svjetskog prvenstva 2026. godine. Momčad s Mbappeom, Dembeleom, Oliseom i Salibom trebala bi se boriti za naslov svjetskog prvaka. Ipak, nogomet je više puta pokazao da najveća imena i najvrjedniji kadar ne jamče uspjeh. Upravo zato Francuska ulazi u prvenstvo kao jedan od najvećih favorita, ali i kao reprezentacija koja bi mogla doživjeti najteži pad.
Prognoza: šesnaestina finala
***
Većina pozornosti usmjerena je prema reprezentacijama poput Francuske, Brazila, Argentine, Španjolske i Portugala, dok se afrički predstavnik uglavnom spominje kao potencijalni kandidat za prolazak skupine i eventualni plasman među šesnaest najboljih reprezentacija svijeta. Međutim, dojma sam da su Senegalci debelo podcijenjeni...
Senegal posljednjih godina kontinuirano potvrđuje status jedne od najjačih afričkih reprezentacija. Nakon povijesnog osvajanja Afričkog kupa nacija 2022. godine i plasmana u osminu finala Svjetskog prvenstva u Kataru, uslijedilo je novo razdoblje stabilnosti. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo odradili su vrlo uvjerljivo. Osvojili su 24 od maksimalnih 30 bodova bez poraza te pritom primili samo tri pogotka. Takva statistika dovoljno govori o organiziranosti momčadi i disciplini koja je dugo bila zaštitni znak senegalskog nogometa.
Ipak, za razliku od prethodnih generacija, ova reprezentacija više se ne oslanja isključivo na fizičku moć, čvrstu obranu i brze tranzicije. Izbornik Pape Thiaw postupno je promijenio identitet momčadi. U sastav je uključio niz mlađih igrača, a Senegal danas igra znatno hrabrije s loptom nego prije nekoliko godina. Thiaw je napustio eksperiment s trojicom braniča te se vratio sustavu 4-3-3 koji njegovoj momčadi omogućuje veću ravnotežu između obrambene sigurnosti i napadačke slobode. Posebno se ističe želja da vezni igrači češće preuzimaju odgovornost u završnici napada, što je Senegal učinilo nepredvidljivijim protivnikom.
Najveća snaga Senegala nalazi se u činjenici da posjeduje rijetko viđenu kombinaciju iskustva i mladosti. U obrani se i dalje nalazi kapetan Kalidou Koulibaly, jedan od najvažnijih igrača u povijesti reprezentacije. Uz njega važnu ulogu ima Moussa Niakhate (Lyon), stoper koji je posljednjih godina izrastao u jednog od ključnih organizatora obrambene linije. Njegova sposobnost čitanja igre i pravovremenog pokrivanja prostora omogućuje Senegalu da igra znatno agresivnije prema naprijed.
Vezni red također izgleda impresivno. Pape Matar Sarr (Tottenham) nastavlja napredovati iz godine u godinu, dok je Lamine Camara (Monaco) postao jedan od najzanimljivijih mladih afričkih veznjaka. Upravo bi njih dvojica mogli predstavljati ključnu razliku između Senegala iz Katara i Senegala sada u Americi. Njihova energija i kreativnost omogućuju reprezentaciji da se ravnopravno nosi i s tehnički najpotkovanijim protivnicima.
Naravno, najveće ime reprezentacije je Sadio Mane. Iako više nema eksplozivnost koja ga je krasila tijekom najboljih godina u Liverpoolu, njegova važnost za momčad ostala je gotovo jednaka. Mane je danas prije svega vođa, igrač koji svojim iskustvom i autoritetom održava stabilnost unutar svlačionice. Ovaj Mundijal predstavlja njegovu posljednju priliku za veliki rezultat na najvećoj pozornici. Nakon što je zbog ozljede propustio nastup na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, sada ponovno ima priliku predvoditi svoju reprezentaciju na globalnoj sceni.
Ako uspiju izbjeći poraz protiv Francuske i osvojiti jedno od prva dva mjesta u skupini, otvara im se vrlo zanimljiv put prema završnici turnira. Novi format Svjetskog prvenstva dodatno povećava mogućnost iznenađenja jer veći broj reprezentacija ulazi u nokaut fazu, a jedna dobra serija rezultata može potpuno promijeniti tijek natjecanja. Senegal pritom posjeduje upravo ono što je često potrebno za uspjeh na velikim turnirima: čvrstu obranu, iskusne lidere, nekoliko igrača sposobnih odlučiti utakmicu jednim potezom i momčadsku koheziju.
Zbog svega navedenog, Senegal bi mogao postati najveće iznenađenje Svjetskog prvenstva. Dok će se većina favorita suočavati s ogromnim pritiskom javnosti, Senegal će imati slobodu igrati bez velikog tereta očekivanja. Njihov najveći uspjeh na svjetskim prvenstvima ostaje četvrtfinale iz 2002. godine, no ova generacija posjeduje dovoljno kvalitete da možda ode i korak dalje, uz malo sreće u ždrijebu.
Prognoza: polufinale
***
„Lavovi Mezopotamije“ izborili su svoj prvi nastup na svjetskoj smotri još od 1986. godine, čime su prekinuli čekanje dugo četiri desetljeća. Put do Sjeverne Amerike bio je iznimno zahtjevan. Irak je odigrao čak 21 kvalifikacijsku utakmicu, više od bilo koje druge reprezentacije koja je izborila nastup na prvenstvu, a konačnu vizu osigurao je pobjedom protiv Bolivije u interkontinentalnom doigravanju.
Najveće zasluge za taj uspjeh pripadaju izborniku Grahamu Arnoldu, Australcu (nekada igrao i zabijao kao na traci za Sydney Croatiju) koji je preuzeo momčad u teškom razdoblju i uspio stvoriti discipliniraniju te taktički organiziraniju reprezentaciju. Pod njegovim vodstvom Irak je stekao identitet momčadi koja se ne predaje lako i koja je spremna boriti se do posljednje minute.
Glavna napadačka prijetnja je Aymen Hussein. Iskusni napadač postigao je odlučujući pogodak u krucijalnom susretu protiv Bolivije te će ponovno nositi najveći dio odgovornosti u završnici napada. Uz njega se mnogo očekuje od veznjaka Amira Al-Ammarija, dok na mladog Marka Farjija (nema veze s Hrvatskom; rođen u Norveškoj) valja baciti oko.
Prognoza: skupina
***
Nakon gotovo tri desetljeća čekanja, Norvežani će napokon ponovno zaigrati na najvećoj nogometnoj pozornici. Posljednji nastup na svjetskoj smotri upisali su još 1998. godine u Francuskoj, a generacija predvođena Erlingom Haalandom i Martinom Odegaardom napokon je uspjela prekinuti dugo razdoblje izostanaka s velikih natjecanja.
Mnogi analitičari i kladionice vide Norvešku kao reprezentaciju sposobnu dogurati najmanje do osmine finala, dok joj neki prognoziraju čak i četvrtfinale. Takva očekivanja nisu nastala bez razloga. Stale Solbakken na raspolaganju ima jednog od najboljih napadača svijeta u Haalandu, jednog od najkreativnijih veznjaka Europe u Odegaardu te vrlo kvalitetne igrače poput Alexandera Sorlotha (Atletico Madrid), Antonija Nuse (RB Leipzig), Oscara Bobba (Fulham) i Sandera Bergea (Fulham). Kvalifikacije su odradili impresivno, dvaput uvjerljivo tukli Talijane, a njihova napadačka moć (zabili čak 37 golova u 8 utakmica) privukla je pozornost cijelog nogometnog svijeta.
Norvežani u Sjevernu Ameriku dolaze s većim očekivanjima nego što ih je imala ijedna njezina generacija u posljednjih trideset godina. Kada reprezentacija dugo izbiva s velikih natjecanja, često se stvara dojam da će sam plasman automatski dovesti i do uspjeha na turniru. Međutim, iskustvo igranja kvalifikacija i iskustvo igranja Svjetskog prvenstva nisu isto.
Povijest svjetskih prvenstava nudi nekoliko upozorenja. Jedan od najpoznatijih primjera ostaje Kolumbija 1994. godine. Uoči turnira mnogi su ju smatrali kandidatom za sam vrh. Posjedovala je atraktivnu momčad, ostvarila impresivne rezultate tijekom kvalifikacija i uživala golemo povjerenje javnosti. Umjesto očekivanog pohoda prema završnici, Kolumbijci su ispali već u skupini. Nogomet je više puta pokazao da velika očekivanja mogu postati dodatni teret.
Nije nemoguće zamisliti scenarij u kojem Norveška osvoji očekivana tri boda protiv Iraka, ali potom ne uspije svladati Senegal i Francusku, uz potencijalno teže poraze, što bi im unakazilo gol-razliku. U takvom raspletu završila bi na trećem mjestu u skupini te bi vjerojatno ostala bez nokaut faze. Kvaliteta kadra neupitna je, a Haaland i Odegaard sposobni su odlučiti utakmicu jednim potezom. Norveška posjeduje velik potencijal, ali ostaje pitanje je li ova generacija spremna opravdati golema očekivanja. Upravo zato smatram da bi njihov nastup mogao završiti već u grupnoj fazi, slično kao što se dogodilo Kolumbiji 1994. godine na američkom tlu, unatoč optimizmu koji ih prati uoči početka turnira.
Prognoza: skupina
***
16.06. (21:00 h): Francuska - Senegal (MetLife Stadium, East Rutherford)
17.06. (00:00 h): Irak - Norveška (Gillette Stadium, Foxborough)
---
22.06. (23:00 h): Francuska - Irak (Lincoln Financial Field, Philadelphia)
23.06. (02:00 h): Norveška - Senegal (MetLife Stadium, East Rutherford)
---
26.06. (21:00 h): Norveška - Francuska (Gillette Stadium, Foxborough)
26.06. (21:00 h): Senegal - Irak (BMO Field, Toronto)
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!