PORTUGAL

Nakon osvajanja Lige nacija prošle godine, momčad Roberta Martineza potvrdila je da posjeduje kvalitetu potrebnu za borbu protiv najjačih svjetskih reprezentacija. Premda se pažnja javnosti i dalje uglavnom usmjerava prema Cristianu Ronaldu, portugalska reprezentacija danas je mnogo više od svojeg legendarnog kapetana. Riječ je o generaciji koja kombinira iskustvo igrača poput Bernarda Silve, Brune Fernandesa i Rubena Diasa s mlađim nogometašima kao što su Joao Neves i Nuno Mendes.

Portugal je kvalifikacije odradio bez većih problema (iako je doživio iznenađujući poraz u Dublinu) te je tijekom posljednje dvije godine pokazao zavidnu razinu kontinuiteta. Martinez je uspio stvoriti momčad koja zadržava tehničku kvalitetu po kojoj je Portugal godinama poznat, ali istovremeno djeluje organiziranije i čvršće nego u nekim ranijim nastupima na velikim natjecanjima. Posebno je impresivna dubina kadra. Malo koja reprezentacija može si priuštiti da s klupe uvede igrače poput Rafaela Leaa, Goncala Ramosa ili Joaa Felixa bez značajnog pada kvalitete igre.

Najveća snaga Portugala nalazi se u veznom redu. Vitinha i Joao Neves iza sebe imaju izvanredne klupske sezone te predstavljaju motor momčadi u obje faze igre. Bruno Fernandes ostaje glavni kreator, dok Bernardo Silva donosi iskustvo i taktičku inteligenciju. Takva kombinacija omogućava Portugalu kontrolu posjeda protiv slabijih protivnika, ali i dovoljno fleksibilnosti za susrete s reprezentacijama poput Francuske, Španjolske ili Argentine.

Ipak, postoje određena pitanja. Ronaldo je već dublje zašao u 42. godinu života i teško je očekivati da bude nositelj igre tijekom svih 90 minuta najzahtjevnijih utakmica. Također, Portugal je na nekim prethodnim natjecanjima pokazivao sklonost povlačenju nakon vodstva, što ga je znalo skupo koštati protiv ravnopravnih protivnika. Martinez će morati pronaći ravnotežu između iskustva svojih veterana i energije mlađih igrača.

Unatoč tome, očekivanja su visoka. Ždrijeb skupine smatra se povoljnim, a brojni analitičari Portugal svrstavaju među reprezentacije koje imaju realne izglede za plasman među četiri najbolje momčadi turnira. Njihov potencijalni put prema četvrtfinalu djeluje znatno lakše nego kod nekih drugih europskih favorita, što dodatno povećava optimizam portugalskih navijača.

Prognoza: polufinale

***

DR KONGO

Ovo će biti prvi nastup nogometaša DR Konga na svjetskoj smotri još od 1974. godine, kada su pod imenom Zair upisali jedino dosadašnje sudjelovanje, u nas poznato po teškom porazu od Jugoslavije 0-9. Sam plasman predstavlja velik uspjeh za momčad Sebastiena Desabrea, koji je tijekom posljednjih godina uspio stvoriti discipliniranu i natjecateljski vrlo neugodnu reprezentaciju.

Najveća snaga DR Konga nalazi se u kolektivu. Za razliku od nekih afričkih reprezentacija koje se oslanjaju na jednog ili dvojicu pojedinaca, Desabre je izgradio momčad s jasno definiranim identitetom i velikom količinom međusobnog povjerenja. Ipak, najveća očekivanja bit će usmjerena prema Yoaneu Wissi, napadaču Newcastlea od kojeg će se očekivati golovi protiv znatno renomiranijih protivnika. Kapetan Chancel Mbemba iz Lillea donosi iskustvo i sigurnost u obrani, dok vezni red posjeduje dovoljno energije da se suprotstavi fizički snažnijim reprezentacijama.

Unatoč velikom optimizmu među navijačima, realnost sugerira opreznija očekivanja. DR Kongo nedavno je ostvario nekoliko zapaženih rezultata (ističu se prolasci protiv Kameruna i Nigerije u kvalifikacijama za SP), ali reprezentacija nema iskustvo igranja utakmica ovakvog intenziteta i medijskog pritiska. Brojni igrači nastupaju u europskim ligama, no nitko od njih nije igrao na najvećoj svjetskoj pozornici. Upravo bi nedostatak iskustva mogao predstavljati najveći problem tijekom grupne faze.

Ipak, bilo bi pogrešno otpisati ovu momčad. Desabreova reprezentacija pokazala je da zna igrati organizirano, strpljivo i disciplinirano, osobine koje često donose iznenađenja na velikim natjecanjima. Međutim, konkurencija u skupini djeluje prejako da bi DR Kongo ostvario značajniji iskorak.

Prognoza: skupina

***

UZBEKISTAN

Nakon godina neuspjelih pokušaja i nekoliko bolnih kvalifikacija, „Bijeli vukovi” konačno su osigurali svoj prvi nastup na svjetskoj smotri. Povijesni plasman ostvaren je zahvaljujući kontinuitetu rada započetom pod Srečkom Katanecom, a nastavljenom pod Timurom Kapadzeom. Tijekom kvalifikacija Uzbekistan je izgubio samo jednu utakmicu, dok je protiv azijskog velikana Irana upisao čak četiri remija.

Najveća snaga ove reprezentacije nalazi se u organiziranosti i disciplini. Uzbekistan ne posjeduje posebnu širinu kadra, ali je posljednjih godina izgradio prepoznatljiv identitet. Sustav s trojicom u posljednjoj liniji obrane pokazao se učinkovitim tijekom kvalifikacija, a momčad rijetko gubi kompaktnost čak i protiv kvalitetnijih protivnika. Izbornik i bivši Dinamov trener, Fabio Cannavaro, po dolasku nije pokušao mijenjati temelje koje su postavili njegovi prethodnici, već je nastavio razvijati model igre koji je reprezentaciji donio najveći uspjeh u njezinoj povijesti.

Posebna pažnja bit će usmjerena prema Abdukodiru Husanovu. Branič Manchester Cityja postao je prvo poznato svjetsko lice uzbekistanskog nogometa te će predstavljati ključnu figuru obrane. U napadu će najveća odgovornost biti na kapetanu Eldoru Šomurodovu, koji već godinama predvodi reprezentaciju i ostaje njezin najiskusniji igrač (92 nastupa i 44 gola za Uzbekistan). Obojica simboliziraju napredak uzbekistanskog nogometa tijekom posljednjeg desetljeća i generaciju koja je napokon ostvarila san o nastupu na Svjetskom prvenstvu.

Sam nastup na turniru već predstavlja povijesni uspjeh za zemlju koja je desetljećima čekala ovakav trenutak. Uzbekistan posjeduje nekoliko talentiranih pojedinaca i dovoljno kvalitete da oteža posao svakom protivniku. Međutim, nedostatak iskustva na najvećoj svjetskoj pozornici i ograničena individualna kvaliteta u usporedbi s glavnim konkurentima teško će se moći nadoknaditi tijekom tri zahtjevne utakmice grupne faze.

Prognoza: skupina

***

KOLUMBIJA

Reprezentacija Nestora Lorenza uspješno se vratila na svjetsku scenu nakon što je propustila prošli Mundijal te tijekom kvalifikacija pokazala da posjeduje kvalitetu za nadmetanje s najboljim momčadima svijeta. Osvojila je treće mjesto u južnoameričkim kvalifikacijama, ostvarivši zapažene domaće pobjede protiv Brazila i Argentine po 2-1 te ponovno stekla samopouzdanje koje je krasilo njezinu generaciju iz sredine prošlog desetljeća.

Momčad je izgrađena oko kombinacije iskustva i individualne kvalitete. Iako je James Rodriguez daleko od svojih najboljih dana, i dalje predstavlja središnju kreativnu figuru reprezentacije. Njegova vizija igre i sposobnost pronalaženja prostora ostaju važan dio kolumbijskog napadačkog sustava. Uz njega se posebno ističe Luis Diaz, koji iza sebe ima vrhunsku sezonu u Bayernu te ulazi u turnir kao najbolji igrač momčadi. Napadački potencijal dodatno pojačavaju Jhon Arias, Richard Rios i Luis Suarez iz Sportinga, dok je Jefferson Lerma jedan od ključnih igrača u održavanju ravnoteže između obrane i napada.

Tijekom posljednje dvije godine Kolumbija je razvila prepoznatljiv stil igre. Lorenzo preferira momčad koja pokušava kontrolirati ritam utakmice kroz posjed lopte, ali istovremeno posjeduje dovoljno brzine u tranziciji da kazni protivnika iz kontranapada. Kada je u najboljem izdanju, Kolumbija djeluje organizirano, tehnički kvalitetno i vrlo opasno prema naprijed. Međutim, upravo je nedosljednost predstavljala jedan od najvećih problema tijekom kvalifikacijskog ciklusa. Nakon nekoliko impresivnih rezultata uslijedio je niz utakmica bez pobjede koji je otvorio pitanja o mentalnoj stabilnosti momčadi u trenucima kada se suoči s pritiskom. U jednom trenutku, Kolumbija je bila na šest uzastopnih utakmica bez pobjede. No, svejedno je naposljetku osvojila treće mjesto u CONMEBOL kvalifikacijama iza Argentine i Ekvadora.

Problem za Kolumbiju leži u činjenici da joj nedostaje viša razina individualne kvalitete. Obrana povremeno pokazuje znakove nesigurnosti protiv tehnički superiornih protivnika, dok se napad previše oslanja na inspiraciju Luisa Diaza i Jamesa Rodrigueza. Upravo zbog toga postoji dojam da je plafon ove generacije nešto niži nego što sugerira njezin talent.

Kolumbija bi trebala relativno sigurno proći skupinu i potvrditi status druge najjače reprezentacije u svojoj grupi. Ipak, nokaut-faza donosi drukčiju vrstu izazova. Tamo će se suočiti s protivnicima koji posjeduju veću dubinu kadra, više iskustva u igranju velikih natjecanja i veću individualnu kvalitetu u odlučujućim trenucima. Jasno, ovdje mislim na naše "Vatrene" koji su najizgledniji protivnici Kolumbijcima u šesnaestini finala SP-a. Ako bi došlo do potencijalnog okršaja ove dvije reprezentacije, vjerojatnije je ponavljanje ishoda prijateljskog susreta iz ožujka nego prolaska Kolumbije među 16 najboljih reprezentacija svijeta.

Prognoza: šesnaestina finala

***

Skupina K, raspored

17.06. (19:00 h): Portugal - DR Kongo (NRG Stadium, Houston)

18.06. (04:00 h): Uzbekistan - Kolumbija (Estadio Azteca, Mexico City)

---

23.06. (19:00 h): Portugal - Uzbekistan (NRG Stadium, Houston)

24.06. (04:00 h): Kolumbija - DR Kongo (Estadio Akron, Zapopan)

---

27.06. (01:30 h): Kolumbija - Portugal (Hard Rock Stadium, Miami Gardens)

27.06. (01:30 h): DR Kongo - Uzbekistan (Mercedes-Benz Stadium, Atlanta)