Jedne davne srijede, u vrijeme kad su se u zagrebačkom Roku redovito vrtili hitovi poput Severininih Italiane i Tarapane te neizbježne Strašno ti stojim ex Femminemke Nikol Bulat, autor ovog teksta stajao je tamo naslonjen na šank i natezao pelinkovce jedan za drugim, barem koliko mu je to skromni studentski budžet dozvoljavao. Naravno, nije se izašlo van bez kvalitetne pripreme, prvo se u sobi studentskog doma načelo nekoliko litara domaćeg bijelog vina u kombinaciji sa Sensationom (znam, jebiga, mladost - ludost), a popila se i koja čašica ćaćine kruške, sve u svrhu ubijanja tuge nakon prekida. Djevojka mog života odlučila je da ona ipak to nije, a meni je život u sekundi izgubio smisao. U tom trenu kreće analiza svega što se događalo: što sam napravio krivo, je li bilo nekih znakova, kako sam to mogao spriječiti itd. Prošlo je odonda dosta godina, nakupilo se još razočaranja i student mekog srca stvorio je oko sebe neku vrstu oklopa koja mu ne dozvoljava da se raspadne zbog takvih stvari, ali i dalje s vremena na vrijeme doživim nešto slično što me baci u razmišljanje. Jedna od takvih stvari je i ovaj poraz od Portugala i ispadanje sa SP.Vrtjevši film od početka turnira, po glavi mi se mota stotinu pitanja: jesmo li uopće trebali igrati s trojkom iza? Jesmo li to trebali uvježbavati kroz kvalifikacije? Jesmo li prelako otpisali Vuškovića i Gvardiola? Jesmo li bezveze trošili Perišića na beku? Jesu li Modrić i Kovačić trebali igrati skupa cijelo vrijeme ili smo ih mogli dozirati? Jesmo li premalo koristili Marca Pašalića? Jesmo li trebali u Ameriku povesti još kojeg beka? Jesmo li trebali inzistirati na man markingu kod kornera? Ima li dodir Matanovića kosom ikakvog smisla? Jesmo li trebali odigrati na X protiv Gane? Zašto Pongračić i Gvardiol nisu skočili iznad Ramosa? Ima li FIFA agendu da Ronaldo mora proći dalje? Je li Dalić ijednu utakmicu krenuo kako treba? Zašto nije?Previše je toga za neku ozbiljnu analizu, a, budimo realni, nekad je i bolje ne kopati previše po prošlosti i ne analizirati. Da se vratim na početak ove priče, u trenutcima kad me prva cura ostavila i kad nisam vidio izlaz, najbolji sam savjet dobio tamo gdje sam ga najmanje očekivao. Studentski dom na Savi nisu činili samo studenti, bilo je tu i kultnih zaštitara, teta u menzi, žicaroša, ali i ljudi koji su skupljali flaše. Jedan od njih, zvali smo ga Baja, bio je penzioner, šarmantni lažljivac i neradnik koji je skupljao flaše, ali je zapravo točno znao kako se uvući pod kožu i užicati za kutiju cigareta ili dvolitru pive. Uz to je bio porijeklom iz mojih krajeva pa je znao odigrati i na tu kartu. On me dan nakon izlaska primijetio i skužio da sam nikakav pa me pitao što me muči. Kad sam mu se povjerio, rekao mi je riječi koje su ostavile trag i koje pamtim i dan danas: "Pusti to, to je gotovo. Da je valjalo još bi trajalo... Al' pogledaj okolo, cura kol'ko 'oćeš... Nema boljeg lijeka od nove cure." U tom trenu mi Bajine riječi nisu davale previše utjehe, ali su mi došle do glave kad sam našao drugu. Sukladno tome, ne bih previše analizirao razloge ispadanja sa Svjetskog prvenstva, nego bih se okrenuo budućnosti i "novim curama" koje nas čekaju pa bih postavio pitanje:KAKO DALJE?Liga Nacija kreće već ove jeseni, a grupa nam je poprilično izazovna. Imamo Španjolsku, Englesku i Češku, a osim što prva dva idu dalje, treči ide u razigravanje za ostanak u Ligi A, tako da neće biti nimalo jednostavno. Budući da nam je nekoliko nositelja igre u poznim igračkim godinama, za očekivati je nekoliko oproštaja od reprezentacije. Luka Modrić nas je već više puta iznenađivao svojim ostajanjem, ali mislim da je ovo zaista kraj. Ako Luka nastavi igrati na ovoj razini, sigurno bi mu se moglo naći mjesta, ali bilo kojem izborniku bi bilo teško legendu i kapetana ostavljati na klupi za 10-20 zadnjih minuta. Realno, mislim da je i Modrić svjestan situacije i da će se nakon ovoga oprostiti, a da se u reprezentaciju vraća kao član stručnog stožera, a možda i kao izbornik nekad u budućnosti.Ako govorimo o izborniku, mislim da je i Daliću dosta i da će se oprostiti skupa s Modrićem. Promjene u načinu igre reprezentacije su potrebne, a iako je Dalić ponešto izmijenio reprezentaciju od 2018. naovamo, mislim da je za korjenite promjene potreban novi početak s novim izbornikom. Reprezentativni nogomet postao je puno pripremljeniji, taktika i prekidi postaju sve bitniji, a bojim se da Dalićevi limiti idu do kulta reprezentacije i atmosfere. Što nije malo, da se razumijemo. Ipak, netko poput Slavena Bilića, koji je već jednom odradio smjenu generacija, bi nam po mom mišljenju odlično sjeo u ovom trenutku. Poznavajući HNS, ne bi nas smjelo iznenaditi ni da idući izbornik postanu Olić ili Ćorluka, ali u to ne bih ulazio, nego bih se više okrenuo igračkom kadru.GOLMANIOvdje ne bi trebalo biti velikih promjena. Livaković je i na ovom turniru dokazao da je za ovu reprezentaciju neprocjenjiv i vjerujem da će nakon ovog turnira s lakoćom pronaći novi klub. Pandur je prešao u Glasgow Rangers, gdje bi trebao uzeti jedinicu, Kotarski je već dokazan na srednjem europskom nivou i mislim da tu nemamo neke velike brige ni dileme.OBRANAŠest stopera koji su bili na ovom SP trebali bi ostati dijelom reprezentacije i dalje. Gvardiol, Vušković, Šutalo, Ćaleta-Car, Erlić i Pongračić, svi su redom dokazali da mogu pomoći ekipi i ne bih nikoga otpisivao. Prpić, Mlačić i Galešić vrebaju priliku ako uspiju uloviti kontinuitet nastupa i formu, možda čak i Jedvaj.Borna Sosa i Domagoj Bradarić nominalno su najbolji igrači koje imamo na toj poziciji. Šimun Hrgović eventualno još može doći u obzir, ali realno niti jedan od njih trojice nije bek koji igra na nivou i u formi kakvu zahtijeva jaka europska reprezentacija.Josip Stanišić i Ivan Smolčić jedina su dvojica standardnih desnih bekova na visokoj europskoj razini i oni bi trebali biti neizostavni članovi reprezentacije ako se tako nastavi. Valinčić i Oreč se još moraju dokazati na većoj pozornici, a Juranović može doći u obzir ukoliko vrati staru formu.VEZNI REDMoro i Jakić nisu najviša europska klasa, ali su standardni igrači klubova liga petice i kao takve ih ne treba otpisivati. Darko Nejašmić bio je jedan od važnijih igrača NEC-a u njihovoj odličnoj sezoni te bi možda mogao nešto ponuditi i reprezentaciji, kao i Mišić, koji je unatoč godinama na leđima rutinski odradio sezonu u Dinamu.Ključeve reprezentacije od svog kuma trebao bi preuzeti Mateo Kovačić i time konačno izaći iz njegove sjene te opovrgnuti sve one koji smatraju da nije dosegao svoj potencijal. Bratići Sučić i Mario Pašalić također ne bi trebali biti upitni. Vrijedi obratiti pozornost na djecu gastarbajtera, Olivera Lukića i Patricea Čovića, možda ih bezecirati dok je vrijeme jer tko zna, možda se među njima krije novi Rakitić.Na poziciji desetke nametnuo se Martin Baturina kao predvodnik nove Hrvatske, ali ne treba zaboraviti niti Nikolu Vlašića. Dojma sam da Fruku treba novi izazov i dodatni iskorak kako bi dodatno zasjao, a onda se i njemu otvara mjesto. Majer mora naći novi klub koji će mu odgovarati, a onda i on dolazi u obzir. Luka Stojković definitivno dolazi u obzir kao netko kome treba pružiti priliku, a ne treba zaboraviti ni da je Jagušić nedavno bio na pretpozivu. Za Kramarića vjerujem da je došao kraj, ali ako on ne misli tako, i dalje bih obratio pozornost na njega.KRILALijevo i dalje moramo računati na Perišića. Iako ima 37 godina, čovjek je fizički stroj i bez dileme najbolje što imamo na toj strani. Ako uzmemo u obzir to da može pokriti cijelu lijevu stranu, još se više vidi koliko nam je bitan. Sljedeća najbolja opcija tu nam je vjerojatno Oršić, koji također ulazi u veteranske godine. Osim njega na pamet mi padaju još Šego, za kojeg je upitno ima li kvalitetu za reprezentaciju, te Josip Brekalo, čija je karijera već neko vrijeme u silaznoj putanji.S druge strane prvo je ime Marco Pašalić, za kojeg bih jako volio da se vrati u Europu i da se iz tjedna u tjedan suočava s jakim europskim bekovima. Pokraj njega isprobao bih Adriana Segečića, a možda i Antu Crnca, s tim da ne bih previše nada polagao u igrače iz Championshipa.NAPADAČIMatanović, Musa, Ivanović i Beljo. Nitko od njih nije vrhunski napadač, ali boljih nemamo. Budimir bi se mogao oprostiti, ali ako se i ne oprosti, moja je procjena da mu slijedi pad i da nažalost od njega više nećemo dobivati ono na što smo navikli. Valja spomenuti i Franka Kovačevića, koji trpa u Ferencvarošu i nadam se da će uskoro napraviti još jedan korak naprijed, kao i Matiju Frigana, koji se treba vratiti nakon teških ozljeda. Leon Grgić iz Sturma je također zanimljiv mladi igrač i nadam se da je ovo sezona u kojoj će napraviti dodatan iskorak.ZAKLJUČAKNe očekujem previše kadrovskih promjena u našoj reprezentaciji jer, ruku na srce, nemamo tako velik bazen igrača i ne možemo baš izmisliti nove igrače preko noći. Ono što očekujem je davanje više prilika mladima, ali i konačan prelazak na 3-4-2-1. Kroničan nedostatak bekova i krila te činjenica da smo na stoperskoj poziciji stvarno dobro pokriveni doslovno nas tjera da pređemo na igru s trojicom iza. Ako još može, Perišić treba pokriti lijevog krilnog beka, Stanišić desnog, a zamjene im trebaju biti igrači koji to stvarno igraju: Smolčić i Sosa/Bradarić. Kovačić, Petar Sučić i Baturina moraju biti sastavni dio prvih 11, a četvrtog u veznom redu bih prilagodio ovisno o protivniku i načinu igre koji pripremamo. U napadu bi mi prva opcija bio Matanović, ali ni to nije uklesano u kamen i lako se promijeni ako netko drugi uđe u formu ili bude kompatibilniji sa suigračima. Dobro je imati više opcija pa nam Marco Pašalić svakako dobro dođe ukoliko poželimo prijeći na igru s krilima. Zahvaljujući fleksibilnosti njega i Perišića stvarno vrlo jednostavno možemo preći na igru s krilima, što smo vidjeli i na ovom prvenstvu.Iako smatram da je 3-4-2-1 naš najbolji sustav, ono što smatram puno važnijim je stil igre koji ćemo gajiti. Mislim da se s veznim redom kakav imamo ne trebamo bojati igrati nogomet i da se možemo nametnutni većini protivnika. Imamo stopere koji znaju igrati s loptom, što nam omogućuje da dignemo ostale linije. Kovačić, Sučić i Baturina imaju dovoljno trkačke moći, sposobnosti posjeda i lucidnosti da tu loptu dovuku naprijed, a onda vjerujemo u individualna rješenja. Obrambeno smo odgovorni i stabilni, ali moramo se posvetiti uigravanju prekida i ostalih standardnih nogometnih situacija. Jednom kad takve stvari postanu rutina, ostalo će biti puno lakše.Kao što je moj prijatelj s početka priče rekao, nema boljeg lijeka za slomljeno srce od nove cure... Zato se veselim i jedva čekam utakmice i nove pobjede već ove jeseni.